Religija sve agresivnija, na redu su bolnice

 

Kaže Milorad Dodik na prekjučerašnjem sastanku sa predstavnikom Crkve u Banja Luci vladikom Jefremom da je premalo vjeronauke u školama. I kreće se u projekat uvođenja vjeronauke u srednje škole, pored vrtića i osnovnog obrazovanja. Za početak u Gimnazije a poslije i u ostale srednje škole. Dabome da je malo, premalo. U Bosni se to razvilo i do Univerziteta, sad raHat studenti sarajevskiog Univerziteta petkom neće da se brinu. Mogu otići na džummu a u to vrijeme, dakle petkom, nema ni ispita ni predavanja. Tako je odlučio Senat na prijedlog i ‘želje’ predstavnika studenata.
Radničke menze je religija odavno zauzela, nema pauze od vjere ni kod kuće ni na radnom mjestu. Oružane snage su ukalupljene u ‘religijsku komponentu’, banke, aerodromi, hoteli, carine, graničari, komunalci, vrtići, šta je još ostalo?
Bolnice?
Nije problem, i tu se može i mora udovoljiti ‘željama’ pacijenata vjernika.

Nije novost da već odavno pojedini doktori preporučuju liječenje Kur’anom, neki od ljekara sa područja US Kantona čak i svoju titulu hadžije upisuju na liječničke recepte.
Šta još ima da se izmisli da bi ugođaj i želje bile potpune?

Ima, nešto najnovije a zove se ‘crkvena uputnica’, Hrvatska sekularna država je to razradila do perfekcije, čak do zakona. Od rujna ove godine, hoću reći od septembra, svi pacijenti će u Hrvatskoj upućeni psihologu ili psihijatru, osim regularne uputnice morati imati i pisanu preporuku od fratra, svećenika, kako god da se zove. A kvalifikovani sveštenik će imati u bolnici svoj ured. Tačno tako, Božji čovjek zna šta tišti takvu vrstu bolesnika i kako da mu pomogne, zna to bolje od doktora. Ministar zdravstva Hrvatske Milan Kujundžić je to pokazao ovako.
‘Svećenik u bolnici vrijedi više od 20 liječnika’. I točka. Tačka. Kao nekad kad je saborski hrvatski zastupnik Milas izjavio da kilo ljudskog mozga košta 2 marke, replicirajući na neki prijedlog iz naroda, kako je pamet lako kupiti.

I tu nema dalje, religija na prostorima ex Yugoslavije je odradila svoje. Skupa sa politikom je proizvela rat, sad gradi ‘sekularne’ države po mjeri religije.

I ne miruje, religija je opijum, ideologija. Počeli su nam djecu vodati po crkvama i džamijama pravdajući to ‘bogatstvom različitosti’, ekskurzije bogomoljama su odavno već dio naše demokratije, a osim recepata i uputnica bolnicama, takmičenje u osvajanju se nesmanjenom žestinom nastavlja. Jer mi postajemo sve bolesniji, sve teži pacijenti. Popovi, fratri i drugi sveštenici obilaze bolesnike, posebno one najteže bolesne i uče im molitve. Mole se za njihovo zdravlje. U Hrvatskoj, članici EU se umjesto prisustva sveštenika može u njegovom uredu kupiti odštampana molitva za sve vrste bolesti, cijenovnik se zna.

Kad već sveštenici to rade recimo u Hrvatskoj, u američkim bolnicama, šta čeka Islamska Zajednica BiH, imamo mi li mi našeg ‘popa’ danas ispovijedi? Reis obilazi porodilišta svake Muslimanske Nove Godine i dijeli sretnim mamama dukate uz poruke ‘hebi se nacijo, treba nas što više’, međutim nije to to, treba još nešto.

O, da. Projekat pod nazivom ‘muslimansko dušebrižništvo’ u jednom džematu u Njemačkoj (‘Ikre’) je već otpočeo sa praksom koja će ubrzo da se kao karcinom proširi na sve zemlje svijeta. Projekat je istudiran dobro, Njemci su dali para za certifikaciju muslimanskog popa i on već ordinira. ‘Kad mogu imati oni, što ne bi i mi’.

Naš pop se zove muslimanski dušebrižnik, ta neće se valjda zvati pop, gluho bilo. Jeste da je malo više hrvatski nego bošnjački ali bolje i tako nego srpski, zar ne ? U Njemačkoj to je jedini i za sada inače prvi certificirani muslimanski dušebrižnik, ef. Kadić Emir, koji ordinira na Univerzitetskoj Klinici u Minhenu. I biće ih još, ‘naši’ već uveliko rade na zahtjevima i uspostavi studija za muslimansko dušebrižništvo na ovom Univerzitetu. Gdje će se ‘proizvoditi’ dušebrižnici. Oni koji će dolaziti vama kao pacijentu u bolnicu i pričati sa vama, da vam olakša muke. Da mu se ispovijedite. I primati platu za ovu vrstu demokratije.

Dakle, dobili smo naše muslimanske popove. To se zove beskrajna demokratija. U popisu zanimanja u BiH, nova struka, za Islamsku Zajednicu BiH novi poligon za ionako prebukirane kadrove.

***
U gradu Utica NY, Bosanci/Bošnjaci itekako studiraju demokratiju. Džematuju, prave džamije, osnivaju medžlise, idu na džummu sa posla za sada neplaćeno a u budućnosti Ako Bog Da biće i plaćeno, prikupljaju potpise da se u zvaničnim knjigama nazivaju Bošnjacima, Bosanci kao narod ne postoji po BH Ustavu. Hoće Bajram i Ramazan u zvaničnim kalendarima i plaćeno odsustvo u vrijeme praznovanja, islamsko groblje je preimenovano u bosansko, poslije će biti valjda bošnjačko.
Ako saznaju ili pročitaju ovaj tekst, ubijeđen sam da će pod hitno zatražiti svoga dušebrižnika u utičkim bolnicama. U St. Elizabeth ili St. Luke’s bolnicama se već odavno moglo čuti od pacijenata Bošnjaka/Bosanaca kako ih obilaze popovi, a ‘što vrijeđa njihova prava’. Koja dok su čuvali krave, goveda ili ovce a nisu bili bolesni, nisu ni znali da imaju. Sve dok nisu dobili demokratsku državu iz koje su zgladili.

Dakle, zemljaci, ako ste ned’o Bog u bolnici i ako vam je teško, tražite svog muslimanskog dušebrižnika da vas ispovijedi i olakša vam muke, tražite svoja demokratska prava. Ali vas molim kao Boga, nemojte tražiti da se promijene imena naših utičkih bolnica, please, ostavite malo demokratije po strani. Ili tražiti ženskog doktora ako ste ženski bolesnik. Jeste da je Sveta Elizabeta ili Sveti Luka, ali čuva vas, dovoljno je da imate sada pravo na svoga popa. Ako se možete strpiti, mada čisto sumnjam, znam ja vas. Jer da je suprotno, vi bi bili izbjeglice u nekoj od arapskih zemalja ili Turskoj, gdje vam ne bi trebali dušebrižnici. Samo što tamo ne bi nikad saznali šta je slast demokratije. Ne bi je smjeli ni izdaleka pogledati.