Ako mu je babo Debevec sudio Aliji, valjda će i on Sinu Bakiru!

Trakavica oko izbora predsjednika bh Suda je zapravo naša već poznata bh trakavica. Nije prošla a nije ni mogla (umalo) bez prebrojavanja krvnih zrnaca, upakovanih pod formu ‘konstitutivni narodi’ i uz onu poznatu našu doskočicu ‘podobni a ne sposobni’.
Izbor je pokazao da se po istom šnitu kod nas ‘biraju’ i članovi savjeta Mjesnih Zajednica, kamo li ovako važne državne fotelje a da u svemu glavnu ulogu vode dvije/tri stranke ili dva-tri čovjeka kao personalizacija i stranke i države.
VSTV, organ koji bira sudije i tužioce nije podlegao već uhodanim pritiscima i metodama (ono, prvo se ugrožena stranka oglasi u medijima kako je povrijeđen Ustav BiH ili nacionalni vitalni interes, pa onda se oglasi ‘Majka’ Munira Subašić i sva druga boračka i neboračka udruženja, ponekad i sam Reis) te je i pored oštre prijetnje i bojkotom i belajem, na prvo mjesto rangirao Ranka Debevca te ga tijesnom većinom glasova izabrao za predsjednika BiH Suda.

Oglasio se i izabrani predsjednik po prvi put te je izjavio kako će pokušati unaprijediti Sud, rješavati predmete, da mu je i otac bio sudija, blah, blah, blah i kako ni on ni bilo ko iz njegove porodice nije ni u jednoj partiji. E, jebi ga, to i jeste njegov glavni problem, jer ‘ispada’ da je iz reda /za/ostalih, budući da nema Bosanaca po bh Ustavu gdje bi čovjek mogao da se smjesti, tako da i nehotično, i uz buku do neba, presuda ‘Sejdić/Finci’ zaživi direktno u bh pravosuđu.

Bakir Izetbegović je najglasniji u osudi ovakvog i ovog izbora, pored Munire Subašić, koja je u ime više sličnih ‘nevladinih’ udruženja u BiH najavila bojkot bh Suda, čime se svrstala na stranu Milorada Dodika, pobrojavši sve moguće povrijeđene članove i Ustava i Pravilnika i zaprijetivši kako se Tegeltiji, predsjedniku VSTV ne piše dobro.
No, iako se Bakirovim podvlačenjem bošnjačkih državnih funkcija koje su zauvijek izgubljene ne bi moglo štošta Bog zna dodati budući da ih je sam dijelio i ‘šakom i kapom’ dok mu je i kad mu je odgovaralo, ovdje u pravosuđu se to doima smiješnim i jadnim, budući da se radi o najvišoj pravnoj instanci gdje bi trebalo birati kadrove koji znaju i hoće provoditi propise a ne poslušnike.
Vraga, vjerovali ili ne, ‘nacionalnu zastupljenost’ preferira čak i drug Niski Predstavnik za BiH Valentin Inzko, što je samo šlag na bh torti sprdačine.

Ali, ono što boli Bakira Izetbegovića više od svih krvnih zrnaca, fotelja i bošnjačkih izgubljenih funkcija je sasvim nešto drugo, zbog čega novoizabrani predsjednik Suda ima u svojoj biografiji. Koje kaže da je 1983 godine, tata predsjednika Debevca Dušan Debevec u poznatom procesu protiv mladomuslimana Alije Izetbegovića, kao poznati sudija vodio istragu protiv Alije pa bi se, ako je istorija učiteljica života, moglo desiti da jednog dana i sin Debevec istražuje sina Bakira.

Nikad se ne zna. E, to boli Bakira najviše.