Agrokomerca’ nema u protokolu suda u Starsbouru, nije ga ni bilo

Krajem prošlog mjeseca još jedan ‘desant’ vlasti iz Sarajeva a uz pomoć Suda u Velikoj Kladuši izvršen je na imovini Agrokomerca, ne zna se ni koji po redu. Petnaesta ofanziva?
Ono što se zna to je da je imovina ove firme u Polju kod Velike Kladuše vrijedna po procjeni Ekonomskog Instituta u Sarajevu od unazad nekoliko godina 22 miliona KMa, prodana za nešto malo iznad 3 miliona KMa.
Ništa novo u potezima bezobrazne i bahate i nadasve kriminogene vlasti koja je sebi priskrbila neovlašteno većinsko vlasništvo nad Agrokomercom i sukcesivno, uz otrcane i uhodane fraze kako radi na sanaciji dugova ove firme i njenoj revitalizaciji, krčmi tuđi jad i muku na očigled i Boga i naroda. A sudovi pripomažu.
Bilo da to to čini uz asistenciju Razvojne Banke ili ‘divezanta’ a biznismena Nihada Imamovića, ‘našeg a domaćeg’ Lijanovića, bilo uz svesrdnu pomoć halal ‘Bajre’ ili još ‘zelenijeg’ Gadžo Mustafe, koji je nekadašnji planetarno poznati ‘brand’ Tops keks ugurao pod halal certifikat.
Ovaj put prodan je kompleks u mjestu Polje kod Velike Kladuše, Prehrambeni i očuvani kompleks industrije Tvornica stočne hrane, čija prodaja je pokušana još prošle godine a uz njega zemljište površine 84 duluma građevinskog i industrijskog zemljišta.
Nije nova niti tajna ni tišina u kojoj je ovaj očuvani dio proizvodnje ‘mahnut’, jer za razliku od ranijih prodaja ili licitacija, mediji su nevoljno izvjestili bilo šta o ovom najnovijem ‘jurišu’ Sarajeva na Veliku Kladušu.
Iako se ‘u papirima’ kao kupac u ovoj ujdurmi vlasti iz Sarajeva pojavila firmica ‘AC Food’ d.o.o. sa sjedištem u Velikoj Kladuši ‘stara’ svega mjesec dana, i grane na pticama znaju da je kupac zapravo tešanjski magnat Sulejman Suljo Hrvić, koji je na sličan način i uz pomoć vlasti (a kako bi drugačije) pokupio mnoge bh i sarajevske firme hrane i tekstila, iako se prodaja desila a kupcu ostavljen rok da do 28 marta izvrši uplatu označene cijene, u Velikoj Kladuši muk i još bezobraznija tišina od one iz Sarajeva.

Niti se javio u medijima načelnik Fikret Abdić inače predsjednik Uprave udruženja nezaposlenih dioničara, niti šta o tome ‘zbori ili romori’ DNZ partijica, ni vlasnica Laburističke Partije Elvira Ljilja Abdić, pa predsjednik Skupštine Udruženja dr. Ibrahim Mujić, totalno zamuklo i promuklo komplet društvo za zaštitu nezaposlenih dioničara njih svih 7,000 i kusur, zamrzla se i zvanična web stranica ovog udruženja, od 30.09. 2014 na web stranici nema ničega. Ma ni narod Velike Kladuše se ne briga zbog ove sramote a kao što znamo na toj sramoti su nas ‘ložili’ pune dvije decenije i više i Abdić i stranka DNZ a Boga mi ponajviše Udruženje nezaposlenih ili kako već dioničara.
Sad se vidi da su zaista ‘nezaposleni’, samo ponegdje se oglasi vođa Munjaković Enver ili vječiti mikrofon Mirvet Beganović, ali više radi slike u novinama nego li iskreno i ‘potkovano’.

Nema nigdje Dolić Rifata koji nas je decenijama uvjeravao da je Fikret Abdić jedini spas za Agrokomerc i da Agrokomerc samo uz njega može opstati i postojati, ma nema čak ni njegove desne ruke Ade Mulalića koji se javno obavezao zavezati za kapiju Agrokomerca ako se šta bude prodavalo. Ovo im je bila zadnja i propuštena šansa, jer ako kupac uplati oko 3 miliona KMa do 28. marta ove godine, ode i kapija u Polju, i da hoće, neće se tamo moći zavezati niko. Čak ni Ado.

