Laburističke ‘olimpijade’ i ‘senzacije’ i Babina slika

 

Širom Bosne a i Hercegovine, u blizu stotinjak političkih partija i još možda toliko ‘nevladinih’ udruženja i ‘nezavisnih’ kandidata i organizacija, od 02. Septembra grmi na sve strane, predizborna šarada je otpočela.
Planirani izborni cirkus političkih stranaka uz asistiranje vjerskih organizacija pripomognut zdušno ‘svojim’ medijskim kućama, portalima i blog aktivnostima, ‘prevrće’ zemlju Bosnu i uzduž i poprijeko. Obećanja, ‘otvaranje’ već davno neotvorenog, notorne a očekivane laži uz bezobrazluk i osionost već viđenih razmjera, te puna Bosna slika po fasadama, saobraćajnim znakovima i svuda gdje se ‘išta zalijepiti može’. Dobre stare face političke bh mafije i korupcionista kleptomana obogaćene su novim. Svi bi u politiku, i svi će u politiku, zašto da ne, od vozača do ‘estradnih umjetnika’, od starleta iliti prostitutki pa do ‘božjih sluga’, plakati sa bilboard panoa paraju nam i oči i uši, mediji prave rasporede kandidata i pljušte video-clipovi i ‘specijalne emisije’ a mi jedva čekamo da svako zaokruži ‘svoga’.

U Velikoj Kladuši isto kao u BiH ali malo drugačije. Četiri kandidata u utrci za načelnika, mnoštvo stranaka za Opštinsko Vijeće, tipični izborni slogani i parole. Jedni dijele tačke i lopate, nezavisni (‘bez plaće načelnik’) Adem Ado Pajazetović, drugi – SDA (‘u bureku je snaga’) primjerke Kur’ana, Asmir Ćufurović, treći – šuplje priče iz već poznate radionice DNZ partijice (‘ništa šuplje priče, složno za Kladušu’), dok treći iz stranke narandžasti kombinezona Fikret Abdić (‘korak ispred drugih’) niti šta dijeli niti poručuje.
Nit’ zbori nit’ romori, računajući valjda da je dovoljno ili sve već rekao. Od 29. septembra predprošle godine ni riječi u medijima, niti ijednog intervjua niti ijednog koraka u Veliku Kladušu. ‘Agrofeniks’ da i ne pominjemo.
Umjesto njegovih planova na mjestu načelnika, web stranica Laburista Ljilje Elvire Abdić nas svakodnevno zasipa ‘senzacijama’ o Babinoj autobografiji i nekakvim seoskim ‘olimpijadama’, prepunim graha, gulaša i slika sa narodnim širokim masama. Bespotrebno i kičavo kao i sama stranka, ali od toga se ne odustaje.

Admil Mulalić je o sebi rekao sve u dva mandata načelnika iza sebe, Ćufurović, predsjednik ogranka SDA braće u Velikoj Kladuši također, kao i Ado Pajazetović, no da  li je šutnja Fikreta Abdića doista dovoljna, uz eventualno jedan ali snažan gostujući skup u gradu kojem pretenduje biti načelu, pa da odnese izbornu pobjedu?
Ili je u pitanju ‘nova’ do sad ne zabilježena taktika koja se zove muk i šutnja?

Ima podosta pitanja, međutim ova predizborna ignorantnost, makar dolazila i od Abdića je u najblažu ruku začuđujuća. I opasna po samog Abdića.

Ako bi se pak desilo da i sa tim ‘baš me briga’ taktičkim kandidovanjem Abdić odnese pobjedu, eto nam rahatluka i lekcije za sve slijedeće izbore. Svi neka šute a narod neka zaokružuje. I biće svima potaman, ionako se uvijek biraju isti, zbog čega nam izbori i ne trebaju.
Ova nova taktika nije ni loša. Kandidat koji tako osvoji vlast nema šta niti kome da se pravda, jer nije rekao ni obećao ništa. Onda, narod koji bi takvog kandidata izabrao a da ne kaže ništa i nikome, zaslužuje posebnu opservaciju. Jer bi proizišlo da za kandidata ‘ćutologa’ može staviti bilo koga, da unaprijed računaju na pobjedu i da unaprijed znaju koga i zbog čega biraju. Dovoljna je samo njegova slika na panou.

Ima i ona druga verzija. Abdić je toliko popularan i prihvaćen u Velikoj Kladuši da ne mora ništa reći niti učiniti a da i dalje ostane kandidat broj jedan, budući da je svojim djelima do sada rekao i previše.
Moguće. Međutim, aktivnosti Abdića prije njegove šutnje u vezi projekta ‘Agrofeniks’ su suviše vruće teme da bi se o tome šutjelo. A dati drugima da o tome pričaju umjesto njega, opasno i kontraproduktivno.
Priče bh medija iz izmišljenih intervjua ili na temu kako je Abdić ratni zločinac a ulazi u vlast ili kako će podijeliti Veliku Kladušu, ne treba uzimati previše ozbiljnim. Kladuša je podijeljena još od rata, ratni zločinci su u BiH odavno aktivni u vlasti, Abdić je tu još u ‘prednosti’ jer je svoju kaznu ‘odslužio’. One su samo znak da se bh vlast boji Abdića u vlasti, makar i u Opštini, mene tu muči nešto drugo.

Zašto je Abdić pristao da uopšte ide u kandidaturu i još na ovaj način, evo i zašto. Čak i da osvoji mjesto načelnika, njegov rad će do kraja mandata biti pod posebnom lupom i opstruiran, većina važnijih i projekata i djelovanja Opštine su odavno u zakonima Kantona ili u Sarajevu čime će prosperitet i Opštine i Abdića biti u startu hendikepiran. Drugo, pristankom da bude načelnik Opštine gdje bi u Opštinskom Vijeću trebala pobijediti njegova kćerka Elvira Ljilja ili koja druga, nije ništa do klasičan primjer nepotizma i sprege u vlasti, što će posebno osjetiti ako se to zaista i dogodi. Namjerno neću da kažem ‘sukob interesa’, jer političari nisu nikad u sukobu interesa, oni su interesno u interesu.

Zato čudi i intrigira istovremeno ovo taktiziranje Fikreta Abdića. Ako si već ‘korak ispred drugih’, hajde zakorači malo u čaršiju, da vidimo i čujemo. Znamo i da znaš i umiješ i koraknuti i reći, pusti ‘olimpijade’ Laburista, na kojima si uvijek pobjednik a u njima ne učestvuješ. Bio si prvak i u sportskim natjecanjima DNZ partijice ranije čiji si osnivač, danas nemaš tamo ni važeću člansku kartu za uspomenu.
I dosta šutnje, šutnjom se samo brani na Sudu, ako se mora.