Pravilo : Cornix cornici oculos non effodiet

U eri najavljivane rasprave o bih pravosuđu, Ustavnom Sudu, spektakularnim hapšenjima po nalogu tužioca a još spektakularnijem puštanju na slobodu, zgodno je malo pažnje posvetiti ovoj temi. Čak i po cijeni da te strpaju među one koji podržavaju Dodika, koji već duže vremena traži a zvanično Sarajevo odbija ovu raspravu o reorganizaciji bh pravosuđa.

Jer, ako Miroslav Dodik, predsjednik Republike Srpske i ima svoje interese u ovoj inicijativi (a ima), kako mu spočitavaju Bošnjaci, mi obični građani imamo pravo ukazati na neodrživu tezu po kojoj samo bh političari ‘imaju povjerenje’ u rad pravosudni institucija. Oni drugi, koji su pod punim povećalom ovog državnog aparata, narod, građani, da kažem obična raja, ne dijele takvo mišljenje, a nisu niti imaju bilo šta protiv države BiH.

Nije fora u tome zašto sutkinja bh suda (Enisa Bilajac) koja se ‘fitnesirala’ gola na prozora Suda BiH pa je kaznili malo po novčaniku, stvar je daleko ozbiljnija, živi dokaz je najnovija smjena glavnog tužioca BiH Gorana Salihovića i ‘disciplinski postupak’ pokrenut protiv njega odavno, čije okončanje se još ne naslućuje. Osim toga, dobro je to primjetio ministar sigurnosti BiH Mektić koji se javno puno bavio (sa razlogom, dakako) bh pravosuđem, kako nam je sve više tužilaca i sudija u zatvoru ili pod istragama a sve više kriminalaca na slobodi.

Znam, postoji ona stara latinska poslovica koja kaže ‘vrana vrani oči ne iskopa’ (Cornix cornici oculos non effodiet), no nacijo, bh sudije i tužioci su nam postali političari u pravom smislu riječi na malo drugačiji način. Ne zbog toga što se biraju prebrojavanjem stranaka i nacionalnosti u potrazi za podobnima, već i po tome što ih je sve više ili pod disciplinskim postupcima ili u pritvoru. U kojim slučajevima kao i političari do podne u Sudu popodne na stolici tužioca ili sudije, po onoj ne latinskoj već našoj ‘svako je nevin dok se ne utvrdi da n ije’. No, čak iako se kroz vođenje disciplinskih postupaka hoće prikazati kako Visoko Sudisjko i Tužilačko Vijeće/Savjet (VSTV, organ nadležan za imenovanja sudija i tužilaca, njihov rad i odgovornost) brižno brine nad jednakošću svih pred zakonom, tvrdim odgovorno da nije isto biti u krivičnom postupku i biti u disciplinskom postupku. Čisto kao suza u disciplinskom čak i kad ti se utvrdi prekršaj, ostaješ na istom radnom mjestu, kazne te sa 10, 15 ili 30 % kazne od visine plaće, u krajnjem slučaju mogu te ‘udaljiti’ sa dužnosti određeni period vremena, a u još ‘najkrajnjijem’ u kojem te neće vratiti na iste poslove i zadatke, nećeš biti krivično gonjen.

Primjer za osvježenje : glavni tužilac Salihović. Izabran za federalnog tužioca iako prije toga nije napisao nijednu optužnicu ili samo jednu, udaljen je privremeno sa dužnosti zbog teških povreda dužnosti (zbog sumnje da je opstruirao istrage protiv pojedinih visokih političkih dužnosnika, uključujući i predsjednika RS-a Milorada Dodika, te postupak protiv nekadašnje glavne tužiteljice Tužilaštva KS-a Nives Kanevčev, osumnjičene za odavanje povjerljivih informacija, nemar i nepažnju u vršenju službenih dužnosti, te namjernog davanja lažnih ili nepotpunih informacija u vezi sa prijavama na radno mjesto), međutim čak i da se sve to što se sumnja potvrdi, neće u krivični postupak. Živi bili pa vidjeli. Iako je sve pobrojano što mu se stavlja na teret čisto krivično djelo. Ali, vrana vrani …
VSTV je prošle godine pokrenulo 32 disciplinska postupka protiv tužilaca i sudija, od čega puno više ‘otpada’ na tužioce, četiri više nego 2015, a evo, bez posebnog reda i razloga pobrojanih ‘radnji’ i bez navođenja imena ‘prekršilaca’ zbog kojih su postupci pokrenuti pa prosudite sami šta je za običnog čovjeka prekršaj a šta krivično djelo. A šta je to isto za pravosudne nosioce funkcija.

