Karadžićev plan se ostvaruje : Zemljišne Knjige bosanske-arapsko turski Katastar

 

 

U Bosni, zemlji bez uređenog pravnog sistema a sa dobro uređenom vlašću, gori na sve strane, a vlast se ‘češlja’. Zato jer stiže oktobar, zbog toga jer je i pored zakonskih zabrana (hebeš zakone, ko još to čita i poštuje osim vlasti koja ih je donijela za sebe) o izbornoj kampanji, vlast juriša na svoje fotelje stare dvije decenije.
Tako se ponašaju i mediji. Red referenduma iz Republike Srpske, red Arapa i vehabija, dva tri reda Turaka, malo kafanskih agenda, Platformi ili Sporazuma a između malo dijaspore i narodnih veselica.
Za ‘džirlo raju’, džirlo proizvod. Gore (za etnokleptomaniju u vlasti) lova, dole (za sirotinju) slova.

U Bosni, državi bez zastave, bez granica, himne i pravnog poretka, sve ‘fercera’ u najboljem redu, uskoro smo u Evropi.
Zbilja, šta bi se još moglo očekivati u zemlji u kojoj ‘majka’ Munira Subašić sa ličnom kartom iz Srebrenice a sa prebivalištem u Sarajevu, nakon ispijanja kafice sa predsjednikom Haškog Tribunala trkne i do otvorenja ambasade Turske, dok Bakir Izetbegović ‘lomi bureke i buredžike po okolnim birtijama?

O, da, ima toga još.

Arapska okupacija Bosne, sistematski plan rasprodaje ‘državnog grunta’ kako je operaciju naseljavanja Bosne ljudima arapskog porijekla nazvao prof. Esad Duraković, uveliko odmiče i ugrožava u cjelosti teoriju uglednika i vjernika Profesora Rešida Hafizovića kako vehabije ‘dolaze po našu djecu’. Jer, kao što vidimo, Arapi dolaze po našu zemlju, zapravo već su došli, djecu su već uzeli.. Sad, kad su hektari zemlje, izletišta i sve važnije lokacije u centrima gradova Sarajeva, Zenice i Tuzle u rukama ‘naše braće’, kad je obrazovni sistem pod šapom Islamske Zajednice i stranih bratskih zemalja (Jordana, Qatra, Malezije i Turske), kad je džamijska infrastruktura poprilično zaokružena izgradnjom medžlisa i džamija, može se preći na ‘mirniju’ fazu projekta etničkog čišćenja. Na islamske Centre, islamske biblioteke i bolnice, manje akcije SIPAe a onda dolaze referendumi. Ništa Anex VII Daytona, ništa povratnička muka, čista ‘šuplja’. Kao što su ‘šuplja priča’ i razblažujuće medijske fraze o sirotim Arapima koji ogromnu lovu daju Srbima za mizerne i nikakve bosanske njive.

Pakleni predratni plan Radovana Karadžića se ostvaruje, ‘humano preseljenje’, zapravo etničko čišćenje se nastavlja mirnodopskim sredstvima. Popis koji je nedavno završen a još nije ozvaničen, nije zaokružen u cjelosti, ima se još šta uraditi. I radi se.

A kad i to bude pri kraju, eto nam referenduma. Po kojima se izjašnjavaš da li si za ZA ili si za NE. Uglavnom za ‘ZA’. Milorad Dodik bi da se odcijepi i pripoji Srbiji, Dragan Čović bi da ostane u BiH ali u Hrvatskom entitetu, dok bi Bošnjaci da osvoje sve ono što nisu dobili u ratu. I još pride Sandžak, na kojeg najviše računaju.

Srebernica je opet, po ko znakoji put u igri ‘jokera’. SDA jastrebovi najavljuju referendum o otcijepljenju ove enklave Bosni, Dodik grmi kako ni mrtav ni u snu neće to dopustiti, strani ambasadori aktivni učesnici ovog rastakanja države i sistema dolivaju ulje na vatru svojim retardiranim i bezličnim saopštenjima. Brčko distrikt tiho najavljuje također svoj referendum, jer je najbolnija tačka Republike Srpske, a u Sandžaku se odavno već zna : Mi idemo u Bosnu, mi smo dio Bosne.
I šta sad, je li kraj svijeta ili Bosne?
Naravno da nije, ne bar još, ali kraj se nazire. Bošnjačko-hrvatska politika udara hinjavo i tanano u pleksus, srpska direktno đonom.

Iako je sve ovo u povodu izbora, stvari će se nastaviti dok ih malo ne zaboravimo.

Referendumi su samo početak i bespotrebna zakonska zajebancija čiji ishod se zna unaprijed.

Do tada, neka gori, ionako nemamo čime gasiti vatru. A i što bi, naši vlastodršci je potpaljuju. Narodu se servira borba do poslednjeg Srbina, Muslimana ili Hrvata, dok će se zapravo sudbina Bosne riješiti onog momenta kad se rijšiti pitanje Sandžaka.

Sandžak će biti ‘mahnut’ za Republiku Srpsku, Hercegovinu, hoću reći Herceg-Bosnu nismo nikad ni imali u okvirima države Bosne, pa kad to sve fino bude dogovoreno da li smo za ‘ZA’ il smo za ‘NE’, eto nam mira i raHatluka. Šerijatska Bosna će biti zaokružena i moći će se sa pitanjem za ‘ZA’ ili za ‘NE’ raspraviti i o novom imenu, Srbi i Hrvati će etnički konačno čisti definitivno biti svoji na svome a Bosanci i ‘ostali’ svoji na mome.

I uopšte to nije daleko. Ostaje još da se Srbija i Bosna dogovore oko toga dokle doseže Sandžak. Da li je to samo Novi Pazar i bliža okolica ili je to prostor od Užica do Ulcinja, kako ga definišu vlasnici Sandzaka za sada, dok traje trgovina.

Sve ostalo što gledamo i slušamo ovih dana, dok kopamo po kontejnerima ili dok prodajemo bubrege za hranu je čista talašika. Koju u potpunosti zaslužujemo.