Kako je SDA sa Ćamilom Durakovićem izgubila u Srebrenici od Vlaha

Srebrenica je ‘pala’ po treći put (prvi put 11. jula 1995, drugi put u Dayton-u potpisom Alije Izetbegovića) Ćamil Duraković je izgubio u utrci za načelnika, pobjednik je kandidat ‘iz reda Srba’ Mladen Grujičić, već smo to i priželjkivali. Uz napomenu, ne zbog Srebrenice, ne zbog genocida i Potočara, već zbog Ćamila, Bakira i još koječega. I mogu vam reći da ova ‘pad’ Srebrenice nije uopšte loš, dobro je došao. Da se vide mućke, izborni aranžmani, igre sa glasovima a sve to u režiji SDA i Bakira Izetbegovića, bh vlasti i ‘probosanskih’ bh partija. Jer, princip je isti svuda kao u Srebrenici, samo su drugačije nijanse.
Zna se, bar se javno ‘šuškalo’ a boga mi i vidjelo kako je Srebrenica ovih dvadesetak i kusur godina nemilosrdno iskorištavana u političke i vjerske svrhe. Svake godine, svakog 11. jula ili u vrijeme izbora, proradi ‘patriotizam’. Rascvjeta bošnjaštvo bez granica, domoljublje, ‘Majke’ Srebrenice su u punom radnom vremenu.
Nemilosrdno se napada i svaka pomisao da se bilo šta prozbori kritički u vezi ovog grada i ove enklave.
Tu se ‘brani Bosna’, ‘Srebrenica ne smije pasti’. Tako je počelo pred ove već izgubljene izbore za lokalnu vlast, odnosno za Bošnjake. Tačnije za Ćamila i Bakira. Preciznije, sve je počelo izjavom Reisa ef. Kavazovića u jednom od predizbornih posjeta džematima Švicarske, ljetos, kad je fetvom prokleo svakog onog ko dozoli ‘da Vlah pobijedi u Srebrenici’. Haram mu bilo, vazio je Prvi u IZ BiH, svakom onom ko ne glasa za Ćamila.

Sve je poslije išlo kao po loju. ‘Probosanske snage’ upregnule su ‘Majke Srebrenice’, ministre, džamije, Ćamila posebno, on je teglio kao tegleći konj, ali eto, desilo se. Srebrenica je ‘pala’. Uzalud nacija danima od 02. Oktobra do danas sa nestrpljenjem iščekuje šta će reći nepobjedivi Ćamil, načelnik po zanimanju u Srebrenici, nezavisni kandidat SDA Partije, a on nikad da prizna da je ‘pušiona’. Uzalud čak i zvanični podaci CIK’a, uzalud prebrojavanje i teglenje vreća sa glasovima u Sarajevo, sve je već gotovo, to je jasno svakom osim Ćamilu i Bakiru.
Ćamil najavljuje žalbu a Bakir, zna se, tužbu Sudu, njegovim apelacijama su pretrpani njegovi Sudovi.

Nekoliko okolnosti i SDA i Ćamil kriju već godinama od raje, vrijedi na to podsjetiti. Prvo, u Srebrenici nema Bošnjaka, Ćamile hajde priznaj, imaš još par dana vremena. Sve se do sad svodilo na matematiku : malo putem pošte, malo u odsustvu a malo više lažnim prijavama u prisustvu samo za vrijeme izbora.
Poslije prethodnih izbora, Republika Srpska je inicirala i usvojila izmjene zakona i prijave birača po džamijama i garažama su listom destkovane. Dijaspora k’o dijaspora, konačno je ‘progledala’. Zašto bi samo bila zanimljiva Srebrenici u vrijeme izbora kad je poslije i prije toga ‘niko ne ferma’. Od desetak hiljada i više Srebreničana, tako za glasanje se prijavljuje skoro ništa, malo više od hiljadu lica. Šta je onda ostalo, budući da u Srebrenici kao što rekosmo nema Bošnjaka, mislim nema ih dovoljno. A nema ih jer tamo SDA šalje narodu samo bolesne junice a svojim ahbabima biznismenima lovu. ‘Majke Srebrenice’ su toliko više prisutne u javnosti da im se više ni nevjeruje. Munira Subašić tu prednjači, legalno živi u Sarajevu i mlati lovu na kostima Srebreničana. Poslednji put smo mogli pročitati kako je ‘Majke’ SDA iskoristila u progonu ‘odmetnice’ Amre Babić, kandidatkinje za načelnicu u Visokom, kada se nije moglo ‘utvrditi’ ko je poslao pismo medijima kako ova načelnica slavi 11. jula koncertom u Visokom, a što je kasnije utvrđeno kako je to bilo isfabrikovano
Eto, pobijedila je i Amra Babić, na svu sreću a u nemilost je pala kod Bakira jer nije ušla u nekakav program sa Arapima, o čemu je i sama pričala pred izbore.
Šta je još ostalo, onda u vezi ‘spašavanja Bosne’ u Srebrenici, pitate se? Naser Orić, ratni zločinac kojeg javno, najjavnije spašava Bakir, čak mu i troškove advokata plaća, dok on reketira sirotinju po Bosni. Mislite ništa.
E, ne znate vi SDA, evo kako se to trebalo odraditi, a nije. Emir Suljagić, naše bh političko ‘čudo’, bivši SDP/ov ministar koji se zalagao da se vjeronauka u bh školama vrijednuje kako i ostali predmeti a ne da bude ‘super nauka’kasnije uzdanica Željka Komšića i DF/a a poslije nekakvog Građanskog Saveza, dobio je tada metak u pismu i kraj. Tako se u BiH trenira demokratija : ili metak u pismu ili vožnja u gepeku, biraj. Emir je poslije metka podnio ostavku, pa se dao na posao u firmi ‘1. Mart’. To je ona ‘nevladina’ organizacija koja je u prethodnim lokalnim izborima ‘ukrupnjavala biračko tijelo Bošnjaka u Republici Srpskoj’ tako što su se tamo prijavljivali samo glasači a ne stanovnici. Dobro, i ministri i poslanici i svi ostali ‘na radu u Srebrenici’ su samo ‘na papiru’ tamo, ili od ponedjeljka do petka, ostalo vrijeme ili u Tuzli ili u Sarajevu, ali Emir je to razradio do perfekcije i Ćamil je prethodnih izbora dobio stolicu.

