Pogled kroz Prozor : Srebrenica ne smije pasti. Naravno, već je pala u Dayton-u!

Nakon što je ‘izdržao’ dvije, Ćamil Duraković, po zanimanju načelnik Srebrenice, krenuo je u ‘treću neprijateljsku ofanzivu’, jurišom na stolicu trećeg  mandata. Ja, braćo mila i draga, takvog žara i takve borbe još ne vidjesmo. Batrga i lijevo i desno, ovaj ‘nezavisni’ SDA kandidat i bivši emigrant Amerike kojem su glavni aduti u opstanku na vlasti srebrenički cvijetić na reveru i Bakir iza leđa, ne možeš ga ni normalno pratiti.

Ove godine, pridružio mu se ‘nezavisno’ i Radončić Fahrudin, optuženik na dogovorenoj slobodi sa plavom kravatom i zelenom maramicom, poklonom brata Bakira, pa se Ćamil ‘oteo’ na zajedničkom predizbornom skupu jučer istorijskom rečenicom ‘Srebrenica ne smije pasti. I ne smije se naći u rukama onih koji ne misle o budućnosti i koji negiraju genocid’.
Jer, dodao je Ćamil, ovdje se 02. oktobra brani cjelovita Bosna!
Taman tako, nikako drugačije, ako Ćamil ne bude izabran za načelnika, slijedi potop, smak svijeta. A Bosne nema niđe i nikako.

Kao onomad davno u trećoj ili četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi kad je Drug Stari, hoću reći Tito poslao depešu partizanima u bici za Prozor : ‘Prozor noćas mora pasti’, Ćamil je načisto zatvorio Prozor, Srebrenica ne smije pasti.

Jebiga Ćamile, kad već nećeš da kažeš iako znaš, neko mora reći. Ovi iza tvojih leđa neće sigurno, a i oni znaju : Srebrenica je pala davno i to nažalost, čak dva puta. Prvi put 11. jula 1995 a drugi put, potpisom Babe ovog vlasnika zelene maramice, Bakira Izetbegovića, druga Alije i njegovih ahbaba Harisa Silajdžića i Muhameda Šaćirbeya, u Daytonskoj verziji ‘bitke’ popularno nazvane Daytonski mirovni Sporazum novembra 1995 u američkoj državi Ohio a potom parafima u Parizu 14.12.1995. Kada je poklonjena Republici Srpskoj, skupa sa mrtvim kostima žrtava.

Poslije je Ćamil beže, sve naša tužna istorija koja kaže da Srebreničani nikad nisu pozvani na povratak u Srebrenicu ‘onako istinski i za prave’ niti su se tamo vratili, i sada, 25 godina poslije tvojih i bitaka tvojih ‘generala’ oni su bilo gdje više nego u Srebrenici.

E, sad, zna se i kako si se do sada dočepao glasova u izborima, toga više nema, zato ovoliki tvoj vapaj i žal i za Srebrenicom i za Bosnom, a priča kaže da nema više glasača kao ranije. Dijaspora, znamo to već, ponaša se prema državi onako kako se država ponaša prema njoj, pa imaš recimo samo u St. Louisu-u blizu 4,000 Srebreničana a svega 115 prijava za glasanje. I tako redom i širom Amerike i Evrope. Nedostatak dijaspore se ‘namirivao’ do sada prijavama za glasanje u Srebrenici a toga više neeemaa. Poslije prošlih izbora promijenjen je Zakon o prebivalištu i boravištu i sada se ne može u Srebrenici boraviti a živjeti na drugoj Planeti. Ne može više tamo glasati efendija Zukorlić iz Novog Pazara ili Duška Jurišić voditeljica FTV iz Sarajeva, ili čak i ‘majka’ Munira sa ličnom kartom u Sarajevu. Sad mogu glasati samo oni koji potkrijepe svoj boravak u Srebrenici potrebnim papirima a ne fiktivnim ličnim kartama, zato se ti ovako boriš za cjelovitu Bosnu u stolici načelnika, fali ti glasača.

Razumijem te ali daj ‘oladi’ više, ne citiraj pogrešno Titu, ne vrijeđaj velikana i ne iskrivljuj istoriju. I ne siluj birače više. Ti i ovi iz tvog ‘saffa’ nikada nisu niti će biti na istoj strani. Titinoj. Mogu pored zelene Bakirove i Radončićeve plave dodati još koliko hoće nijansi, njihove stvarne boje su boje narandže, sa malo pruga od ukrasa. I ništa više, kako god izbori pokazali.
Žao mi je, sorry.