U Federaciji BiH se tačno zna red i poredak (rad zaboravi) : red masovnih, bezobraznih, mogućih i nemogućih političkih obećanja pa onda izbori, red masovnih grobnica, džematovanja i džamija, sahrana slikanja, po opet izbori. Red ugroženosti nacija, naroda, otcjepljenje, zacijepljenje, huškanje, referendumi i poslije, naravno, izbori.

U međuvremenu poredak profunkcioniše. Poredak bogate političke kaste koja je od bh rata pa do sada opljačkala što je stigla, rasprodala državu do samih temelja, uposlila jarane i rodbinu, najnemoralnije društvene norme i pljačku legalizirala do besprijekorne preciznosti da je ovakve lopovske lego kockice nemoguće riješiti pravilima i ‘u okviru sistema’ a revolucije nigdje na vidiku. Kakvi ‘bakrači’, Balkanci ne poznaju revoluciju, oni znaju samo za ratove.

Kod nas ne važi ona : ‘revolucija jede svoju djecu’, mi smo lansirali novu filozofsku misao : ‘ratovi jedu našu praunučad i još su gladni’.

Da, u međuvremenu, nakon što su od svojih građana napravili dijasporu, politička marva se brine o njoj u ovom pomenutom redu i poretku.

Dijaspora postaje važna kad se pripremaju izbori, kad se vodi kakva akcija u domovini, kad treba gostovati u dijaspori i naravno, kad treba para.

Sve drugo je van dometa dijaspore (red i poredak), njoj ostaje samo rad.

Dijaspora, inače po definiciji predstavlja grupu /grupe/ ljudi koja je pod pritiskom morala napustiti svoju etničku domovinu i nastaniti se negdje u Svijetu.

Balkanska dijaspora međutim ne može stati u ovu definiciju. Sudeći po životu i djelovanju dijaspora je više hrpa neobrazovane mase svrstana po džematima, nacionalističkim organizacijama i kafanama.
I da se zna, nije uopšte sva otjerana sa svojih ognjišta i iz svoje domovine. Velika većina dijaspore je preplavila Ameriku i Evropu iz praktičnih razloga : da se makne iz sela bez struje, iz kuća pokrivenih slamom i ‘šilmom’ i da spasi sopstvenu guzicu. Ovakvi najviše ‘pate’ sa domovinom, daju donacije za džamije i crkve, vole domovinu do iznemoglosti, bore se i u dijaspori za nju, ratuju po kafanskim stolovima i šankovima i zdušno navijaju, dok u međuvremenu kupuju dulume zemlje od komšija, opravljaju kuće i slikaju se sa ‘svojim’ načelnikom kad dođu u posjetu domovini. Mnogi u ovoj grupi, velika većina je zgladila iz zemlje prije prvog ratnog pucnja ali u džepu ima ‘papir’ šehidske žrtve, borca ili invalida, u domovini otvoren bankovni račun gdje mu domovina isplaćuje kakve-takve anuitete u KM, na osnovu lažnih papira.

Onaj manji dio dijaspore koji je osjetio ‘čari’ rata, najradije bi da se rat zaboravi, međutim neda mu red i poredak i vjerski mudraci koji su više u dijaspori nego u domovini.

Kad su izbori na redu, dijaspora osvane u svim medijima domovine kao i kad se zbrajaju izvještaji o ulasku novca u domovinu. Poslije toga, dijaspora se seli na video kasete, facebook profile i nekakve fantomske medije u dijaspori. Gdje sve puca od zdravlja, pameti i dobrote.

Prava istina je da ovako nepismena i nezainteresirana dijaspora nije uopšte vrijedna pomena. Nit ima svoje predstavnike u redu i poretku države niti će ih naskoro imati, niti ima prave predstavnike kod kuće ili u dijaspori. Niti je izvikana novčana pomoć tolika koliko se u javnosti prikazuje, iako nije zanemarljiva.
U kakvim je to velikim novčanim transakcijama učestvovala dijaspora, volio bih da mi se predoči? Doznake putem Western Uniona se ne računaju, to je pomoć porodici ili ravnanje nekadašnjih dugova.

