Nema razlike između Bakira Izetbegovića i Stanije, ili između Dodika i Sandre Afrike?

Prosječan i prosječno nenačitan bh građanin (ako takvih uopšte još ima, budući da su se pretvorili u nacije i konstitutivne narode) uopšte ne zna ko je premijer Canade (Justin Trudeau) Džastin Trudo, švedski premijer Stefan Leven (šef vlade kraljevine, Stefan Lofven ili predsjednik Austrije Van der Bellen, da i ne spomenem predsjednika Švicarske (Didier Burkhalter) ili bilo kojeg zvaničnika u EU čija imena jedva da znamo i izgovoriti. Ne računam Visoke a zapravo totalno Niske predstavnike za BiH jer su oni posebna podvrsta naših portreta.

Ali zato Bakira Izetbegovića svi znamo, Dodika, Čovića, Čavića, Reisa, Komšića, Nikšića, skoro sve efendije i popove, fratre, Lagumdžiju, Silajdžića, Vučića, Ivanića, mogao bih nabrajati danima, toliko ih ima a sve i jednog poznajemo kao braću rođene.
Ma znamo i svakog poslanika u klupama Kantona, entiteta ili Federacije, poznajemo sve načelnike naših opština, znamo sve ijednog direktora iz desetina agencija, svaka faca nam je poznata kao rod najrođeniji.
O njima znamo sve, skoro sve, izuzev njihovih lopovluka i kriminala, zato jer nam se nudi samo ljepša strana, jer nam se iz minuta u minut serviraju njihove ‘mudrosti’, njihove slike, šta su uradili, izgovorili ili kupili. Znamo i njihova skupa auta (oni ne idu na posao pješice, nisu blesavi kao njihove kolege u Evropi), poznat nam je i njihov ne rad, mafiozluk, ali mi smo njih jednostvano željni, gutamo svaku njihovu gestu kao potrebni zrak.

To su naše zvijezde, naš život je naš reality, jebo Grand Prouction i njegovih 960 zvijezda koliko je Saša Popović već proizveo do danas, što ni blizu nije konačan i zacrtan broj, tu boraniju od show programa ne moraš ni gledati, zanimljivije je čuti i vidjeti naše celebrity persone. Kuda su otputovali, kako su obučeni, šta su ručali i ‘koga su primili’ u zvaničnu posjetu na razgovor, ko im radi o glavi dok oni brinu o nama, o našim mukama i našim životima.
A to nam ne može promaći nikako. Oni su na svakom radiu, na svakom tv kanalu, njihove slike su na svakoj bandri u svako doba dana i noći. Sve nam to serviraju naši, hoću reći njihovi mediji, plaćeni za to, plaćeni da nam dani i noći budu neviđeni, nenadjebivi i nepobjedivi show, merak nad meracima.
Prosječno nenačitan bh građanin ili njegovi eksponati pak ne vide u tome ništa loše, dapače, što bi rekli naši susjedi. Najvažnije je da su ‘naši’, da ih ima. Koga briga i ko je uopšte tamo neki šef vlade kraljevine neke tamo gore države, ono što prosječno neobavještenog bh građanina zanima je to kako će ‘naš’ predstavnik nadbiflati ‘njihovog’, kako će mu ‘odgovoriti’ jer oni osim što se obraćaju nama preko medija, javno da prostite opšte međusobno preko tog istog medija, ne nikako direktnim razgovorima.
Oni su naše vođe i naši idoli, svako dvije godine mi im damo certifikat za produženje života, jer mi tako hoćemo. Oni se obavežu da će biti stalno na televiziji i komunicirati sa nama, mi im od naše crkavice, penzije ili plate dajemo dobrovoljno blanko potpis da je troše po svom ćeifu. Na skupa kola, skupa odijela i cipele, naočale i skupe telefone i još skuplje impulse.
Jer mi tako hoćemo, mi prosječno neobavješteni i zaglupljeni građani, zatečeni u torovima ovozemaljskog svijeta.

Oni žive onoliko koliko mi odlučimo a mi im želimo vječni život. Mi možemo da umiremo u bolnicama koje nemaju ništa za naš spas ali oni moraju biti i ostati besmrtni. Mi im plaćamo skupa liječenja u skupim ustanovama u inostranstvu, mi i plaćamo godišnje odmore, regrese, alpska skijališta ili bondenska ljetovališta. Jer mi bez njih ne postojimo.

I oni moraju stalno biti na televiziji, na našim celularnim telefonima, moramo imati kontakt sa svojim predstavnicima, bez tog kontakta oni su niko i ništa a mi veliko ništa. Zato gledajmo ih uvijek, čak i kad spavamo. Sanjajmo ih, živimo ih.

Oni su naše starlete, naše a državne prostitutke. Razlika je samo u nijansama. U malim detaljima : starlete po skupim hotelima Dubaia ili Zagreba, Sarajeva i Beograda odrađuju sex javno i uz milione pratilaca na facebook profilu ili instagramu, oni to odrađuju diplomatski. Tajno, diskretno ali uz veliku lovu, diplomatski. I u ime države, u naše ime.

Razlike su minorne, proporcije iste. Recimo, Izetbegović nema guzu kao Stanija ali mu je na pravom mjestu, na obrazu. Sandra Afrika je pljunuti Dodik, samo su Dodikovi silikoni u boljim proporcijama. Čović me podsjeća na Soraju ali nema njenu dušu, i tako listom i redom, od predsjedništva do načelničke fotelje. Od jedne vjerske zajednice do druge i natrag.
Ono što im je zajedničko to je sex, a na sex niko nije imun, svi ga vole. I zajednički imenitelj im je poštenje, starlete ne daju da se nazivaju kurvama ili prostitutkama, političari to nazivaju ‘sposobnošču’ i ‘snalažljivošću’. Kao po Meši Selimoviću, koji je davno rekao definiciju takvog kurvarluka. ‘Kad običan čovjek laže i petlja, mi ga osuđujemo, kad to isto čini političar, mi kažemo da je snalažljiv’. Parafrazirano ali upravo tako.

Prosječno neobavješten i neupućen bh građanin voli i uživa u sexu. Evo 25 godina. I još će.
I starlete uživaju u sexu, to im je u opisu posla, političari svakako, jer kao što rekosmo to su državne starlete.
Međutim, ovakac sex u kojem građani uživaju je ne viđen nigdje osim na našim prostorima. Zato jer u sexu bi bilo najnormalnije da uživaju i jedni i drugi, i treći, svi učesnici.
A kod naših građana nije takav slučaj. Ovdje je stanje kao u vicu, kad je Mujo sa Fatom dogovorio promjenu u sexu pa odlučili da se Fata namjesti a Mujo da skače sa ormara na Fatu. Skakao Mujo ali nikako da padne na Fatu već pored nje, ali ne odustaje. Onda Fata prekine tu situaciju. ‘Jebi ga Mujo, ne može tako, samo ti uživaš’.

Upravo tako. Mi nismo samo prosječno zaostali bh građani, jesmo i to, ali mi smo vickasti.
Za nas je sex sa našim državnim starletama skakanje sa ormara.

photo : starleta Stanija Dobrojević, arhiv