Svaka država ima svoju mafiju, kod nas u Bosni obratno – mafija ima svoju državu

 

Cosa Nostra, ili u skromnom prijevodu na bosanskom znači ‘naša stvar’. Na srpskom jeziku to zvuči, pogađate, kao ‘naša stvar’, dok na hrvatskom jeziku se može prevesti ovako : ‘naša stvar’.

Dvije jednostavne italijanske riječi označavaju tajnu italijansku kriminalnu organizaciju nastalu sredinom 19 vijeka na Siciliji, koja se kasnije proširila emigracijom u Ameriku krajem istog vijeka, kod nas iako na tri različita jezika, znači isto. Mafija je mafija, naša stvar, je li tako, ko ne vjeruje, neka pogleda riječnike i neka se sam uvjeri, i za definiciju kriminogenih organizacija dovoljno je koristiti samo riječ mafija, ostalo se podrazumijeva. Tremin mafija se danas koristi u opštem govoru kako bi se njime označili različiti oblici kriminalnog udruživanja i organizovanog kriminala, počev od onog, da kažem ‘najobičnijeg kriminala’, prepoznatljivog na prvi pogled pa sve do onog koji se ne vidi ali se osjeća i naslućuje i koji vodi do samog vrha države.

Koji god da je oblik mafije, to je ‘naša stvar’, Cosa Nostra, sistem koji funkcioniše pod strogim pravilima i kodovima, i koji jednu državu karakteriše kao mafijašku.
Neko je to fino za Bosnu okarakterisao ovako. ‘Svaka država ima svoju mafiju samo naša mafija ima svoju državu’. Ne znam ko je to rekao, ja nisam, ali rečenica zaista ima smisla. I suštinski i gramatički i ne bi se mogla primjeniti samo na Bosnu, na Federaciju BiH, već komotno i na ostale državice nekadašnje Yugoslavije. No, zaboravimo ostale, zavirimo u našu avliju.

Prije desetak godina, definisanje mafijaša i mafijaških krugova u FBiH išlo je da kažem stidljivo i oprezno, danas je to da opet kažem, skroz naskroz normalno. Živimo u mafijaškoj državi, i kao što je red, niko se više ne ‘štreca’ kad se pomene riječ mafija. Nema ni razloga za to, jer mafija je preuzela sve pore države. Bar tako izgleda.

Evo, običnom smrtniku ranije kad pomeneš riječ ‘mafija’ to ga asocira na kriminalce udružene u kakvom poduhvatu koji se pridržavaju dogovora i pravila, koji u skupim odijelima iz još skupljih ureda i kuća izdaju naredbe posilnima a ovi upucavaju svakog onog ko ne poštuje mafiju. Ko ne plaća reket, ko ne daje povlaštene ugovore, ko ne zažmuri na propise, ko povrijedi teritorij prodaje i distribucije droge. Danas takva definicija kod nas gubi na smislu jer ima više vrsta i podvrsta mafije.

Postoji recimo ‘građevinska mafija’, događaj u BiH od prije četiri godine kada su na radilištu u Sarajevu poginula dvojica radnika firme “Famus gradnje 3” kada se obrušila oplata na objektu lansirao je ovu ‘našu stvar’, međutim istraga je tapkala kao što je red u mjestu i nešto mnogo nismo saznali. Osim da su radnici radili ‘na crno’ a da je objekat gdje su poginuli, duboko odlutao od građevinskog projekta, bilo je nekoliko spratova više nego je ‘trebalo’. Nekako istovremeno, u Banja Luci je pravosnažno osuđen Mile Radišić zbog mešetarenja berzanskim akcijama firme ‘Medicinsk elektronike’, kada je od grada Banja Luka atraktivno zemljište kupljeno za 4,4 miliona KMa iako je bilo vrijedno preko 12 miliona KMa. Danas je na tom mjestu objekat Radišića vrijedan 200 miliona KMa. Poslije smo imali slučaj Esada Radeljaša, ili Eseda, zbog čega se prije nego će postati poslanik u Parlamentu BiH izvukao od ‘ležanja u zatvoru’ jer mu u presudi nije tačno navedeno ime, kada je istom tehnikom od Opštine kupio zemljište za malu lovu a nakon godinu dana istoj Opštini je preprodao po desetostrukoj cijeni, onda je došlo na red bušenje asfalta u ‘slučaju’ osumnjičenog Hamdije Lipovače i njegovih građevinskih poduhvata u Bihaću, sumnjajući da se kralo na debljini asfaltne podloge, i eto nas kod termina ‘građevinska mafija’. Sve ostalo što se pojavilo poslije toga, a pojavilo se dosta, tu se može potrpati. I strapano je, sve, čak i silne prijave Tužilaštva koje su pojavu primile onako kako i dolikuje. Mirno, staloženo, kao i sudije koje su kao i Tužilaštvo ignorantski ustale u zataškavanje ovih i sličnih pojava u toj mjeri da je 2014 ondašnja predsjednica suda Medžida Kreso javno u tv emisiji ‘Pošteno’ zavapila. ‘Bojim se da imamo na djelu ‘pravosudnu mafiju’.

