Vic za umrijeti : identifikacija napadača na Vučića od 11.07.15 još traje

 Da, nije galgen humor, to je naša bh stvarnost. Nakon dvije godine, tačnije od 11. jula 2015, bh organi gonjenja, sve obavještajne i civilne službe ‘nisu u stanju otkriti’ počinioce napada na srpskog premijera Aleksandra Vučića, koji se dogodio 11. jula 2015. godine, i tek sada, ovih dana SIPA, krovna bezbjednosna organizacija uputila je putem medija poziv građanima da pomognu u identifikaciji ‘učesnika napada’.

Naravno, ne treba biti doktor nauka pa shvatiti da je ovo sramotno kamenovanje i ‘ćeranje’ premijera jedne države koji je došao da se pokloni i oda počast žrtvama genocida u Srebrenici neviđena državna i diplomatska sramota i da se namjerno nije ušlo u procesuiranje budući da je sve bilo unaprijed izrežirano.
‘Neka crkne četnik’ koji je izjavljivao u vrijeme bh rata ‘za jednog Srbina/100 Muslimana’, glavni je moto bh zvaničnika, posebno Izetbegovića čija SDA kontroliše i bezbjednosne i sudske službe u BiH, i u cjelosti se uklapa u sliku Bakira koji mirno sjedi u VIP loži i posmatra primitivno u huškačko kamenovanje i bježaniju premijera susjedne nam države.

Sada, nakon toliko vremena kada u Beograd putuje Bakirov rođak i predsjednik ministarskog vijeća Zvizdić, nakon skoro dvije godine izazivanja nemira, mržnje i nediplomatskog medijskog baljezganja po nalogu stranih diplomata treba uskoro da u posjetu Bosni dođe i srpski predsjednik Tomislav Nikolić, pa je sve to skupa ‘zgodna prilika’ da se pokaže kako bh vlasti imaju na umu i ovaj odavno zaboravljeni diplomatski i državni gaf a SIPA je ta ustanova koja kreće ‘u akciju’.

I to bi bilo uredu da nekoliko objavljenih fotografija osoba koje su direktno ‘učestvovale’ u akciji napada na srpskog premijera ne pokazuje naš bolesni smisao za humorom. Iako i policija pa i SIPA imaju ove fotografije od 11.07.15, iako pored fotografija postoje i video-zapisi, traži se pomoć građana u identifikaciji, kao da je teško uvećati sliku već prepoznatljivih faca i uporediti likove kroz bazu podataka za lične karte i pasoše, te uz pomoć svjedoka-očevidaca kojih je bilo najmanje deset hiljada, pronaći krivca, policija i bezbjednosne agencije traže pomoć građana.

A da stvar bude još duhovitija, na jednoj od objavljenih fotografija policija a ne građani drže razjarene i natociljane kabadahije. Pa bi slijedom te slike bilo najnormalnije zapitati se da li je ta policija nakon što je nastala ova slika i poslije napada bar upitala za ime i prezime osobe koju drži dok ona i dalje zamahuje kamenom ili staklenom bocom.

Nije, naravno, već je osoba puštena kao da se ništa nije desilo. Jer se tako i trebalo desiti. Nije ‘identifikovan’ ni kamen u rukama uhvaćenog siledžije a kamo li njegova faca, iako bi bez posebnih metoda kod ovakvih slika i video zapisa, identifikaciju mogla brže uraditi moja baba od naših službi. Ne zato što su službe nesposobne, već zbog toga što rade po političkim direktivama.
Nema u Bosni logike, jer kao što neko fino reče : Bosna počinje tamo gdje prestaje logika. Povjerovaću u suprotno ako niko od građana ne ‘prepozna’ nijednog napadača pa ako se slijedom toga obustave istražne radnje i predmet stavi u arhivu. Bolje i to nego da se ‘istražuje’ do 2046 bez rezultata. Da se više planski ne sramotimo.

Da je kojim slučajem kamenje bilo upućeno američkom bivšem predsjedniku Bill Clintonu koji ja istog dana i u istom povodu sjedio u Potočarima, ovakav vic zasigurno ne bi prepričavali.