1. Septembra 1993 godine, Fikret Abdić je proglasio dio države BiH Autonomnom Pokrajinom Zapadna Bosna nakon izjašnjavanja peticijama na hiljade građana tadašnjeg Okruga Bihać, zbog čega su ga bh vlasti uz pomoć Hrvatske ‘debelo’ osudile i kaznile. I danas 24 godine kasnije, vlasti u Sarajevu kažnjavaju i Abdića i kompletnu regiju Krajine.
    A ko će kazniti Bakira Izetbegovića što je 17. februara 2017. godine čitavu Bosnu proglasio Autonomijom, svojom prćijom i vlasništvom sa svega pedeset glasova svih prisutnih?

 

 

Neće naravno niko, Bakir je nedodirljiv.
Ovih 50 ‘jedinstvenih’ ruku ‘za’ pokretanje već umrle revizije na presudu protiv Srbije iz 2007 godine uz njegovo sudstvo i Tužilaštvo, dovoljan su oslonac za ovakve vratolomije.
Uostalom, zakoni su se uvijek donosili za one u vlasti, a presude izricale u ime naroda kojeg niko nije pitao ni onda ni sada.

Ovaj skup u sarajevskoj Vijećnici kojeg je sponzorirao Izetbegović a organizovale ‘Majke Srebrenice’ sa Munirom ili Hatidžom ili Fadilom na čelu najavljivan je kao skup “oko 100 pravnih eksperata, lidera političkih partija, akademika, zvaničnika, advokata i predstavnika nevladinih organizacija”, sveo se na ‘pedeset’ predstavnika ‘nevladinih organizacija’ sa Resiom ef. Kavazovićem i Ejupom Ganićem sa par Sandžaklija uz njega  pride, koje su Bakiru dale legitimitet da u ime države BiH nastavi već za njega otpisan i zaboravljen postupak revizije presude.
I proizveo krizu neviđenih razmjera, zapravo oživio već postojeću, potvrdivši javno klasični vanistitucionalni i paralelni sistem vladanja Bosnom i Federacijom BiH.

Naravno, računajući da je kriza jedino oružje i sredstvo opstanka u vlasti.

Neki su ovaj skup (kao Emir Suljagić, napr. nekadašnji SDP ministar u vladi BiH a sada član odbora stranke GS) nazvali skup ‘pod šljivom’ ili ‘bošnjački sabor’, što uopšte nije daleko od istine, budući da je na isti način Alija Izetbegović ‘izveo’ i promjenu nacionalnosti bh građana, polutajnim skupom u podrumu hotela Holiday Inn u Sarajevu 28. Septembra 1993 (samo dan prije proglašenja Autonomije Zapadna Bosna) od kada su listom nestali Muslimani a pojavili se Bošnjaci, međutim u pitanju je klasično ‘autonomašenje’.

Cvijetić Srebrenice okačio je Bakir po prvi put u svom životu i stao u saff sa Munirom i Fadilom Memišević kako bi zbio redove ‘svojih’ Bošnjaka i SDA partije koja puca po šavovima u kriminalu i korupciji, te odlučio da se odcijepi od države Bosne. Odluka o žrtvama bh rata mu je pored cvjetića Srebrenice na reveru glavni zalog da u ime države odlučuje bez ijednog zvaničnog državnog organa.

I bez razloga a sa povodom od tipičnog pravnog lijeka na sudsku presudu što uopšte nije sporno, napravio cirkus u kojem o sudbini državne odluke odlučuju ‘nevladine organizacije’ sa par ‘bošnjačkih intelektualaca’ na način da je autonomno i ozvaničio svoje ‘carstvo’ u Centru Sarajeva. A da nacija ne bi pomislila kako se Bakir ‘pravi Englezom’, poslije proglašenja svoje već najavljenene ‘autonomaške’ odluke, u ‘tim pravnika’ pored priučenog advokata Sakiba Softića sa punomoćjem države koje je diskutabilno ali pokriveno njegovom ‘agenturom’ kod Suda u Haagu, Bakir u igru ubacuje i međunarodne pravnike, njih nekoliko, iako nijedan od njih nema ovlaštenje za zastupanje. Čak ni onakvo i sumnjivo sa kojim tajno maše i Sakib Softić više od deset godina.
Iako se sve garniralo iserviralo u ime žrtava bh rata, previše je.
Da ima države u čije ime je stao i da ima pravde i zakona, mogao bi komotno pred Tužioca, a poslije u zatvor. Jer, kao što smo već vidjeli i doživjeli, autonomaštvo je kažnjivo.
Međutim, zakoni se i donose i primjenjuju lex specialis. U državi jednog lica, u Bakirovoj Sultaniji.
Osim ovog patriotskog i nakaradnog pravnog qurčenja, još jedan od važnijih razloga za ulazak u ovakvu avanturu je očigledan i vidljiv, a to su novci.
Naime, po istom principu po kojem Munira Subašić (“majka nad Majkama”) još ne odustaje od tužbi u Haagu (a Bakir finansira) gdje je tužila i Holandiju i UN, revizijom tužbe se računa doći do ogromnih naknada koje bi Srbija, u slučaju da se proglasi direktno odgovornom za genocid (a ne samo odgovornom za propuštanje sprečavanje radnji genocida kao što je 2007 godine odlučeno), koje bi onda Munira ili Fadila, svejedno krčmile po sopstvenom nahođenju kao i dosada, u ime žrtava a na svoj račun. Dok bi Kralj Bakir likovao.

U koje ime Bakira već titulišu ‘Njegova Ekselencija’, u pozivu za ovaj skup autonomašenja, iako je još uvijek samo član bh Predsjedništva ‘iz reda Bošnjaka’. NJ. E. Autonomaš.
Biće zanimljivo isčitati šta je i zbog čega je Sud u Haagu još brže nego je Bakir poslao Softića sa revizijom u Haag, poslao jučer bh Predsjedništvu pismo, i to svakom od njih trojice ponaosob.
Zasigurno ih ne poziva na čaj ili kafu.
Pisma iz Haaga su upućena na pravu adresu, ne nikako Fadili Memišević ili ‘majci’ Muniri kao izvršiocima ovog državnog scandala gdje se trebalo odlučivati i o sudbini ‘revizije u pet do dvanaest’, ali Autonomija je već gotova stvar. Nj. E. na to računa i već nudi ‘ruku pomirenja’.
Ko će mu je prihvatiti ili mu povjerovati, sami Bog zna. I Njegova Ekselencija.