Tačno tako je prokomentarisala i navela samo jedan slučaj sudije koji je držao predmet u ladici sedam godina ne radeći ništa po njemu, te smo dobili u FBiH još jednu podvrstu mafije : ‘pravosudnu’. Slučaj sa tužiocima koji kradu pare iz predmeta, mobitele, drže predmete u ladicama ili surađuju direktno sa kriminalcima obznanio je da je ‘pravosudna mafija’ već ukorijenjena u našoj državi.
Poslije je sve naša mafijaška istorija. Jer, imamo se čime pohvaliti.

Osim pomenutih mafija, imamo i ‘poreznu’. Predmet optuženog Čaušević Kemala, direktora Uprave za oporezivanja koji se ‘kiseli’ kod ‘pravosudne mafije’ već nekoliko godina i pored njegovog priznanja ko je, kada i kako sa njim dogovorao kriminal i pljačku državnih poreza, a što je otkrilo da imamo i ‘političku mafiju’. Čaušević je pobrojao sve aktualna imena iz bh politike još i sada aktivna i u vlasti, svi osim preminulog Sulejmana Tihića, posebno je apostrofirao Dragana Čovića, zvaničnog predstavnika iz reda Hrvata u bh Predsjedništvu, nabacao je i milionske cifre koje su završile u džepovima mafijaša i u Čauševićevim nekretninama, međutim, nema još sudskog epiloga. Mafije se, kao što rekosmo poštuju i paze i imaju stroga pravila ponašanja i djelovanja. Zbog toga će mo još čekati i vjerujem nikad ne dočekati pravi i pravedni epilog.

‘Politička mafija’ iz SDA partije u liku i djelu glavnog sekretara Zukića koji je u pritvoru optužen skupa sa još dvojicom u samom vrhu SDA (Sarajlić i Kukić) za teške oblike korupcije i uzimanja love u zapošljavanju je samo još jedna u nizu potvrda da i ova podvrsta itekako postoji. Međutim, za SDA presumcija nevinosti je razlog da Zukić i dalje iz zatvora obavlja svoje poslove i poslove predsjednika administrativne komisije, kao da se ništa nije desilo, za koje vrijeme šef Bakir tvrdi da će se boriti za pravnu državu i da je sve ‘u rukama pravosuđa’.
‘Politička mafija’ kao jedan od oblika i podvrsta mafije u FBiH je kod nas najrasprostranjeniji i usko je povezan sa još jednom vrstom : ‘stranačka mafija’, teško je razlučiti djelatnosti jednih od drugih budući da je vlast u rukama stranaka, kao što je još jedan tip mafije teško odvojiti od ‘političke’, a to je : ‘državna bošnjačka mafija’.

Ovu mafiju je javnosti pokazao Fahrudin Radončić prošle godine na suđenju u Prištini gdje je saslušavan kao svjedok i gdje je jedno vrijeme slovio i kao suoptuženi uz famoznog Keljmendija i ona je širi oblik ‘političke mafije’. Radončić je o njoj govorio kroz prizmu neriješenih političkih ubistava u BiH (Leutar, porodica generala Halilovića, ubistvo Ramiza Delalića Ćele, nekoliko šefova zloglasne Alijine organizacije AID, itd, itd..) što je posebno naljutilo Bakira Izetbegovića, budući daje Radončić bio implicitan u svom iskazu. ‘Bošnjačkom državnom mafijom rukovodio je sam vrh vlastina čelu sa umrlim Alijom Izetbegovićem’.

