Prema tumačenjima propisa CIKa (Centralne Izborne Komisije FBiH), nema zakonskih prepreka da Fikret Abdić, kandidat za načelnika Velike Kladuše u dolazećim lokalnim izborima bude na izbornim listama.
Takvi su zakoni, ako se šta drugačije ne promijeni, još zato ima vremena.
A ima i Abdića i CIKa.
Ovo, da kažem, uslovno priznanje da postojeći propisi dozvoljavaju da bez ikakvih smetnji ratni zločinci učestvuju u vlasti u FBiH uz maksimalno korištenje pravne sintagme ‘da je svako nevin dok nije pravosnažno osuđen’, Abdiću čak više daje blagu dozu prednosti. Jer, podsjetimo, on je za razliku od mnogih drugih ratnih zločinaca pravosnažno osuđen za rani zločin i kaznu je izdržao, čak i postavljeni rok uslovnog otpusta, dakle, on je u neku ruku u ovom slučaju izbora ‘privilegovani ratni zločinac’, za razliku mnogih drugih koji iako su veći ratni zločinci od njega ili u njegovom rangu, uživaju sve blagodati zakona i države.
atraktorMeđutim, kada je Krajina u pitanju, odnos Sarajeva prema Krajini i specijalno prema Opštini Velika Kladuša, posebno kada je u pitanju Fikret Abdić, svašta se može očekivati.
Naime, ni predstavnik CIKa nije otklonio takvu mogućnost jer je u njegovim riječima potvrde kandidature Abdiću, ostavljeno malo prostora, “ako drugačije ne bi Parlament ili vlada odlučila donoseći drugačiji zakon”.
To ‘ali’ ne treba precjenjivati ali nipošto ni podcjenjivati u ‘državi’ Bosni, a evo i zašto.
U poznatoj aferi Agrokomerc 1987 godine, zbog Fikreta Abdića se mijenjao zakon po hitnom postupku, zašto se to ne bi uradilo i sada ako postoji ‘potreba’ ili ‘želja naroda’, a postoji i jedno i drugo, kao što postoje i telefonske sjednice vlade i Parlamenta kad se sve obavi telefonom.
Tako su te godine u samo izbijanje afere, Zakon o prekršajima i Zakon o krivičnom postupku načisto i promptno izmijenjeni, ovaj potonji još i uz ‘odgodni uslov’, kakav nije do tada nikad zabilježen u sudskoj praksi. Preko noći je prekršaj ‘izdavanja mjenica bez pokrića’ postao teško krivično djelo ‘ugrožavanja države i sistema’ sa stupanjem na snagu ne nakon 8 ili 15 dana po objavljivanju u Službenim glasnicima, već tačno u vrijeme početka afere, dakle ciljano.
Zbog sličnih razloga, moglo bi se teoretski desiti da vlast po hitnoj i telefonskoj proceduri ‘odradi’ i sa izbornim propisima samo i isključivo zbog Abdića, iako su tu male šanse da se nešto tako desi. Jedino i isključivo zbog interesa SDA i HDZ stranaka, koje odavno planiraju promjenu izbornog zakona po svojim šnitovima, međutim veliki bi bio rizik mijenjati samo jednu tačku ili član zakona a ne dirati u njihove dogovore i kalkulacije oko drugih, njima interesantnijih zalogaja. Kao što su Mostar, način glasanja, vrste izbornih lista, prekrajanje teritorija putem izbornih jedinica i još koječega sve ne što im se ‘mota’ u njihovim glavama.
Sama kandidatura Fikreta Abdića za zvanično Sarajevo bi bila sporna čak i kad bi se kandidovao za Lovačko Udruženje Velike Kladuše ili u kakav pododbor Mjesne Zajednice, jer se pouzdano zna, da je njegov odstrijel počeo izlaskom iz Sarajeva i sukobom sa Alijom Izetbegovićem, koji se de facto i de iure pretvorio u otvoreni sukob sa Abdićem a preko naroda Velike Kladuše i Krajine, bez obzira na svu težinu i društvenu opasnost krivičnog djela po kojem je Abdić osuđen u Hrvatskoj.
