My name is Softic. Sakib Softic.
Otkrivamo gdje je tajni agent NJ.E. Bakira Izetbegovića

Jeste li možda gledali jedan u seriji odličnih filmova o britanskom tajnom agentu James Bond-u pod imenom ‘Never Say Never Again? U prijevodu : ‘Nikad Ne Reci Nikad”?
Niste ili jeste? Nema veze.
Skoro u svakom od ovih fikcionih uradaka pa tako i u ovom, nepobjedivi tajni agent Njegovog veličanstva ide iz bitke u bitku za svoju državu i ubija sve redom i sve živo, do konačne pobjede. A o njemu niko ništa ne zna, dok on okružen slavom, lovom i zgodnim ženama troši pare nemilice, ubija koga hoće, a račune polaže samo svojoj Kraljici. A kad se predstavlja, obavezno to kaže ovako. Zovem se Bond, James Bond!
Pravi remake ovog britanskog štiva doživjeli smo i mi u Bosni Jedinstvenoj i Ponosnoj, u poznatoj trakavici o reviziji na presudu protiv Srbije pred Međunarodnim Sudom u Haagu, u filmskom ostvarenju koje se svrstalo u sam vrh bošnjačke političke kinematografije.
Priča ukratko glasi ovako, a na njoj bi nam pozavidio i sam Ian Fleming, autor već pomenutih bestselera i filmova.

Elem, 2007 godine Međunarodni Sud u Haagu je presudom utvrdio da je u bh ratu počinjen genocid ali Srbija nije optužena za genocid već za nesprečavanje genocida, državi BiH je ostavljen rok od deset godina da izjavi reviziju iliti žalbu ako nađe nove činjenice koje bi mogle takvu odluku izmijeniti.  Tu je onda nastao zaplet događaja obavijen tajnošću sve do devet dana do isteka roka za žalbu. Niko nije o tome pričao, pisao, govorio a najednom se NJ. E. Bakir Izetbegović bošnjački član Predsjedništva odlučio na reviziju usljed čega je u BiH nastao opšti haos. Srbi se ljute, Hrvati neutralni i bašmebriga raspoloženi, Bošnjaci natociljani do ludila.

Rasprava o agentu koji je zastupao državu BiH pred Sudom je upozoravala na činjenicu da bi sud mogao odbaciti reviziju jer agent nema pravno utemeljeno punomoćje od Predsjedništva, ali Bakir je bio neumoljiv a agent se nije javljao. Doduše, javio se jednom davno 2013 i u tv programu sam se prozvao ‘bivšim’ agentom ali to je bilo onda. Puj pike. Ne važi se.
Nj. E. Bakir je, kažu događaji, sakupio pedesetak odabranih uključujući i Reisa, i Ejupa Ganića koji su podržali njegovu inicijativu, tajni bh državni agent se pojavio u Sarajevu ušavši kroz stražnji ulaz i zadnji dan, zapravo predzadnji jer je zadnji (26.02.17) bio neradni, ‘padao’ u nedjelju te odnio nekoliko paketa u Međunarodni Sud i predao apelaciju. Kažu da je bio načisto natovaren paketima jedva je ramenima otvorio vrata Sudnice.

Poslije nekoliko dana, Sud je zatražio obavještenje o ovlastima za zastupanje, pa kad je dobio tri različita pojašnjenja, odbacio reviziju.
Ostalo sve znate. I da revizija nije pokrenuta od strane države BiH, i da agent koji je predao apelaciju nije imao ispravno i zakonito ovlaštenje, da je Sud još prošle godine obavijestio državu BiH o neopstojnosti punomoćnika-agenta, i na kraju znate da je Sud reviziju odbacio. Odbio. Bacio u prošlost.