Podaci govore o milijardama KM ili dolarima iz dijaspore a u to su uračunati i prilozi za silne džemate i džamije, nekakva fantomska igrališta ili spomenike i hair fontane, spomenike sebi ili familijama u okrilju vjere, trošak dijaspore u gostovanju u zavičaju, trošak vađenja pasoša ili lične karte i tako redom… Tu je dijaspora najizdašnija jer je svojim primitivnim mozgom skontala kako će se za nju čuti.

Koju je školu, fabriku ili dječiji vrtić napravila dijaspora? Daj mi sliku i ton, da se izvinem. Toga je malo ili ništa.

I koja je to vlast oformila i postavila zvaničan kontakt sa dijasporom, od opštinskih odbora do Federacije, daj mi sliku i ton, moliću fino. Ne računaj na Islamsku Zajednicu BiH, ona ima koordinatora za dijasporu godinama, za to kad dođe koji hafiz ili Reis, učas se nakupi stotinjak hiljada u jednoj džamiji, niti računaj Ured za dijasporu Opštine Velika Kladuša, gdje se na sastancima ‘dijaspore’ i načelnika okupi troje veselih zavičajaca iz Slovenije ili Austrije. Kad treba za nešto drugo, nema dijaspore.

I ne spominji mi majke ti nekakvog Džebraila, kandidata također nekakve Stranke Dijaspore, kad u startu znamo da je to filijala Harisa Silajdžića. Uostalom, kako je na prošlim izborima prošao ‘mister Džebrail Bajramović’ i zlatni ljiljan sa sloganom Alije Izetbegovića : ‘tako mi Allaha, kunem se da robovi nećemo biti’, svi znamo. On još ‘robuje’ u Švedskoj i serucka malo internetom! Tek da pokaže da je dijaspora živa.

I neka vas ne zavaravaju kontejneri polovne odjeće i igračaka iz dijaspore domovini. Više vrijedi slika na facebook profilu ‘humanitarca’ koji je to sakupljao od čitavog kontingenta poslane robe.

Naravno, čast ponekim izuzecima koji su iz dijaspore /ali opet uz pomoć države u kojoj žive/ učinili gest većih vrijednosti, sve drugo je čista talašika.

Dakle, dijaspora i vlast se ponašaju kao prostitutke i kurvari i stalno se hvale i pričaju o ljubavi koje nema. Odnosno, koje ima dok traje plaćeno vrijeme sexa, poslije razlaz.

Politika i vlast u domovini zamjera dijaspori na pasivnosti, dijaspora na slabom odnosu države prema dijaspori.

I jednima i drugima potaman. Dijaspora urla kako samo šalje pare i crnči do iznemoglosti, vlast se žali kako joj je malo para i glasova. I dijaspore. Dakle, odnosimo se itekako, ima odnosa.

U dijaspori nalijepi zastavu (po mogućnosti ratnu) na auto ili u dnevni boravak pa navuci radno odijelo i žuljaj. I urlaj kako voliš zemlju koju si napustio kad je bilo najteže, a nisi uopšte otjeran, ako pošalješ 100 dolara razglasi da si dao 1.000 i udri po internetu i facebook bljezgarijama. Ratuj. U međuvremenu vidi ima li još koja srpska ili hrvatska kuća na prodaju pa digni kredit da je otkupiš. Džamiju ne zaboravi jer ona je ta koja ti daje potvrdu da živiš. Kafanu nikako, tamo se prenose vijesti i sakupljaju informacije., ko još čita knjige i novine u dijaspori. Pa skoro čitava dijaspora to nije radila ni prije dijaspore.

I gledaj da kako uloviš koju crkavicu od opštinskih vlasti gdje živiš, da ti biznis ne stane. Na internetu piši o stotinama miliona kojih nemaš, o svom mercedesu koji će trajati dok budeš imao leđa, o svojoj kući koja je tvoja dok otplaćuješ ratu kredita i plači za voljenom zemljom čije ime tvoja djeca i unučad neznaju ni izgovoriti. Jednom godišnje gledaj da odeš u domovinu da se pohvališ šta imaš /šta nemaš/, ‘napuni baterije’ i piči preko Bare. Ili prema Alpama. Uz put ne propusti kakvu šverc turu. Ili ugovori kojeg pjevača, ili ugovori kakvu bofl robu koju ćeš proturiti ostatku dijaspore kao ‘našu hranu’, ili vidi kako se oplođuju tvoje pare koje si pozajmio uz kamatu. I obavezno kupi kakav stančić u svom gradu, to ti je životna prilika jer nisi imao ni štale ni kuće, dijaspora si, ej !

