Ili : sve dane u godini pretvoriti u vjerske i državne praznike pa uživati

Ako išta može tako sočno i prijatno iznervirati želudac običnog građanina u FBiH, osim svakodnevnih njegovih problema, to su svakako čestitke u povodu državnih, međunarodnih a posebno vjerskih praznika. Pod hitno, u roku odmah, trebalo bi donijeti po ‘Fadilovom modelu’ (Fadil Novalić, federalni premijer poznat po sazivima sjednica vlade po hitnom postupku kad zatreba, telefonski, SMSom, kurirom) Zakon o zabrani čestitanja. Bar kada su u pitanju vjerski praznici, ako ne i za sve ostalo.

Iz prostog razloga što su ova kičasta, rutinska i nadasve neiskrena i podmuklo bljutava nadmudrivanja postala dosadna i ubitačna kao reklame na televiziji. Kao karcinom.
I što se pouzdano zna da se pišu ‘tek onako, pro forme radi’, niko od čestitara ni slovo svoga srca i duše nije ugradio u tekst čestitke.

Moliću fino, dvadeset i kusur godina bljujemo vatru, mržnju, nacionalnu sramotu, vrijeđamo se do kosti, zveckamo oružjem i prijetnjama, ne vidimo ni bratstvo ni jedinstvo, ni zajedništvo ni suživot, do vjere ili države držimo koliko do snijega u Švedskoj, a kad dođe datum čestitanja, svi listom nagrnemo na čestitanja. Na derneke i žurke, na baklavu, na tucanje jaja, na ljubav bez granica.
U tome svi učestvuju, od vjerskih poglavara pod prvo pa nadalje, do predsjednika i premijera, predsjednika stranaka i na kraju načelnika Opština. Svi se utrkuju ko će ljepše, slatkije i dobrodušnije pretočiti svoj nemoral i prljav obraz u par finih rečenica.
To ubija ne samo želudac već i inteligenciju svakog građanina.

Ne bi se onda moglo desiti da, kad bi se donio taj zakon, Reis ef. Kavazović čestita npr. početkom godine nekom mitropolitu ili nadbiskupu Božić sa porukama mira i tolerancije (“Želim da Vama i Vašim vjernicima ovaj blagdan protekne u duhovnom zadovoljstvu i miru. Molim Uzvišenog Boga da u našoj zajedničkoj domovini jača duh međuvjerničkog razumijevanja i poštovanja i da naši vjernici budu predvodnici napora na putu prosperiteta i dobra za sve ljude’) a onda nakon par mjeseci da kaže kako ‘Ne smijemo dozvoliti da vlah bude načelnikom Srebrenice’. Ne bi se također moglo desiti da mitropolit ili monsinjor ili kardinal ili bilo koja druga vjerska važna faca uz Bajram vazi ovako (“Doživite i proživite slavlje Kurban-bajrama kako dolikuje vjerniku koji s Bogom računa i na njegove zapovijedi, te tako slavlje vjerskih blagdana pomogne izgrađivati ovo društvo u poštenijem i perspektivnijem ozračju u kojem će živjeti pravda, istina i ljubav’) dok mimo Bajrama nastavi sa razgrađivanjem i obezličavanjem svojih riječi iz čestitke.

Da li iko normalan može pomisliti da je čestitka Milorada Dodika u povodu Kurban Bajrama Reisu Kavazovića i svim muslimanima (“U to ime, u ime tolerancije i boljeg razumijevanja među ljudima i narodima, želim vam sretan i radostan Kurban-bajram”) iznikla iz dubine duše i njegovog poimanja mira i tolerancije, ili pak slična čestitka premijerke Republike Srpske Željek Cvijanović?
Ili Bakirova čestitka Miloradu Dodiku, Pravoslavnoj ili Katoličkoj Crkvi, njegova krckanja jaja i umakanje u sol i pogaču, Čovićeva čestitka Kurban ili Ramazanskog Bajrama?
“Vama i svim vjernicima islamske vjere u BiH upućujem najiskrenije čestitke u prigodi Kurban-bajrama. Neka vam blagdan Bajrama donese obilje blagoslova, mira i blagostanja. Želim vam da ga provedete blagoslovljeni u radosnom slavlju koje pruža obiteljsko i prijateljsko okruženje”, poručuje Dragan Čović uz dodatak da je Bajram plemenit i uzvišen.

Za povratiti, za isprati želudac.
Čak se i američki predsjednik Obama ‘nadigao’ pa i on ‘drvi’ o miru i suživotu dok po Bliskom Istoku pršte granate i ljudske i dječije glave. ‘Michelle i ja izražavamo najljepše želje muslimanima..’ Ma izražavaš ti onu mušku stvar, eto to ti je.
Ovaj haos sa čestitkama nema nikakvog smisla, to treba zakonom sankcionisati. Jer je totalno kontraproduktivan čin i vjerskih vođa i političara i jer nema veze sa našom stvarnošću. I jer se pozitivne i fine poruke odnose samo u dan praznika i jer su virtualne i nestvarne.

A kad ovim čestitarima dodamo čestitku jednog zaštićenog kriminalca Hamdije Lipovače koji na sedždi uz svježe voće izražava svoje misli vjernicima dok je prethodno drmnuo milione od istih onih kojima se obraća, nema te zdrave sile koja neće natjerati u zahod i na šolju.
Kao kad bihaćki gradonačelnik Galijašević odmah po izlasku iz pritvora gdje je strpan za mito uzeto u svojoj kancelariji govori meni o blagostanju i sreći, ili kad Radončić koji je do jučer optuživan da nije prešao džamisjki prag i koji je pokrao šta je pokrasti mogao o meni brine, mome rahatluku i sreći nema kraja. Jer čovjek još u čestitci kaže i ovo. ‘Neka nam nastupajući dani Bajrama donesu radost, međusobnu solidarnost i razumijevanje, osjetljivost na stanje siromašnih i nemoćnih’.

Nosite se, ma tornjajte je svi u fina i lijepa bespuća vaših milosti i pažnje, ostavite me na miru.

U prijedlogu zakona o zabrani čestitanja praznika poseban anex bi se trebao donijeti zbog čestitki Mustafe Cerića, hodžice u zraku, bivšeg Reisa i samozvanog emeritusa, poznatijeg odnedavno pod imenom ‘Hižaslav’. Zato jer je čovjek načisto prekršio sve norme i vjernika i političara. Otišao je tako daleko da je osim preimenovanja Bajrama premetnuo ime i Ćabe (Kaba) a u toj njegovoj sprdačini sa vjerom i praznicima svi pomalo uživamo umjesto daga osudimo.

Ako već ne bude volje za donošenje jednog ovakvog zakona, onda predlažem alternativu. Donijeti Zakon po kojem su svih 365 dana u FBiH praznici, po mogućnosti vjerski. Tada će mo imati i suživot i mir i blagostanje svaki dan u godini a ne samo jedan dan.