Obraz uz tranše MMFa nam je na sasvim pristojnom mjestu

 

Bila je dovoljna samo jedna klasična politička žderačina ‘naših lidera’ u Mostaru, u restoranu ‘Romarica’ prije par dana, kao nedavno 31. jula prošle godine u ‘Barci’ u Istočnom Sarajevu, pa da odmah shvatimo kako se razmišlja drugačije punog stomaka. I kako nam je život u Bosni po novom računanju vremena ‘od tranše do tranše’ totalno ugrožen bez kafane i kafanskih tanjira.

Kad ti je trbuh napet i zauzet od ića i pića, onda nema prostora za dokolicu, tada i obična večera postaje ‘radna’, opuštena i dovraga relaksirajuća. Obratno, sam bi sebe pojeo, ub’o, razvalio. U bureku je snaga, lijepo bi to prokomentarisao Alijin Sin Bakir, vlasnik ovo malo državice između tranši, ali ni janjetina nije za odbaciti dodao bi Mile Dodik. A tek tranša MMFa, zapjevali bi obojica. I treći tercira, Čović Dragan, iz sve snage.
Uz blagi odsjaj svijeća, tv kamera i međunarodnih moćnika, ozarena lica i osmijesi kazuju više od ikakvih riječi. Riječi su suvišne, ali vrijedi podsjetiti.

Onomad u ‘Barci’ Bakir Izetbegović i Dodik Milorad su poslije višegodišnje papazjanije sa državom i narodom i sa uslovima MMFa i Svjetske Banke napapali se i zagrljeni obznanili. Dogovorili smo se, postigli smo sporazum, stiže lova. I lova dođe i ode, stiže i druga tranša, vrijeme druge tranše a naši političari opet u grču, svađama, pljuvačini, izmetu po naciji, gladna crijeva političarska krče sve grmi.
Moralo se opet u kafanu. I bi kafana, desi se. Uzalud smo navijali da nikad više zajedno, sa čežnjom očekivali kad će Dodik u Teheran/Sarajevo jer je rekao nikad, kad li, on nam se ukaza u Mostaru te poslije relaksirajuće večerice, opet pade dogovor sa Bakirom. Eto mojih poslanika u Parlament. Ma rekao sam nikad ali toliko je kavijar bio ugodan i ukusan da ne mogu odoliti. Dodik je bio rezolutan kao i uvijek.

Naše političare samo tranše kredita dovedu za zajednički stol. Zato se desio Mostar i kafana ‘Romarica’ a prije toga ‘Barkica’. A poslije toga ‘Kod Kibeta’, zašto da ne! Zapravo, kafanska država nam se priviđa već dvije i pol decenije, ali ovo sa Međunarodnim Monetarnim Fondom /MMF/ je postala očigledna i čista ozbiljna zajebancija. Zbog čega nam i nerođena djeca postaju dužnici banaka a međunarodne finansijske institucije gospodari države.
Koji odlučuju šta je na prodaju, šta nam je na jelovniku a šta u zakonima. Dakle, MMF daje lovu ali i ucjenjuje. Hoću da vam je Zakon o radu takav da su radnici stoka i robovi, žene trudnice u ponižavajućem položaju, hoćemo da prodate tu i takvu kompaniju i tačno određenom kupcu. I po cijeni koju mi odredimo. I tako redom i listom.

Naši lideri pametno i podanički troškare jednu po jednu tranšu, od večere do večere, međunarodni ‘faktori’ aplaudiraju njihovoj pameti i našim glupostima. A narod sretan i zadovoljan.
Zakon o akcizama iliti dodatni porez na naftu i njene derivate od 15 pfeninga po litru je u Parlamentu BiH pokazao kako funkcioniše život na tranše. Ona prva tranša kredita od par stotina miliona je data uz uslov usvajanja Zakona o radu, ova druga od 150 i kusur miliona KMa je bila uslovljena akcizama. Evropska Unija je izdašno navijala i pritiskala parlamentarce da usvoje ovaj dodatni namet kako bi se rupe začepljale u budžetu, iako zna da se od tih para neće ni centimetar puta napraviti, već da se tim parama plaćaju rate od prethodne tranše a ostatak ide u džepove vlastodržaca, zato se desila ‘relaksirajuća večera’.

Zbog toga je Zakon o akcizama došao u ‘hitnoj proceduri’. Kao i Dodikovi poslanici. Zakon nije prošao, opozicioni lijevi blok uz još ponekog poslanika nije dao zeleno svijetlo. Ali proći će drugi put, ubrzo. Jer, nadrogirana vlast nema alternativu. Fali ‘droge’, a tranša čeka. Čitava milijarda.

No, nije poanta u političarima, upiremo prst u narod, ili bolje reći u naciju.
Ovako glup, korumpiran i mazohističan narod nema nijedna država na svijetu, to ima samo Bosna. To majka više ne rađa. Kad se odlučuje o zakonima koji regulišu korupciju, kriminal, privatizaciju, nacionalne i vjerske interese, onda nema dovoljno ruku. Dodikovi poslanici su se javno izjasnili da neće prisustvovati sjednicama Parlamenta zbog raznih razloga, ima ih više, i nije ih bilo mjesecima u parlamentarnim klupama. Poslije večere u Mostaru, sve se mijenja iz temelja. Tranša je naša nada i naš spas.
Plus, kaže Dodikov ministar Tegeltija da su njegovi poslanici došli glasati o akcizama jer tako ‘spašavaju obraz Bosne i Hercegovine’.
Dovraga sve drugo. I treće.

Ako poslije svega što se dešavalo u Bosni obraz ove državice spašava Dodik, onda nam je obraz totalno na pogrešnom mjestu.
A bh narod daleko niže od toga. Na pravom mjestu.

photo :  ilustracija zaduženja kod MMFa