PROĐOH BOSNOM KROZ FEDERACIJU

 

Saša Popović, vlasnik tv kič produkcije ‘Grand’ je za desetak-dvanaest godina proizveo tačno 965 novih ‘zvezda’ narodne i zabavne muzike, tako su revnosne kolege novinari izračunali, njegov kolega ‘Pink’ Mitrović jednu trećinu od toga, djeca u Srbiji ekskurziju obavljaju posjetom Ceci Ražnatović, u BiH ekskurzije idu po džamijama i stratištima ali sa slušalicama u ušima iz koji grmi Ceca, Viki, Dragana ili Dara i Buba i Mara, jedna Japanka (Fumi Uehata) priprema doktorsku disertaciju na temu ‘zvezdanog’ Balkanskog neba (‘Studija o reprezentaciji i recepciji glazbenog izražavanja narodnog identiteta u pop-folk muzici u Srbiji’), dok narod i dalje sluša Šabana Šaulića, Tomu Zdravkovića, Tozovca, Miroslava Ilića, Halida Bešlića ili Hanku Paldum…
Je li to normalno, nacijo, pitam Vas, da pored toliko ‘zvezda’ koje svijetle samo na tv ekranima, koje voditelji i dalje pogrešno zovu ‘malim’, raja u realnom svijetu uživa u starim narodnim pjesmama i starim hitovima dok milioni omladinaca i omladinki hrli pred tv kamere, pokazujući grudi, guze, noge ili napumpane usne, kako bi se domogli uz ono famozno Sašino ‘ide dalje, dalje ide’ titule ‘zvezde’ po svaku cijenu, dok jadni roditelji cupkajući ispred kamera i trljajući nervozno ruke zagledaju glasove na semaforu i fantomske reakcije žirija ‘Jes me naježio, nije me naježio’? ‘Nije me dotakla, izula me iz cipela’?

I je li normalno, a ja još to nisam doživio, da neko za rođendan, svadbu ili koje drugo veselje, naruči neku od ovih ‘zvezdanih’ pjesmuljaka pa da u pjesmi uživa do besvijesti? Da recimo pošteno i ljudski uz hit ‘mega ribe Karleuše’ ili ‘bombe’ Stoje doživi svojih pet minuta zadovoljstva?
Jeste, jer raja treba i traži samo hljeba, igara i muzike. Ako ja nisam normalan, ko mi je kriv.

Ali, ako mi para uši doktorska disertacija nekakve Japanke na temu ‘cajki’ koje su okupirale u cjelosti osim Srbije, Crnu Goru, Makedoniju još i Sloveniju i Hrvatsku, tradicionalno ‘klavijaturske odmjerene dežele’, šta onda reći na nedavnu doktorsku disertaciju recimo našeg aktualnog Reis efendije Kavazovića? „Kodifikacija šerijatskog građanskog prava na temeljima hanefijske pravne škole u Egiptu: Primjer Muršid al-Ḥayrāna i Majallah al-Aḥkām al-ʻadliyyah – komparativna studija“. Mislim, šta smo naučili iz takvih doktorskih disertacija i kome one služe, osim novim titularima doktora?
Ništa, i nećemo nikad. Kao kad bih ja doktorirao da nisam prestar za tako teško zvanje na temu ‘Uticaj školske krede na školsku tablu, sa posebnim osvrtom na značaj nakvašene spužve u čišćenju krečnjačkih čestica’, sa čime bih se okitio naslovom a lokalnu biblioteku obogatio svojim uokvirenim i ukoričenim uratkom, prepisanim skoro do temelja. Na prostorima Balkana, na teritoriju nekadašnje Yugoslavije, nikad nije bilo više Koledža, Univerziteta i doktora, a nikad više nepismenosti i zaostalosti. Tako je i sa proizvodnjom ‘zvezda’, što im je broj veći, to su pjesme slabije. I sve po istom šnitu, kao jaje po jajetu. No, potražnja ne opada, ni za doktoratima ni za zvijezdama.

Nacijo, Vama (nama) nema spasa.
Ovo ne pišem radi Vas, već radi Eskima na bilo kojem Polu, Vaša je sudbina zapisana. Ako baš hoćete može i ovako : zapišana.
Jer od Vas je i Bog digao ruke. Noge ni ne spominjem. Čitam i ibretim se. Za one koji ne poznaju bosanski, znači da se isčuđavam. Oči mi ooovvooolike.

