Opština Velika Kladuša je nedavno objavila javni konkurs za upošljavanje nekoliko osoba (za prijem u radni odnos na mjestu portira u Centru za socijalni rad, te za nekoliko pripravnika u Opštini) u dnevnim novinama u Mostaru (‘Dnevni list’).

Zašto baš u Mostaru, pitaju se neki bh mediji, svodeći sve na ‘uhljebljavanje podobnih’, koja teorija i nije za odbaciti, međutim tu nema ništa senzacionalnog. To je već uhodana bh praksa ne samo za ovu Opštinu već za čitavu BiH, primjera ima sijaset, bilo bi izlišno to nabrajati. Zakon je tu jasan, objava konkursa ima istu vrijednost bila u ‘Avazu’ ili u ‘Dnevnom listu’, ili u nekom lokalnom listu u Banja Luci, mene ne bi začudilo da izmisle zakon po kojem se ovakav oglas može objaviti u Njemačkoj ili Holandiji, Abdići u Opština Velika Kladuša samo slijede uhodanu bh praksu i provjerena iskustva.

Međutim, ova objava konkursa je čini mi se plod nečega drugog, odveć poznate veze Mostara i Velike Kladuše koja ne datira od pojave ovog konkursa već od ratnih sukoba u BiH.

Ako se vratimo malo unatrag, na sam kraj bh rata, i ako zavirimo u dokumenta, saznaćemo da je nama, na žalost, u Velikoj Kladuši bliži Mostar od Bihaća ili Sarajeva. Da li je to rezultat Sporazuma sklopljenog između Fikreta Abdića i Mate Bobana (oktobra 1993), izvikanog i popljuvanog dogovora od strane zvaničnika Sarajeva ne znam, ali da je u Mostaru zvanično i registrovana DNZ partija, to znam sigurno. Tamo je po prvi put otvoren i račun u banci jer bh vlasti nisu htjele dozvoliti tu registraciju javno cenzurišući svaki potez i ove partije i njenih rukovodilaca. U Mostaru je recimo u tamošnjoj advokatskoj komori, dozvolu za rad i zastupanje među prvima dobio advokat Faruk Balijagić sa kojom dozvolom je mogao zastupati i klijente po Hrvatskoj, Mostar je bio u srcu Admila Mulalića i Rifata Dolića čitavo vrijeme njihove vladavine. Sjetimo se kako je tamo postavljena skulptura poznatog velikokladuškog umjetnika i kipara Buce Dizdarevića (‘Emina’) 2010 umjesto negdje u parku u Velikoj Kladuši. To je ona ljepotica iz opusa Šantića koju su bošnjački mediji napali prije nego je i postavljena, jer nije ‘zavijena’ u ‘našem duhu’, kosa joj viHori na sve strane a ne bi trebala nikako da se vidi.

Na kraju krajeva, u poznatoj propaloj akciji AS AgroFeniks u Velikoj Kladuši koju je Fikret Abdić pokrenuo poslije izlaska iz zatvora, prve novčane doznake iz dijaspore po uputama Ljilje Elvire Abdić i ‘Laburista’ uplaćivane su na bankovni račun u Mostaru a ne na bilo koji drugi, nezvanično većina bankovnih računa Ljilje Abdić je i dalje registrovana u Mostaru. Tamo su još, ako do sad nisu zatvoreni i neki računi firme ‘Finab’ d.o.o Rijeka ili njegovih podružnica. Uostalom, i Elvira Lilja Abdić i Fikret Abdić su državljani Hrvatske dok se većina poslanika ‘Laburista’ a nekadašnjih DNZ prvaka u poslaničkim klupama ‘valjaju’ kao ‘predstavnici iz reda Hrvata’ počev od dr. Mujić Ibrahima i Ljilje Abdić pa do Mirveta Beganovića.

Dakle, nama u Velikoj Kladuši je bliži Mostar od Bihaća ili Sarajeva ali to nema nikakve veze sa tim koje su novine bolje ili čitanije : ove u US Kantonu ili one u Mostaru.

Problem je u odnosu bh zvanične vlasti prema Velikoj Kladuši i Krajini uopšte, i problem je u sistematskom ubijanju svega što je vezano uz Abdića a preko leđa naroda toga kraja. Herceg-Bosna je postojala i prije potpisivanja Sporazuma Abdić-Boban, postoji i danas. Bosnu je po svijetu predstavljao ‘Haaški uznik’ Jadranko Prlić godinama a zatvorio je više muslimana nego što ih je na slikama ikada vidio Fikret Abdić, u stvarnosti i 25 godina poslije rata u BiH, Herceg-Bosna ‘posluje’ kao zaseban entitet ali se u BiH svi ‘prave’ i gluhi i nijemi, patriotska nit se naglašava samo onda kad je u pitanju Abdić, Velika Kladuša ili Krajina. U svim ostalim ‘slučajevima’ se namjerno to prešućuje i povezuje sa ‘interesom za BiH’.

A konkurs, a Abdić, je li to objavljivanje legalno i legitimno?

Nema opravdanja iako je legalno i legitimno. Ali nema ni nekog značaja osim vidljivog interesa. I da je objavljen u ‘rePrezentu’ u srcu Velike Kladuše ili na nekoj gradskoj banderi, to je ‘konkurs sa slikom’, to je naša realnost koju smo samo tražili i dobili.

photo  : Mulalić Admil načelnik V. Kladuše sa načelnikom Mostara, pored skulpture umjetnik Buco Dizdarević, 2010