Ovog puta, Emir kaže da Ćamil nije prihvatio njegov plan, a nije ni Bakir iako mu je plan prenio. Pa to fino i natenane Suljagić javno otkriva putem štampe, kao da se radi o receptu za kolač a ne o receptu kako od Srebrenice ‘napraviti’ Stolac ili Mostar. Čak je i ‘plan’ postojao za takvu nelegalnu mahinaciju. Ali, ko ovdje brine o ‘legalnosti’ kad Vlah mora biti pobijeđen’. Plan kaže a Emir citira u ‘Oslobođenju’.
‘Plan je bio jednostavan : bošnjački članovi Opštinske izborne komisije i biračkih odbora bi nekoliko dana pred izbore podnijeli ostavke, ne bi bilo moguće izvršiti primopredaju biračkog materijala, došlo bi do krize donekle slične onoj koju Dragan Čović već godinama proizvodi u Mostaru, ali bi to bila i kriza u kojoj probosanske stranke imaju načelnika i većinu u lokalnoj skupštini. Saopštio sam taj prijedlog Durakoviću prvi put pred njegov odlazak u New York. S prezirom je odbio tu ideju. Ali, prije odlaska jedna ovdašnja agencija objavila je Durakovićev članak u kojem je nagovijestio mogućnost gubitka Srebrenice na izborima. Nakon što se vratio iz SAD-a, otišao sam u Srebrenicu i još jednom ga pokušao uvjeriti da odgodi izbore…’

Čisto kao suza, legalno kao šverc cigarama. I niko se ne stidi to naglasiti, ili nedaj Bože istražiti. Jok! Važno je poslije izbora vrištati kako su izbori nelegalni. Kako ‘ima mjesta’ tužbama i istragama. Bakirovo maslo odavno nije za Ramazana, ali nije ni Ćamilovo, ni Emirovo… I, na kraju krajeva, vrištanje ‘Majki Srebrenice’ iz Munirinog ‘nevladinog’ udruženja koje se uplelo u SDA planove i verzije oko Srebrenice i koje je u tom kolu već dvije decenije sa SDA i Islamskom Zajednicom BiH, svelo je ovu udrugu na glasnogovornika SDA čime je konačno pokazalo ogroman gubitak i legitimiteta i kredibiliteta, a što je posebno poražavajuća činjenica i bh istina. Čak i kad je Bakir izjavio da mu je važniji načelnik opštine Centar Sarajevo od drugih deset načelnika, ‘majke’ su opet stale gdje ne treba. ‘Bakir je izvađen iz konteksta’.
A on sav savcijat u kontekstu da ne može više i dublje. Najavljuje tužbu kojom će izgubljene izbore poništavati. Kod ovakvih unaprijed i sa umišljajem odrađenih ‘planova’ za koje bi se trebalo tužuilaštvo zainteresovati.
Tužbama, dakle, protiv Dodika i Vlaha. Kod svojih sudova. A poslije se čudom čude kad Milorad Dodik odvali kako ne priznaje odluke Suda, hoće reći Bakirove.

Plan da se od Srebrenice ‘napravi’ Stolac ili Mostar nije uspio samo iz razloga što siroti članovi izborne komisije nisu na vrijeme bili involvirani, ni zbog čega drugog. Za to bi trebao odgovarati Bakir. Ili Emir ili Ćamil, pa i Munira, svejedno. Efendija Zukorlić koji je sa ličnom kartom Novog Pazara glasao i ove godine u Srebrenici je ispunio halal Reisa, ali nisu Duška Jurišić i stotine onih drugih i sličnih, koji su se prijavljivali na adresama džamija ili po garažama, čak njih po sedamdeset na jednoj džamijskoj adresi. I oni bi morali snositi krivicu.

No, neće nijedan. Fetva Reisa je ‘greškom’ pogodila Bošnjake. Ko ‘šmirgla’ Ćamila. Kad je ‘nezavisan’ previše. Sad može samo u stilu Bakira da nastavi sa naprđivanjem. ‘Iseliće se Srebrenica’, ‘šta će biti sa Potočarima’, ‘Šešelj u Srebrenici’, i tako redom. Samo, nisam siguran da će ga iko više čuti. Jer, kao što rekosmo, tamo gdje  je on stolovao nema Bošnjaka.
photo :Emir Suljagić, arhiv Cross