Prvi Maj je došao a Vi ne razmišljate ni o čemu. Zapravo lažem, Vama je prioritetna misao kakvo će vrijeme biti i šta ‘okrenuti’ u taj dan. I da, šta je Bakir rekao Dodiku, kako je ovaj odgovorio Bakiru, šta ima novoga u Srebrenici te da li je postavljen kamen temeljac za kakvu fabriku. Ma kakvu radničku fabriku, hoću reći džamiju, fabriku magle i ponosa i teritorijalnog identiteta. Eno, u jednom bihaćkom naselju (Ribić) ruše postojeću da bi izgradili noviju. Kao kad je onaj iz Trebinja načelnik u ratu prokomentarisao rušenje Starog mosta u Mostaru (napravićemo ljepši i stariji, tako nekako). I pazite, ne libe se čak ni sakriti bolnu istinu : džamiju novu prave jer hoće da liči na Ali Pašinu u Sarajevu, ruše munaru koja je sasvim ispravna i upotrebljiva ‘jer se ne uklapa u projekat nove džamije’. Radničke fabrike se ruše same od sebe ili ih ruše ratni i poratni profiteri političari, nakon što su ih pokupovali u bescijenje.

I dok se svuda okolo BiH ponešto uz Cecu i Karleušu i napravi, koja fabričica ili koji kilometar puta, kod nas u Bosni Jedinstvenoj i Cjelovitoj od Marijin Dvora do Arapske Ilidže ama baš ništa. Sa izuzetkom ‘predsjedničkog Trotoara’ i nekoliko stotina džamija. A škole i bolnice postaju ruine i smetlišta, dječji vrtići domovi za miševe i zarazu. I dok se okolo nas vode bar kakve takve bitke za demokratiju i smjenu korupcione i kriminogene vlasti, kod nas se razmišlja samo o tome šta ‘okrenuti’ za Prvi Maj, penzioneri nas stalno straše sa ‘izlaskom na ulice’, raskomadani Sindikati izluđuju u dogovoru sa vlašću ostatak radničke klase, i nekakve grupice permanentno prijete blokadom ničega i nikome.

Pa kad je tako, a jeste, predlažem slijedeće. Umjesto roštilja ili jagnjadi, ili graha, pecite volove. Jebeš jagnjeće brigade, čorbe ili slične kulinarske gluposti, mislim da je vrijeme da se vratimo izvornom načinu proslave kakva nam dolikuje. Koga još zanima ‘stoka sitnog zuba’, treba se prisjetiti ‘stoke krupnog zuba’, volova. Sa njima smo otpočeli revoluciju rušenja ‘onog mračnog komunističkog režima’ koji ništa nije valjao, sa volovima trebamo i nastaviti u ovom sistemu gdje sve štima do perfekcije od pametne vlasti do zatucanog naroda.

SDA je ovu volovsku brigadu otpočela još 90, sjećam se skupa u Velikoj Kladuši kad je Fikret Abdić pristupio Aliji Izetbegoviću, ‘kad je legao na rudu’ kako su to prokomentarisali u vrhu ondašnje SDA, dok su se Kladušom ‘šlajsali’ u prikolicama SDA zelenim slovima obilježeni jadni volovi, očekujući svoju slavljeničko-kurbansku ulogu. Poslije, sve je naša volovska istorija. Kakav ‘Kajtin grah’ kojeg najavljuje Ljilja Abdić za Prvi Maj, nama treba volova. Zašto bi samo njoj, Ljilji, bila dobra ‘volovina’ a meni samo grah i još Kajtin, a ne njen Laburistički. Znam ja da je ‘Kajtin Grah’ odličan, međutim, po tumačenju akata stranke i statutu Laburisti bi trebali zapošljavati radnike a ne rodbinu i trebali bi praviti fabrike a ne veselice. No, to je samo naš odraz u bh ogledalu.

Jer, kao što Ljilja Abdić ne štedi ‘Kajtin Prvomajski Grah’ jer ne poklanja ga ona narodu nego biznismen Kajto, ni država ne štedi na praznicima. Kaže statistika da ih BiH ima godišnje 30, a da svaki dan praznovanja košta državu 35 miliona KMa. Pomnoži pa ćeš vidjeti darežljivost. Zato ne sitničari. Udri na volove. Hoćemo volovske brigade, država nam dala ravna dva neradna dana za Prvi Maj, a Vi bi da se provučete sa kavim grahom, ćupom ili verigama. Hoćemo volovske brigade.

Kad već nema nikakvog nezadovoljstva, revolucije ili pobune, neka se čuje onda demokratska rika i buka iz punog trbuha do neba. Neka svi drugi okolo nas čuju šta je to demokratija i šta je ‘volovsko proljeće’. Koje samo što nije.

photo : vo(l) na ražnju, ilustracija