Preko 400 nelegalnih arapskih firmi za kupovinu bh grunta palo u zaborav

 

Da, da, to je već oprobani recept vlasti : ignoriši i šuti, radi posao. A kad se već zacrtano odradi, stvar je već gotova. Ljuljalo se, valja ga roditi! Poslije dolazi na red medijsko otupljivanje i razvodnjavanje, pa onda optuživanje uz poređenje (a oni, a njihovi?), iza toga je prašina zaborava. Odprilike to tako ide, ne samo kod rasprodaje bh grunta Arapima, tako se radi i kad je u pitanju borba protiv korupcije, udruženog zločinačkog kriminala ili kod nezakonitog zapošljavanja. Kod svega onog što bi javnost trebala (sa)znati a neće. Red ignorancije, red zaborava. Slika Bosne iz dana u dan poprima sve jasnije konture.

Da li se, recimo iko zapitao šta bi od silnih aktivnosti SIPAe, Inspekcijskih i poreznih organa o masovnoj rasprodaji bh grunta Arapima, izjava političara, postupaka i svega ostalog što ide uz tako ozbiljnu temu?
Ništa, sve se svelo na sjećanje i izvještaje organa gonjenja i pravde i silna upozorenja rijetkih akademika tipa profesora Durakovića o ovoj opasnosti.

A lijepo smo pročitali da je preko 400 lažnih arapskih firmi registrovano, od kojih mnoge nisu ni nađene na adresi iz registracije, preko kojih je jedino po bh propisima moguće kupiti nekretnine. I od kojeg broja velika većina nema ni 500 KMa na svom računu u banci a kupuje zemljišta na hektare. Pa onda smo pročitali kako se ove fiktivne firme otvaraju uz pomoć notara da bi se nekretnine prebacile sa kupca na kompaniju a potom na neku drugu fizičku osobu. Ili preprodale, što je najčešći slučaj. I poslije toga ništa. Ni ‘habera ni glasa’ niti podatka da li je ijedna takva firma zatvorena i šta je bilo sa vlasnikom i kupljenim nekretninama.

U međuvremenu, po Bosni niču čitava arapska naselja, Sarajevo, posebno Ilidža, Trnovo, Bjelašnica, Treskavica, sve više liči na Kuvajt ili neku drugu zemlju iz Zaljeva. Kupuju se ne samo kuće već hektari zemlje, čitava naselja. Dok nas ‘naši’ političari ubjeđuju da je sve to bespotrebna medijska prašina i da se radi o turistima, o prometu roba i usluga, o turizmu.

Nekad davno, 2013 godine, Milorad Dodik je ‘bubnuo’ kako se u BiH planski radi na naseljavanju Arapa i da po tom planu treba naseliti od 300 do 500.000 Arapa ‘kako bi se promenila verska i etnička slika u korist muslimana’, optuživši Bakira Izetbegovića za ovaj plan, ‘ima on tako neki običaj da bubne svakave gluposti’. I svi navalili u pljuvačinu. Pet/šest godina kasnije polako i stidljivo ‘arapske investicije’ se počinju razvlačiti kroz zvanične i diplomatske izjave i akademske rasprave. ‘Oni kupuju bh grunt’, ‘radi se o planskom naseljavanju’, tvrdi tako akademik Esad Duraković, međutim njegove riječi odlaze u prazno. Čak je i Vrelo Bosne u rukama Arapa a to je, znamo, izvor i imena i opstojnosti države Bosne, dok nas načelnik Memić iz Ilidže uvjerava da je prodata ‘obična jaruga’.

O, da, plan postoji zasigurno, slijedeći popis stanovništva će to zorno i potvrditi, a dok mi ukanališemo ovaj obavljeni, doći će na red slijedeći koji ovu činjenicu neće zaobići. I po kojem će Maoča ili Dubnica ili Ošve, vehabijske enklave postati sastavni dio kompleksnog arapskog grunta u Bosni a nas će biti ihahaaa. Više nego ‘njihovih’. Za nekoga će biti tada već kasno, za nekoga pravo vrijeme ali će se sigurno potvrditi obznanjena činjenica da Arapi idu u investicije gradnjom puteva i fabrika u Srbiji a kupovinom nekretnina i hotela u Bosni. Paralelno, uz izgrađenu infrastrukturu džamija, islamskih fakulteta i vrtića, Arapi sve više preuzimaju i bh obrazovanje i školstvo. To je rezultat prošlogodišnjeg Sporazuma Saudi Arabia/e i predstavnika BiH.

Klasični turizam, zar ne?

U kojem na popisu Sudova u BiH ima više zvaničnih prevodilaca za arapski jezik nego za engleski, i gdje se od arapskog, na ulicama Sarajeva ne vidi bosanski. I ne samo u Sarajevu. Od jučer, recimo, ne kaže se ‘ja studiram na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću’, već se kaže ‘ja studiram na fakultetu Selman ibn Abdulaziz Al Sauda’, tako se od jučer naime zove ovaj fakultet. Da i ne spominjemo imena naših džamija koja su osim novog ruha dobila i nova imena, kraljeva i šeika ili njihovih princeza.
A ubismo se od borbe za svojim jezikom.

photo : detalj sa ulica Sarajeva, arhiv