Tek onda nastaje u BiH Jedinstvenoj panika. NJ. E. Bakir se napada sa svih strana jer je krio informacije Suda i lagao svih pedesetak pozvanih u Vijećnicu na odobravanje apelacije, posebno Nermina Nikšića /SDP/, Željak Komšića /DF/ i bogami i Fahrudina Radončića /SBB/, saznaje se da je navodno sve oko revizije išlo preko ‘majke’ Munire Subašić’, ‘majke’ Fadile Memišević i ‘brata’ Tahirovića iz reda logoraša, te preko Instituta za genocid u Sarajevu, sve ‘nevladin’ sektor do sektora. I uz saradnju sa ‘ovlaštenim agentom’ Sakibom Softićem koji se javljao samo Bakiru kad je trebalo uzeti pare za rad na reviziji.

Bakir se neda, traže mu ostavku a on ni ne pomišlja na to, agenta Softića traže na sve strane. A on, kao i prije deset godina, kao u zemlju da je propao…
U ovakvom zapletu čije dijelove nećemo dalje otkrivati, nastaje jedno od do sad najboljih političkih bh ostvarenja kinematografije od rata na ovamo.  Kažu da se snima serija i film na ovu našu neveselu priču, traže se glumci.
Tajnog agenta države Bosne traže svi, traži ga čak i Tužilac ali jok! Ni habera ni glasa. Nema ni ‘majke’ Munire, ni ‘majke’ Fadile iz Pokreta za pravdu, samo se priča o tome.
U Bosni se inače samo priča, niko ništa ne radi.

A mi otkrivamo.
Nj.E. Bakir zna gdje je tajni agent i Bakir krije još tajni. Osim toga što je lagao narodu u ime žrtava rata da je sve sa agentom u okvirima Zakona a znao je da nije, Bakir zna i koliko je u zadnjih deset godina isplatio agentu Softiću. Poslednje vijesti iz usta ‘majke’ Fadile kažu da je oktobra prošle godine uzeo ‘samo’ 30.000 KMa od ukupno 150.000 KMa koliko mu je Bakir obećao ugovorom, a preko ‘majke’ Fadile i ‘Pokreta za Pravdu’. Sve za reviziju. Otkrivamo također da je Softić u Evropi okružen ljepoticama, u luksuzu i džennetu, ponekad se čuje sa Bakirom. Dok se prašina ne slegne.
‘Majka’ Munira iz Srebrenice je kao i čitav poratni život u Sarajevu, ali i ona je obavezana na šutnju NJ.E., kao i ‘majka’ Fadila.
No, da se vratimo James Bond filmovima i našoj stvarnosti.
Previše je sličnosti sa fikcijama Ian Fleming-a i našoj zbilji.
Sakib Softić polaže račune samo NJ.E. Bakiru, Bakir njemu polaže pare. Ponekad se javi ‘majci’ Muniri kao sekretarici NJ.E u Bondovim filmovima /koja se tamo zove Moneypanny/ i u tajnosti odrađuje poslove u ime države BiH a za račun NJ.E.

Dobro, Bakir je ovdje Kralj, u Bondovim filmovima agent radi za Kraljicu, ali to mu dođe na isto. I sve je obavijeno tajnošću, strogošću i nabijeno domoljubljem, hoću reći patriotizmom. Niko ništa ne smije znati, a svi plaćamo račune.

Čak i Ian Fleming da je živ, ne bi mogao ostati ravnodušan na ovakav scenario koji izaziva pomalo i dilemu, ali nećemo sitničariti. A ona glasi : ko je od koga ovo posudio. Da li Bakir od njega ili on od Bakira. Naslov “Nikad Ne Reci Nikad” je očigledno posuđen od Bonda ali sve drugo je za razmisliti
U međuvremenu, kažu zli jezici da su u holu jednog amsterdamskog luksuznog hotela čuli sijedog i dobro obučenog i uglađenog gospodina kako traži ključeve od bukiranog hotela i kako se predstvalja ovako.
My name iz Softić. Sakib Softic.