Mostar : kad smo i mrtvi različiti

 

Mostar obavijen tugom i žalošću zbog tragedije u kojoj je petoro lica izgubilo život padom aviona, ne treba nove rane.
Ali, poznatom i preciznom bh glupošću one se same otvaraju. I bole.
Naslov u većini bh medija iz Federacije govori sam za sebe. I o nama. O Bosni i Hercegovini.
‘Dvije sahrane i dženaza’.
Naslov je preplavio medijski prostor nakon ukopa troje djece koja su skupa sa pilotom i još jednom osobom nastradala u padu aviona. Valjda tri sahrane a ne dvije? Zaboga, pa i dženaza je sahrana. Jok!
Iako po definiciji jeste. ‘Dženaza je muslimanski vjerski obred gdje se vrši sahrana jedne ili više osoba. Sastoji se od “dženaza-namaza” (zajedničke molitve) i samog ukopa‘.
Dakle, vrši se sahrana, ukop, nema razlike. Ali, ako je nema, ima da se izmisli.
I u smrti nas razdvajaju iako je zagrljaj smrti zajednički.

Nedaju nam da zajedno živimo, da zajedno uživamo život, nedaju čak ni da zajedno odemo na onaj svijet, kad dođe ono najgore. Samo je još falilo da onako zajednički razdvoje i izraze saušešća i sućuti u Mostaru gdje su građani spontano palili svijeće i odavali sjećanje prije sahrane, ili da odrede dva dana žalosti. Jedan za sahrane a drugi za dženaze. A govorimo o ‘suživotu’, o zajedništvu, o multikulturalnosti i sekularnosti, govorimo o zajedničkoj jedinstvenoj državi. Bljak!

Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić će to na sahrani pojasniti ovako.
Dragi Luka, Lana, Armane, Muhamede i Ivane, vjerujemo da ste otišli u drugi bolji svijet u kojemu će mo se ponovo susresti’. Efendija, mostarski muftija Salem Dedović na dženazi na je bio još precizniji. ‘… tuga i bol su posljednjih dana ujedinili Mostar i Hercegovinu…’
Bestidno i besramno do bola. Politički a vjerski. Onako baš kako i dolikuje Bosni.
Ujedinjeni u svemogućoj raznolikosti. Bh orkestar za svadbe i sahrane. I dženaze, naravno.

photo : građani Mostar odaju počast stradalima, arhiv