I POŠTENA POLITIČKA MAFIJA
Kako se izbori približavaju, postaje sve jasnije da nam nisu ni potrebni, dobićemo istu vlast a spiskati milione KMa u niušta. Međutim, da lije baš tako?
Prema preliminarnim izvještajima sa terena, torovi su ograđeni facama političke elitne mafije obogaćene sa naturšcima politikusima svih fela i profila, takozvani bh narod kao i svaka ‘stoka sitnog zuba’ bleji u žicama i ogradama i čeka dan ‘D’, sa plajvazom u ruci i bez imalo pameti u glavi, sa tacnama za solilo i zakusku, sa zastavama i sa ogromnom željom da ‘istorijski zaokruži’ svako svoga predvodnika.

U pauzama, kmeči se za sadakom, prodaju se bubrezi, traži se humanitarna pomoć za najosnovnije životne potrebe i za život uopšte, ali se borbeni duh ne napušta. Ima da im se, tamo njima, nakiselimo matere, ‘naši’ će ovaj put pobijediti, stiže blagostanje.
Blistava budućnost u raznim bojama i simbolima, u silnim doskočicama, torovi vrište od sreće, a ‘naši’ predvodnici nam se smiješe čak i na kontejnerima odakle se traži prekjučerašnji kruh ili kakav komad iznošene obuće i odjeće.
Smiješe se sa web stranica, sa tv ekrana, u novinama, po šumamam i gorama, nude i obećavaju. Njihovih slika ima na raspršivačima za auta, na flaširanoj vodi, ma čak i na sijalicama koje se dijele uz slatkasti zavjet (po Fahrudinu Radončiću : nijet) da nas čeka svijetla budućnost.

Kolektivno ludilo i paranoja, narod je opsjednut referendumom, Bakirom, Dodikom, Fahrom, Fadilom ili sa bilo kojom drugom planetarno važnom političkom facom, niko ne spominje ništa drugo, niko ne razmišlja kako će preživjeti dan ili odspavati noć. Ili, šta će biti sutra.
Malo ratluka, ponegdje traktor iz rezervi dobiven od stranaca u nekadašnji poplavama, ondje kilo kafe, tamo rasplodna junica, vreća ‘brkatih krompira’ i još ‘brkatijeg’ luka, narod se načisto razduševio. Usput, otvaraju se po treći put isti objekti, sijeku se vrpce, hodže po minberama vaze li vaze. Lažu i mažu na sve strane.

Dakle, izbori ipak trebaju. I tako dvadeset i pet godina, a uvijek iste face i iste stranke.

Očigledno nešto nije u redu. Treba pod hitno stati sa kritikama i politici i vlasti, nešto ne štima u narodu. U takozvanim širokim bh narodnim masama je problem, političari i vlast su sasvim u redu. Nema druge, narod nam je korumpiran i to kolektivno. Kako onaj što uzima za glas napolitanku tako i onaj što je ušićario motorku. Svi redom, od seljaka do učitelja, doktora ili advokata, pa i pjevača.
Ako će mo pravo, niko od političara nije više korumpiran od naroda, niko se ovako jeftino ne rasprodaje i mazohistički ne ubija već dvije decenije kao što to radi takozvani narod. Zato pod hitno treba prestati proganjati političare, treba ih pustiti da pošteno odrade što su zamislili. Vidimo da su pod istragama koje se pretvore ili će se pretvoriti u potvrde Sudova o poštenju, znamo iz njihovih imovinskih kartona da su prezaduženi i siromasi a stalno su ‘na udaru’. Treba im dozvoliti da se biraju, da zaokruže proces dinastija i familija koje upravljaju ovim kolektivnim ludilom i bogaćenje do nesagledivih razmjera. Oni to s punim pravom zaslužuju.

Sretna je ona, hoću reći ova država Bosna kad ima takav narod i takve političare. U kojoj državi bi umjesto zatvora što se planiraju izgraditi, najprije trebalo izgraditi ogromne psihijatrijske klinike za pregled naroda. Nakon što se pozatvara i osudi za korupciju. Pa da se lijepo i na tenane pregledamo i da dobijemo zvaničnu dijagnozu i zvanične zdravstvene kartone, kad već političari imaju imovinske.
Da onda, kad se to provede, ‘naši’ izabranici mogu fino i bez opasnosti za kritiku reći svakom ko se pobuni ‘ma pusti ga, psihijatrijski slučaj’, bez bojazni da će na Sudu morati se pravdati da je ‘istrgnut iz konteksta’, i da narod može sa stručnom dijagnozom da vrišti i bleji još većom snagom i žarom, bez bojazni da će ga iko uvrijediti. Dok ga šišaju ili kolju.