Šta ima još budalasto u ‘našoj tradiciji’ a da ne znamo­?

 

Majke mi, Tite mi, ako se ovako nastavi sa ovom ‘enderun politikom’, poludićemo od ludila. Toliko je ‘naših tradicija’ ušlo u naš život u ove dvije decenije da obični čovjek u očima neobičnog svijeta postade prava i totalna neznalica. Ne zna svoju tradiciju, svoje običaje i ponašanja.
Ne znate šta je ‘enderun politika’, vidim zbunjeni ste, sad ću ja to pokušati dočarati?

Prvo, moram pojasniti šta je enderun teravija, jer od toga sve počinje. To ti je kad se vjerski vladar, sultan recimo, to je nama najbliže, preobuče i dođe uz Ramazan na teraviju namaz, sluša svoje potpčinjene i njihove probleme, pretvara se da je ‘jedan od njih’ a uz to obavlja ovu vjersku dužnost. Ali ne bilo kako, to se ostane cijelu noć u džamiji. Red molitve, red ilahija i kasida, priča, pa opet red molitve.

Mi smo znali za nekoga ko ne može brzo i kratko kazati ono što želi reći ‘vidi ga, otego ko teravija’, ali ovo nema veze sa tim. Mislim, ova molitva je inače duža od ostalih pa se tako govorilo. Enderun je ‘naša tradicija’ od ove godine i enderun teravija je uvedena u naš islamski vjerski folklor, otpočela je sa Carevom džamijom u Sarajevu u periodu od 02. do 04. juna ove godine i od sad pa u buduće, to je, kaže Islamska Zajednica BiH u Sarajevu ‘naša tradicija’. Nema veze što je prvi put i što je, ako će mo zapravo iskreno, totalno bez veze. Jer, ovaj običaj nije nikad do sada bio poznat u našim krajevima niti se praktikovao. To se nekad radilo u Osmansko vrijeme u Otomanskom Carstvu kada bi sultani izlazili među podanike preobučeni u običnu raju i klanjali sa njima. Običaj se jedva održao i danas u Turskoj se praktikuje u samo nekoliko džamija u čitavoj Turskoj.

Kod nas evo, postade ‘tradicija’. Šta još ima da se desi u toj ‘našoj tradiciji’, volio bih znati, ima li išta budalasto a da to ne znamo?

Stvarno dokle više ovih imbecilnosti i ideja sultanskih koje gutaju ogromne pare. Kako za plakate i medije tako i za silne pjevače iz Turske i naše domaće koji ilahije i kaside printaju brže i više nego nekada ‘Južni Vetar’ svoje ploče.

Nije valjda da se Reis bivši i sadašnji, naši sultani i uz njih Bakir i ahbabi naši begler-begovi, prekamufliraju u obične smrtnike a da ih ne možemo prepoznati?
Ovo sa tradicijama prelazi svaku mjeru ukusa i mirisa i vjere i ljudskog uma i ne zna se kad će stati sve te novotarije. Podsjećam, kolektivna sunećenja su od pojave bivšeg Reisa ef. Cerića postala naša ‘tradicija’ i njome se ‘sakupljaju djeca’ i kolektivno se ‘fikere’ uz donacije iz Turske i to uglavnom u Istočnoj Bosni, Podrinju a potom i širom ostatka Bosne. Sve uz turske kapice dječici na glavi i turske zastave.

I ‘Ajvatovica’ je pojavom ’emeritusa’ Cerića postala ‘naša tradicija’, gdje smo iz usta ovog ‘akademika’ saznali za ‘600 godina tradicije islama u Bosni’, sada vidimo od rata pa naovamo da se ovdje uz koplja, konjanike i horove iz Persije i Turske spiskaju milioni KMa u potrazi za Ajvaz Dedom, nekog Turčina za kojeg se sa sigurnošću ne zna da li je uopšte ikada i postojao, osim u legendama. Predsjedništvo BiH, hoću reći Bakir Izetbegović ovu veselicu obavezno časti sa 30,000 KMa jer ‘ima pravo po zakonu’ krčmiti pare poreznih obveznika, dok mu porezni obveznici kmeče po novinama i traže donacije za transplatacije, za liječenja koja ne mogu obaviti u svojoj zemlji. Jedna od novotarija Islamske zajednice su i konkursi za mevlude gdje se u medijima objavljuju uslovi i nagrade, prva je da se zna 10,000 KMa a ja znam kako su izgledali mevludi nekada besplatno i uz slatko šerbe. Pa onda, ‘naša tradicija’ su i pokrivači za glavu koje smo vidjeli ovdje tek sa pojavom ‘demokratskih izbora’, sve do tada naše nene i mame su se zamotavale i pokrivale drugačije i nisu ni u snu izgledale kao uniformisane hanume iz Teherana, pa novotarija i ‘naša tradicija’ su i ‘bajramski paketići’ uz već tradicionalnog ‘Bajram dedu’ sa kočijama i fenjerima, ramazanski meni po restoranima, bacanje umrlog sa tabutom uvis uz tekbiranja kao u Palestini, ‘naša tradicija’ postadoše i iftari na javnim mjestima, žderačina po asfaltu, po parkovima, ispod mosta, na mostu, u Skupštinama, vijećnicama, u prostorijama Oružanih snaga, bolan skupi derneci gdje uglavnom stomake pune oni koji su cijeli dan i žderali i pili. A sve to košta i sve se to plaća sultanski.

Tipična ‘enderun politika’, majke mi, Tite mi. Znam, hoće se reći ‘vidi ala smo vjernici, vidi šta nas i ma, vidi gdje nas sve nema’, a sa vjerom i vjerovanjem i sa našom tradicijom je totalno bez veze. Osim što se obrće ogromna para i obilježava, da kažem zapišava teritorija, kao u životinjskom svijetu.

Ramazan je pravo vrijeme za ove naše novotarije koje totalno odudaraju od islamskih muslimanskih načela skromnosti i dobrodušnosti. Tada su ljudi najviše raspoloženi za davanja. I baš uz Ramazan, aktualni Reis navalio sa fetvom i blokovima o plaćanju ‘islamskog poreza’ zekata kao da ne zna da se ovaj namet namijenjen sirotinji vjernicima najmanje dijeli sirotinji. Od silnih ministarstava u okviru hijerarhije Islamske Zajednice BiH, ureda, kako god hoćeš, ovaj ‘ured za društvenu brigu’ posjeduje javne izvještaje tek od unazad tri godine, sve do tada je ‘nesređena papirologija’ i ne zna se kako su se pare dijelile. To potvrđuje i glasilo ‘Preporod’ i daje podake za prošle dvije godine, međutim ne bilo kakve, već dakle, opet ne potpune, u procentima. Međutim, i iz takvih podataka se vidi šta sve plaća sirotinja. Samo 13% od ukupljenih srdstava zekata ide siromašnima, ustanovama za siromašne, sve ostalo se troši na bogate. A ‘davanja’ idu i do 15 miliona KMa u godini. Na fakultete, na medije, stipendije, za plaće hodžama i njihove dodatne penzije, na sve samo ne za ono u koju svrhu je porez i oformljen. Što bi rekao hafiz Bugari, moram da ga citiram iako su mi i hafizi preko glave jer su se namnožili kao mravi, parafrazirajući, ‘bolje je da postimo od bezobrazluka čitavu godinu nego od hrane i vode uz Ramazan’. Ali, ne daju novotarije i ‘naše tradicije’.
Eto, i ja okrenuo u ‘enderun’, odužio do ujutru, šta ću kad je naša tradicija !