Kod kuće u domovini, plači za dijasporom kad zatreba. Prije i poslije, oderi dijasporu. Od ulaska na graničnom prelazu do izlaska. Šta, nisi se prijavio, daj jarane 20 KM ili ćeš u zatvora. U svojoj državi, prijava boravka. Dabome, ti si stranac, vazi carinik a iz džepa mu viri pasoš druge države, Hrvatske. A nije stranac.

Kad bi htjeli iskreno, poslije sexa, i dijaspora i vlast bi mogli komotno reći iskreno jedno drugom :

Da te moje oči više ne vide, javi mi se kad poželiš ljubavi opet. Samo ne zaboravi, ova ljubav se plaća. I ne zaboravi i ovo : ne pljuj Aliju, Slobu, Miloševića, Tuđmana ili Abdića. Ili njihove nasljednike. Da njih nije bilo, niti bi se mi ovako voljeli, niti bi ti ikada vidio semafora, podzemne željeznice ili Svijeta. Još bi bio u kući bez struje, žena bi ti muzla krave a ti bi pečalbario uokolo za mrvicu kruha. Dok bih ja bio tvoj prvi komšija.

 

ANTRFILE

Dijaspora BiH je ogroman, prevelika. Vrijedi blizu dva miliona nekadašnjih Bosanaca, izumrle i zakonom zabranjene vrste i nešto preko 2 milijarde novčane mase koja se, prema statistikama slijeva u FBiH. Pred ove oktobarske izbore, vlast se usput opet dotiče i dijaspore i njenih para. Malo im ‘oko’ dvije milijarde novčane pomoći pa najavljuju zakonske izmjene po kojima bi se sav novac iz dijaspore mogao i morao slijevati isključivo na jedan račun, na jednu banku. Jasno k’o dan, bolje bi bilo tako nego do sada. Pa da, kao nekad kad je Mirsad Veladžić sklopivši sporazum sa Njemačkom da se svim izbjeglicama sa US Kantona koje se ‘dobrovoljno’ vrate kući da izvjesna naknada, novac umjesto familijama strpao u budžet države, odnosno u svoj džep ili džep ahbaba. Umjesto po 20.000 maraka, porodice koje su se tim programom vratile dobile su po pet/šest hiljada i svi zadovoljni, i Mirsad i povratnici.

Proširivanje postojećih i otvaranje novih carinskih prelaza nije bilo dovoljno da se dijaspora poveća, treba dakle, udariti i po Western Union/u, ‘puno uzima provizije’ od jadnih dijasporaca. Vlast i banke bi to valjda odrađivale za džabe.

Dijaspora na ovakve ili slične ‘napore’ vlasti šuti kao zalivena, uostalom, ovdje u dijaspori su intelektualci nepostojeća vrsta, tako da je za očekivati još ovakvih ili sličnih ‘zakonskih rješenja’. Ovdje se kao i kod kuće živi životom tora i teočaka, a glavnu riječ vode džemati i bh ambasade, glavni saradnici džemata.
Međutim, kao i u svakom kurvanju u kojem preovladava interes, i u ovom ašiku domovine i dijaspore, istina dođe po svoje, kad/tad. Vlast nam je u trenu izbacila brojčano stanje dijaspore po državama i kontinentima gdje možemo vidjeti koliko znamo a koliko ne znamo. Statistički podaci tako kažu da u Americi ukupno ima nešto malo više od 130.000 ‘dijasporaca’ iz Bosne a nekakvo fantomsko bošnjačko vijeće ili još fantomskiji Kongres Bošnjaka odavno, skoro dvije decenije, barataju sa ‘zvaničnom’ cifrom od 350.000 Bošnjaka Amerike. Na temelju kojeg broja uzimaju pravo zastupanja dijaspore, uzimaju plaće i ‘grantove’ od domicilnih vlasti i, prebrojavaju Bošnjake, plačući za domovinom.