‘Izbacivanje iz optužnice za ratni zločin pet mrtvih glava’, dakle sa namjerom da se ublaže osnovi sumnje prijavljenog za krivično djelo, ‘pohota nad djetetom’ (ovdje je pokrenut i krivični postupak, op Cross), mito, ‘ovjera neistinitih podataka za potrebe svoga muža’, dakle čista zloupotreba, ‘pisanje i slanje neprimjerenog i nacionalizmom obojenog emaila’, ‘kontakt sa svjedokinjom u sudskom postupku’, ‘otuđivanje predmeta iz spisa’, ‘krađa mobilnog telefona iz spisa’, ‘privatni susret sa međunarodnim švercerom oružja’, ‘hakiranje email poruka’, ‘dugogodišnji nerad na predmetima datim u rad iz domena ratnih zločina’,  ‘nestanak 55,000 KMa iz tužilačkog predmeta’... I tako dalje i više.

Je li normalno da takvi ili slični ‘prekršaji’ nosilaca pravosudnih funkcija budu prekršajno, disciplinski kažnjeni a da običan čovjek završi u zatvoru za dva metra drva iz državne šume ili za šverc desetak kornjača preko granice?

Ma jeste.
U Bosni što se državom zove svega ima, čak i pravosudne mafije, kako je javno izjavila nekadašnja predsjednica suda Medžida Kreso, što se onda čuditi kad uveče vidimo spektakularno hapšenje pod milozvučnim nazivima SIPAe u dnevniku, a sutradan vidimo puštanje na slobodu. ‘Pandora’ je, recimo, naziv službi bezbjednosti za akciju hapšenja Kemala Čauševića, direktora Ureda za oporezivanje i još 39 njegovih pajdaša još prije tri godine a evo do danas, nema optužnice. Ima Kemo, sunča se na obalama plaža u Albaniji i uživa u svojim nekretninama (najednom je kupio četiri stana i toliko isto poslovnih prostora u Sarajevu, op. Cross) dok su svi ostali također pušteni kao ‘nevini dok se ne dokaže’ i vraćeni na svoja radna mjesta, a država oštećena direktno za iznos koji se mjeri u milijardama KMa.Zato što tužioci još nisu završili istragu a pitanje je i kada će. To je samo jedan od najžešćih primjera, ima ih zaista koliko hoćete. Ma znate ih već.

Čemu onda priča kako je toliko i toliko tužilaca ili sudija kažnjeno disciplinski sa 15%, više ili manje oduzimanjem tog procenta od njegove plaće, kad on i dalje radi i kad bi, da je takav ‘prekršaj’ počinio obični građanin, taj sigurno ljuštio krompir u nekom od zatvora dugo i strpljivo? Pa zato da se ‘vlasi ne dosjete’. Uz maksuz selam efendiji Reisu Kavazoviću, ovdje ne mislim na Srbe, kažem samo figurativno, da se građani umire i ne dosjete.

Sa ovakvim kvalifikacijama ‘prekršaja’ i ‘riješenim’ postupcima nigdje u svijetu se predsjednik VSTVa Tegeltija ne bi mogao pohvaliti kao što on to revnosno čini u medijima, naprotiv, i sam bi da ima normalne države bio sumnjiv ili osumnjičen. Ovako, odajmo mu priznanje što se brine o nezavisnom pravosuđu kroz popularizaciju disciplinskih prekršaja. Jer, nacijo, nije on to izmislio, propisi tako nalažu. A propise je valjda donosila moja pokojna baba, štaznam ko već nije. Onaj kome su takvi propisi i trebali.