Anthony Weiner, bivši kongresmen i seksualni predator, kolateralna je šteta gubitničke bitke Hillary Clinton za mjesto predsjednika Amerike

 

Političarima nikad ne treba vjerovati i ne vjeruje im se. Ne samo u Americi, bilo gdje, ali se zato politika i njena filozofija prepisuju. Posebno od Amerikanac. Dobar recept je uvijek tražena roba. I svuda su političari najzaštićenija vrsta, što je i razumljivo, svaka politika donosi zakone za sebe i zbog sebe, a u ime naroda. Međutim, nema nijedne nacije na Svijetu kao što je američka, da zna ubjedljivije upakovati stvari koje, čak i kad su negativne, djeluju primaljivo i da kažem normalno.

Počev od samo dvije političke partije koje se stotinama godina smjenjuju na vlasti a što se servira kao klasičan primjer demokratije, pa preko izbora u kojima učestvuju građani birači a ne biraju ni predsjednika ni drugu vlast, jednakosti u pravosuđu za sve i svakoga iako u praksi to nije tako, pa do medija koji su strogo regulisani i ciljani. Sve je naizgled lepršavo, veselo i prihvatljivo, logično, i da se zna, demokratski, iako je u stvari sve u funkciji održavanja na vlasti 1% najmoćnijih i najbogatijih, naspram onih drugih 99% u čije ime je sve i zamišljeno.

Najnoviji primjer treniranja američke demokratije je suđenje bivšem kongresmenu Anthony Weiner-u za seksulani delikt koji je počinjen još prije 6 godina. Taman toliko je bilo potrebno da ovaj seksualni predator stane pred Sud, da ojađeno licemjerno prizna kako je sa maloljetnicom mijenjao sms poruke i slike nedozvoljenog i neprimjerenog sadržaja, da zaplače krokodilskim suzama i pristane na zatvor od dvadesetak mjeseci.

Koji, za nas obične građane je opšta nepoznanica. Mi ne znamo kako će se, kada i gdje izvršiti, budući da u Americi postoje i posebni zatvori za bogatu klijentelu. O njima se posebno pisalo u slučaju bogatašice Martha-e Stewart, koja je svoju parmjesečnu  ‘kaznu’ za burzovno mešetarenje izdržala u posebnim ćelijama za odabrane, sa bazenima i fitness salama, evo je već dugo godina opet sa nama, ima svoj tv kanal i svoje ‘brandove’, od zamotavanja peškira do saksija sa cvijećem, dok je jedan njen kolega srpskog porijekla koji je sa njom učestvovao u svemu, fasovao deset godina robije. Zauzvrat, mi u filmovima gledamo jadnike koje siluju i režu u zatvorskim perionicama veša i likujemo : vidi šta ti je pravda.

Primjera ima mnogo, teško je sve pobrojati, međutim Weiner je klasičan primjer djelovanja američkog pravosuđa kada su u pitanju bogati i političari, te kategorije se ovdje ne mogu razdvojiti. Zato jer je ovaj tip samo kolateralna šteta gubitka izbora Hillary Clinton, ništa drugo. Da je Hillary pobijedila, nikad ne bi vidjeli njegovu ogavnu facu i još ogavnije suze, zato bi bilo bolje da ga nisu ni optužili. Evo i zašto.

Punih šest godina vlasti su znale šta je učinio, međutim nije bilo nikakve akcije. Njegova supruga indijsko-pakistanskog porijekla Huma Abedin je bivši uposlenik Bijele Kuće i glavni kreator i voditelj izborne kampanje Clintonovih i glavni je ‘krivac’ što je afera sa ovim manijakom procurila u javnost. A što je Hillary koštalo i izbora.

Naime, u privatnim email porukama između Hume Abedin otkriveno je šta je njen muž pisao maloljetnicama, slao im slike svoga polnog organa i još ponešto istog tipa, a čime je otkriveno da je Huma privatnim email kanalima uvezana sa Hillary, koja je opet na ovaj način povrijedila proceduru bezbjednosti dopisujući se sa svojom tajnicom Humom Abedin. Znamo već kako se završila frka sa ovim email prepiskama, FBI je našao da Hillary nije učinila ništa nezakonito, dok je Trump tvrdio da je to nelegalno, čak više, on je povezivao Hillary preko njene gospođe Hume sa arapskim lobijima i sa humanitarnim donacijama koje su bog zna gdje završile ali od svega, pravosuđe nije uradilo ništa.