Ako ste mislili da je kraj sa licitiranjem mafije, u krivu ste. Ima još jedna a to je ‘vjerska mafija’. Još je OHR 2009. godine u poznatoj šemi bošnjačkog kriminala javno obznanio a kasnije povukao svoju analizu u kojoj je kao šefa te mafije označio tadašnjeg Reisa ef. Cerića. Uz Izetbegovića, Tihića, Ejupa Ganića, Radončića, Lagumdžiju, Silajdžića i bog me ubio koga još ne. Službenik OHRa, zamjenik Niskog Predstavnika za BiH druga Valentina mister Gregorian je naprasno po objavljivanju ovog ‘radnog materijala’ OHRa nestao, odlepršao na ‘druge dužnosti’, drug Inzko je kao i bh javnost ubrzo zaboravila ove ‘bošnjačke krugove kriminala’. Ili je Gregorian dobio prijetnje ostalih mafija ili mu je ponuđena klasična vožnja ‘u gepeku’, kao što se to čini u BiH kad ‘dirneš u vruće’, ne znamo, ali znamo da je OHR ovaj svoj uradak debelo arhivirao. Poslije je ef. Cerić konačno izgubio davno u ratu otetu funkciju Reisa ali dolaskom ‘novog’, ef. Kavazovića, ‘vjerska mafija’ nije nestala. Upravo ovih dana čitamo o svađama između Reisa i predsjednika Sabora Islamske Zajednice hadžije Hasana Čengića (koji je također u analizi OHRa označen kao siva eminencija IZ BiH, kojeg su Amerikaci stavili na svoju ‘crnu listu’ a ef. Kavazović ga ipak prihvatio kao predsjednika Sabora) oko deponovanih potpisa u Švicarskim bankama koje je tamo otvorila Islamska Zajednica i gdje ostavljaju lovu, u toku je sakupljanje potpisa da se Čengić smijeni a čime rukovodi lično Reis ef. Kavazović, međutim nije stvar samo u raspolaganju sa parama na tajnim računima u Švicarskoj, postoje velike indicije da se rade ogromne mućke sa ‘muslimanskim PDVom’ zekjatom koji je namijenjen sirotinji a krčmi se svim drugima osim onima kojima je namijenjen. Počev od plaćanja arapskim porodicama tipa Abu Hamze mjesečnih izdataka u iznosu od 500 KMa pa do finansiranja penzija, kao recimo ef. Ceriću, na koji način ovaj naš ‘Hižaslav’ pored redovne-državne, svaki mjesec podiže još 1.100 KMa penzije iz fonda Islamske Zajednice od zekjata.

Ova ‘vjerska mafija’ je jedna od najsloženijih vrsta budući da je silnim ‘halkama’ jasno i čvrsto uvezana u ‘državnu bošnjačku’ i ‘političku mafiju’, i budući da je Islamska Zajednica po propisima ‘odvojena od države’, tako da će otkrivanje njenog djelovanja biti dosta teško i mukotrpno.

Dakle, puna nam je država mafije. U pravu je stoposto onaj ‘anonimus’ s početka teksta o državi i mafiji.
A mafija ko mafija, djeluje kao što rekosmo po pravilima i po čvrstim dogovorima. Usljed čega se teško šta može očekivati u cilju njenog uništenja. Ili otkrivanja. Jer, osim uvezanosti unutar države, mafija ima pravila o povezanosti i suradnji sa mafijam iz drugih država i entiteta što nas dovodi do saznanja da postoji i ‘entitetska’ pored ‘federalne’ mafije. Neki su skloni tome da kažu da postoji i ‘hercegovačka’ mafija koja djeluje na prostorima Herceg -Bosne koja se još naziva i ‘ekonomska mafija’ i čije djelovanje se osjeća u čitavoj Federaciji BiH, tako da osim dobrodošlice u zemlju mafije, nema se šta puno dodati.

Jer, ako počneš o tome pričati ili ćeš završiti u ludari ili ‘u gepeku’. Tako se to kod nas radi. Naša posla i ‘naša stvar’. Pitajte Emira Suljagića, nekadašnjeg ministra SDPa, sada funkcionera Građanskog Saveza, koji je nakon što je iznapadan od strane ef. Cerića zbog pokušaja da drugačije vrednuje vjeronauku u školama’ dobio metak u pismu poštom, dugo godina bio nečujan i tih, i odviše ‘dobar’. Ili Gregorian-a, ili čak, bh ministra Policije Mektića. Koji se, nakon njegove priče o mafiji a zatim priče o ‘ozbiljnoj prijetnji’ o kojoj nema ništa više ni bliže, ušutao kao malo dijete. Naša stvar, naša posla.

photo : mafija, ilustracija, arhiv