U performansu zvanom genocid

 Rame uz rame sa Emirom Hadžihafizbegovićem i potaman u Narodnom pozorištu, pravom mjestu za ‘performanse o genocidu u BiH’ kako su nazvali projekat, Reis ef. Kavazović i Bakir Izetbegović su zvanično postali i glumci. Dok su genocid u Bosni, nažalost, sveli na nivo pozorišta i u domenu filmske umjetnosti.

Riječ je o ‘projektu’ ‘Genocid nad Bošnjacima 1992’1995 izvršenom u svrhu podjele Republike Bosne i Hercegovine i stvaranja velike Srbije’ (to mu je puni naziv) upriličenom u sarajevskom narodnom pozorištu prije par dana, pod pokroviteljstvom glavnih sponzora Bakira Izetbegovića i Reisa Islamske Zajednice BiH, uz voditelja glumca Hadžihafizbegovića. Iako se radi o ‘starom projektu’ koji već u sličnoj formi egzistira u režiji Fatmira Alispahića, novinara hadžije i nezvaničnog vođe bh vehabija pod pojmom ‘virtualni genocid’, ovaj novi je zapravo samo prezentacija nove web stranice koja je poslije generalne probe i glavnog izvođenja otpočela svoj virtualni svijet genocida. Web stranice gdje će ‘na jednom mjestu’ biti sve žrtve genocida i svi akteri genocida. Svih, osim bošnjačkih.

Ništa novo osim što je umetanjem genocida u BiH u formu glumišta i pozorišta totalno pojam ‘genocid’ pojeftinio i postao, iako to zvuči mazohistički, dio filmske umjetnosti. Projekat je dakako čisti promašaj i bespotrebno trošenje državnih para ali nema se šta prigovarati kad su sponzori član bh predsjedništva i Prvi čovjek Islamske Zajednice.

O genocidu u BiH se manje/više zna sve, i glupost koju je i na probi i na glavnoj predstavi ‘odvalio’ Bakir u stilu ‘da se ne zaboravi’ još će nam dugo parari uši, sve do 11. Jula i Potočara do kada će se, kako kažu, u potpunosti dovršiti ova web platforma u kojoj će se moći naći sudske presude o genocidu, Haag, srpski ratni zločinci, Majke Srebrenice, šehidi, gazije i sve ono što uz to ide a što je glavna preokupacija u BiH od rata pa do Sudnjeg Dana. Iako sve to, što se prikazuje, što će se ‘ubaciti’ odavno svi znamo više nego lektiru. To nam je uostalom i jedina tema i zadaća svih ovih 25 godina.

Isto to, ali u malo drugačijoj formi ima i kod Alispahića i njegovog ‘virtualnog’ poimanja genocida, postoji i u Muzeju genocida, u sudskim arhivama u BiH i u Haagu ali ngdje do sada ne vidjesmo da je genocid ‘performans’, bog te malov’o, hvala dragom Bakiru i Reisu sad i to dočekasmo.

Performans koji je doživio da na daskama pozorišta ima ‘probu’ i ‘glavnu prestavu’. Poznato je da Izetbegović u ovom igrokazu sa ljudskom tragedijom neviđenih razmjera nije imao potrebe previše glumiti, kao ni Hadžihafizbegović, dok je sa ovom ‘predstavom’ Reis Kavazović direktno stao u ‘filmsku klapu’ sa Bakirom, kojeg je Bakir odavno ‘upregnuo’ u poluge svoje vlasti, što je poprilično iznenađenje samo za naivne. Jer, i o srušenim džamijama u ratu znali smo i bez ovog performansa.

O morbidnosti kojom se građani Bosne truju sa ovakvim i sličnim performansama suvišno je trošiti riječi, u Bosni se od rata naovamo niočemu drugom ne priča, pa kad već Bakir ne može i ne želi ništa racionalno i državnički ponuditi u očuvanju države Bosne, dobro je došla i ovakva predstava. Uz sellam allejkum i citiranje Muhammeda.

Za ‘džirlo narod’, džirlo proizvod. I za Milorada Dodika. A koliko će performans uspjeti u nakani da filmuje genocid, gledaćemo na web stranici.
Odlična prilika da se potroše narodne pare, da glumci zarade. I da se raja zabavlja. Ili možda kao ideja : da se i Bakiru i Reisu dodijeli ‘oskar za genocid’, glumac Emir je to odavno zaradio i naplatio, red je da i naturščici glumci ozvaniče svoj talenat. Za genocid u BiH – tužan glumački performans, čak i pored odlične ‘probe’ i glavne predstave’.