Ovaj kompleks koji je prodat ima posebno značenje i za Kladuščane i za Agrokomerc jer to je zapravo srce Agrokomerca i tu je i otpočela sva golgota Agrokomerca. Naime, na tom mjestu je izbio požar februara 1987 kada je i otpočela ‘afera’ Agrokomerc.
Ali, gle čuda, niko se nije pobunio. Ni političari ni raja. Ni zaposleni ni nezaposleni.

Je li to svima potaman?
Ako jeste, onda i neka je prodat.

Možda je tako bolje, da prestanu sve ove decenijske laži koje su Agrokomerc javno postavljale kao ekonomsko a u stvarnosti ga svi ‘uživali’ kao političko pitanje.
Neće se zaboraviti kod takvog stanja stvari da su za sudbinu Agrokomerca krivi ne samo političari i vlast u Sarajevu, već i njegovi radnici, pa i građani Velike Kladuše.

Nas kladuščane su perfidno i lagali i obmanjivali sarajevski nosioci vlasti a temeljito planirali i provodili u djelo besprizornu pljačku i otimačinu i to bi se i nekako moglo zanemariti jer smo već navikli na to. Ali, kad će mo prestati vjerovati u laži ‘naših’, domaćih koji se ubiše od spašavanja imovine Agrokomerca a još nisu u stanju povratiti ni lokalne prostore Agrokomerca već ih naprotiv, ‘dilaju’ godinama sa domaćim tajkunima?
Kao što je slučaj sa Robnom Kućom Agrokomerc koja je iskorištena i pod teretom kredita sada blizu prodaje, ako već i nije prodata’, dok je njen stvarni vlasnik a dobar prijatelj DNZ partijice Babić uveliko uselio u nove prodajne prostore. Ili, gdje je i ko je ‘gazda’ i pod kakvim uslovima prostora ‘Majka i dijete’, ‘Koko Groko’, i da ne nabrajam dalje, dvije decenije vlast DNZa i Fikreta Abdića nas je uvjeravala kako je ugrožena imovina Agrokomerca u Hrvatskoj i Beogradu ne spominjući nigdje ovu ispred nosa, u čaršiji.

Lagali su nas svjesno i sa Evropskim Sudom za ljudska prava, kao što laže Bakir Izetbegović sada sa revizijom protiv Srbije. Koristeći presudu ovog Suda od 19.06. 2012. po tužbi dvoje dioničara (Raska Ćerimović i Fikret Murtić) u kojoj je ovim dioničarima dosuđeno nešto crkavice, svakom po nekoliko hiljada eura, permanentno su nas ubjeđivali da je ‘predmet’ Agrokomerc na Sudu u Strasbouru, od Fikreta do Rifata i niže i više. Iako su znali da ovaj predmet nema nikakve veze sa ostalim dioničarima koji su mjereni u desetinama hiljada osoba, iako su znali da svako može provjeriti na web stranici toga Suda ima li tamo takve tužbe ili nema.
Nema je, nije nikad ni predata niti zaprimljena na protokol Suda. Da jeste, Sud bi donio privremenu mjeru zabrane raspolaganja imovinom pa ne bi mogli ni ovi u Sarajevu ili oni iz Tešnja krčmiti tuđu imovinu po svom ćeifu, i do sad bi donio odluku, ma kako dugo traju sporovi kod tog organa. Poslednji put je sa ovom presudom ‘mahao’ lično i Fikret Abdić na Skupštini Udruženja 01.09.2012 u Maljevcu dok se spremao za povratak u politiku a štancao ‘Prijedloge’ i ‘Anexe’ kako spasiti Agrokomerc.

Zato i ne treba da nas začudi ova tišina oko zadnje prodaje.
****
Možda je tako i bolje. Ko zna, šta bi se zaista desilo sa imovinom Agrokomerca da ju je uspio dobiti Fikret Abdić ili Udruženje dioničara.
Zasigurno bi se i tada krčmila ali ‘našima’, od ‘Drajvera’ (Keserović Dragan) iz Chicago Il do ‘Mornara’ (Fikret Kudić) u Velikoj Kladuši. Ima ih još. Mnogi od njih su se još dok smo se valjali u blatu Batnoge i Kuplenskog, raspitivali uokolo, tajno i inkognito ‘vrijede li papiri’ koje su nosili u džepu sa svojim potpisom i potpisom Abdića.
Zam našu raju, sigurno bi u tom slučaju rasprodaju Agrokomerca podnijeli lakše nego što sad gledaju kako je ‘valja’ Sarajevo ili Tešanj.
Raja je uvijek bila i ostala samo to. Raja.

photo : Prodana imovina Agrokomerc, TSH Polje Velika Kladuša, DW