Ne, nije riječ o pitanjima tipa ‘kako da joj priđem?’, ili ‘zašto je natpis na kolima hitne pomoći naopačke?’

 

Riječ je o našim temama i dilemama sa kojima se svakodnevno susrećemo a ne počinju uvijek sa pitanjem. Kao recimo, zašto je svaka lubenica slatka kad je probamo a kad je (jedva) donesemo kući nikakva, te zašto još uvijek nemamo lijek protiv raka?. Ili, zašto kućanice ili muževi javljajući se u tv emisije ‘večeras sa vama’ ili sličnog tipa, pozdravljaju muža ili ženu ‘u dnevnom boravku’ a javljaju se iz kuhinje, uz obavezno ‘smanjite ton vašeg tv prijemnika’ iz studia?

Pitanja su, da kažem malo ‘modernija’, često prisutna, i opet bez odgovora, kao i naše nedoumice ili čuđenja koja traže odgovore. U formi pitanja ili u bilo kojoj drugoj formi.

Prva nedoumica
Zašto se tv voditelji ‘ubiše’ od kovanice ‘ispred malih ekrana’, kad (valjda) znaju da više nigdje nema malih ekrana. Uz neke sitnije izuzetke, svuda su ‘veliki’ ekrani, a osim toga nema više, osim u zanemarljivom broju, ni filmskih ‘velikih ekrana’. Zar nije dovoljno reći : ispred televizora. Čiji ekran, je li, može biti i veći i manji.

Druga začkoljica
Kapacitet. Ovu riječ će nam svaki drugi političar izrecitovati u svakom svom nastupu. Fadil Novalić posebno. ‘Imamo dovoljno kapaciteta’, ‘nemamo dovoljno kapaciteta’. A kapaciteta nigdje na vidiku. Niti više od 60 % onih koji slušaju mogu dokučiti o čemu se radi.

Treća dilema
U 21. vijeku napretka tehnologije i nauke, još uvijek ‘na malim’ i ‘velikim’ ekranima u svim serijama, filmovima i reklamama, u našim očima se točkovi vozila okreću unatrag, a ne kao što bi bilo normalno naprijed. Osim kad uspore. Pobogu naučnici dosta više, mučnina me uhvati dok to gledam.

Četvrta dilema
Istraga je u toku. Politička i pravosudna fraza koja nam zadaje glavobolje a ne govori ništa. ‘Može biti bidne’ da je neko u belaju a može biti i da nije, da nam se samo to pričinjava. Obično se pričinjava.

Peta trilema
Niko nije kriv dok se pravosnažno ne osudi. Opet politička i pravosudna farsna zavrzlama. Koja nema drugo značenje osim onog već vidljivog : u vlasti možeš biti do podne, popodne u sudnici kao optuženi, kad prođe određeni period vremena, svi na to zaborave. Nekad čak samo osumnjičeni nisu mogli ni prismrditi vlasti a kamo li kao optuženi u njoj učestvovati.

Šesto pitanje
Šta će nam društveni pravobranilac samoupravljanja u kapitalističkom novom društvenom poretku, kad nema više samoupravljanja? Koga ‘samoupravlja’ i koga ‘brani’ društveni pravobranilac i šta zapravo radi, a ima ga od opštine do federacije? Osim izuzetka u pojedinim opštinama kada se nosilac ove funkcije ‘javi’ sa krivičnom prijavom i kada mu odmah daju otkaz, za društevnog pravobranioca se čuje samo kad podnosi izvještaj svom šefu, načelniku i predsjedavajućem Vijeća opštine, uz pojašnjenje da je, ili nije ‘izvještaj primljen k’ znanju’.

Sedmo
Izvještaj primljen k’ znanju. Svi izvještaji, od lovačkih udruženja do Parlamenta u BiH se sa novom vlašću se podnose na uvid sa ovom formulacijom. Ili ti je izvještaj ‘primljen k’ znanju’ ili nije. Ako nije, sjedni pa ga napiši ponovo, biće. A odgovornost? Zaboravi.

Osmo
Revizor. Osoba koja kao i pravobranilac u postojećem sistemu vlasti u BiH nema nikakav značaj. Po definiciji, to bi trebao biti čovjek čija je ‘zadnja’ i kad napiše da nešto nije urađeno po zakonima, neko mora odgovarati. Kod nas, revizorski izvještaj služi za popunjavanje članaka u novinama gdje se raja glođe do kosti i istresa mudrosti, za mišljenja ‘nevladinih’ organizacija, opet za medije’ i za ‘mahanje’ protivniku u vlasti. ‘A, vide, šta ovdje piše. Nikakvog uticaja nema nađeno u izvještaju ni za Tužioca ni za Sud ili policijsk organe.

Deveto
Bosanac. Ova izumrla vrsta je nestala iz poslijeratnog Ustava BiH i nije u zvaničnoj upotrebi, nema je među tri ‘ustavne’ kategorije kontitutivnih naroda : Srba, Hrvata i Bošnjaka. Nestala je u grupi ‘ostalih’, da bi se upisao u MKR kao ‘Bosanac’, moraš pokrenuti sudski postupak, kao što je to učinio jedan Sarajlija prije par godina, da bi došao na izbornu listu moraš se odreći ovog imena. A još se deklarativno mnogi tako nazivaju, u dijaspori nas tako zvanično oslovljavaju, čak, mnogi će vam sa strašću reći kako je Bosna zemlja Bosanaca. A njih neeeema!

Deseto
Učešće u zločinačkoj organizaciji. Još jedna pravosudno/tužilačka kovanica koja bi nama običnim smrtnicima trebala dati na znanje kako je riječ o strašnom i opasnom uduživanju u zločinačke organizacije i kako će država o takvima posebno ‘voditi brigu’. Kad li ono, jok! Vidi na internetu pod : Radončić, Kemal Čaušević, Hamdija Lipovača itd, itd …
Jedanaesto
Popuni sam sebi, dodaj. Ima toga još ali mi se neda pisati.