Kad je Hillary izgubila izbore, pred pravdu je došao Weiner, njegova Huma podnijela tužbu za razvod a mi svi uglas grmimo : ‘vidi pravde’. Vraga, sve bi bilo drugačije da je ovaj predator priveden, uhapšen i osuđen odmah ali, ne ide to tako.

Kad si političar sve ide drugačijim tokom. U Americi posebni odbori u Senatu i pododbori odlučuju je si li kriv ili nisi kad si političar, obično nisi. Tako je i prošao Weiner, i ne samo on. Većina senatora i kongresmena je radila ili radi slično kao i Weiner, sve dok ne ‘pukne’ i dok se to više ne može sakrivati. Ili dok ‘viši ciljevi’ ne otpadnu. Onda je kraj. Sjetimo se Bill Clinton-a i afere sa Monica-om Lewinski. Ili bivšeg guvernera Arnold Schwarzenegger-a, koji je svojoj služavki Meksikanki napravio dijete, dok se zdušno hrvao sa emigracijskom politikom ili onog tužioca iz New York/a, ne mogu mu se sjetiti imena, što je za jednu noć prostituisanja plaćao i do 200.000 dolara. Pa opet, ništa i nikom od njih.

Iako će ti se svaki Amerikanac zaklinjati se na vjernost i držati sliku svoje žene i djece na stolu, to je ‘zakon’, svaki drugi je ili u razvodu ili pred razvodom. Posebno to rade senatori ili guverneri ili kongresmeni. Nasrću na mlade službenice koje dovedu poslije izbora sa sobom ili seksaju preko interneta, iako su svi listom preko sedamdeset pa nagore. Od Floride do države Indiana ili na zapadu California’e. Kad se afera ‘provali’, njihove ženke brane muževe do zadnje crte, poslije čitamo o njihovim naricanjima i grozotama. Ne treba ih ni žaliti.

Slično je i sa prebogatim sportistima i glumcima, kad se uhvate u grijehu. Teško dođu pred lice pravde, ali onda, Amerikanci to fino serviraju da svi mi pomislimo kako je pravda uvijek pobjednička. Koliko li je samo silovanja po američkim koledžima ali umjesto na Sud, bogati sinovi još bogatijih očeva bivaju kažnjeni ‘premještajem’ ili ‘suspendiranjem studiranja’ na nekoliko mjeseci, dok se ‘žrtve’ po medijima skoro obavezno prikazuju kao one koje su ‘same to tražile’. Ili su bile pijane ili drogirane.

Glumac Bill Cosby je optužen za višestruka silovanja tek sada kad je već jednom nogom u grobu a silovao prije trideset i kusur godina, poznati novinar i voditelj na tv ‘Fox News’ Bill O’Reilly je za sedam seksualnih delikata platio odštete dvadesetak miliona dolara i ‘samo suspendovan’ sa tog kanala. Naravno, njegova godišnja plata na ovoj tv kući je 22 miliona dolara, može ga on ‘bacati’ do mile volje, međutim, opet, mi će mo ushićeno reći : vidi ali pravda i demokratija funkcionišu.

Svakako da funkcionišu, ali nije to ‘ono’ o čemu stvaramo sliku i što prepisujemo.

Ili možda jeste. U BiH se već sada osjećaju učinci ove prepisivačine. Za ratni zločin možeš se nagoditi, za silovanje se možeš nagoditi, sve do godinu dana, potom to možeš platiti 100 KMa po danu, isto tako i za terorizam, ako imaš para udri brigu na veselje. I bacaj ga do mile volje. Gdje stigneš i koliko možeš. Bolje nikad nego ikad.
photo : Huma Abedin i bivši kongresmen Weiner, arhiv