Zvanično Sarajevo, kad je u pitanju Velika Kladuša, i ne samo ona, tumači zakone po svojim aršinima, počev od onih najnižih prekršajnih pa do onih koji sankcionišu najteže povrede propisa. Kad je u pitanju rat u BiH i ratni zločin, svi bošnjački ratni zločinci su gazije i heroji jer je ubijanje aminovano samoodbranom i od strane Boga, da ih ne nabrajam, lista je velika od privrednih firmi do Parlamenta i Službi bezbjednosti, diplomacije ili pravosuđa i Tužilaštva. Za druge, poseže se za sudačkom katedrom, za kojom uglavnom sjede bivše efendije ili kadrovici SDA Partije, koja baštini naslijeđe Alije Izetbegovića.
Da pojasnimo, ne radi se o tome da li je ili nije Abdić odgovoran za djelo zbog kojeg je osuđen u Hrvatskoj, radi se o tome da su svake takve ili slične radnje u politici ili ArBiH okvalifikovane kao ‘dar Božji’, čak i kad je riječ o odsijecanju glava ili genocidnom ubijanju, dok se kod ‘slučaja’ Abdić to kvalifikuje u skladu sa propisima donešenim od strane vladajuće SDA Partije i Islamske Zajednice BiH.
Koliko je moralno ispravno da Laburistička stranka BiH kandiduje Abdića za načelnika i koliko će, ako bude izabran Abdić uspjeti obnašati svoju funkciju, to je sasvim drugo pitanje. Moralno nije ama baš nikako, tim prije jer predsjednica Laburista a Fikretova kćerka sebe predlaže u Opštinsko Vijeće a svog Babu za načelnika, što u prijevodu znači apsolutna vlast Opštinom i njenim organima, da i ne govorima o sukobima interesa jer u politici toga nema. Osim toga, čak i ako pobijedi na izborima, Abdić i neće imati baš širok pojas djelovanja, vladajuća kriminogena elita je sebi donijela propise po kojima Opština ne odlučuje skoro ni o čemu. Da i ne pričamo o odnosu i suradnji Opštine, Kantona ili Opštine i Sarajeva.
Oktobar će, po svemu sudeći biti veoma zanimljiv za Veliku Kladušu, ko ga preživi dokučiće još mnogoštošta. Abdićevi kontrakandidati su već poznati. Profesor Ćufurović, SDA kadrovik koji se prošle godine proslavio izjavom kako su vehabije Velike Kladuše uglavnom djeca Autonomaša koje očevi i majke nisu naučile ništa o islamu, Pajazetović, privatnik proslavljen po velikokladuškoj pijaci koju je oteo i držao u vlasništvu deceniju i pol te koji je na zemljištu Agrokomerca sagradio svoje poslovne tornjeve uz pomoć falsifikovane dozvole koju mu je dao Ismet Hušidić, nekadašnji DNZ kadrovik i ‘alfa i omega’ Opštine pod okupacijom Rifata Dolića u ono vrijeme, te nikad ne prežaljeni načelnik Admil Mulalić u dva mandata, umalo zaboravljena vedeta DNZ partijice i ljubimac nekadašnjeg Reisa Cerića i priče o pomirenju Krajine i Sarajeva koja se raspršila u paramparčad kao i ahmedija ‘Hižaslava’ Mustafe.
Lobiranje je već krenulo, a sa njim i priče i ‘strahovi’ prema Abdiću.
Prva je već dobro poznata. Bivši pripadnik Policije V Korpusa ArBiH i predsjednik udruženja Kladuše za boračka pitanja Delić se već uslikao ispred Starog Grada vlasništvo Agrokomerca ponad Velike Kladuše kao ispred svoje kuće i kao što se tamo slikao ratni zločinac Suljo Karajić Hodža (Abdiću koji je dobar dio radnika Agrokomerca i svoga života ugradio u stare zidine Starog Grada je ostavljeno da se uslika ispred traktora ili kakve livade) te izrazio bojazan i strah o turbulencija kandidovanjem Abdića. Nema li tu straha da bi se mogao odozgo iseliti ikad ?
A tek kad se oglasi Mulalić, biće baš vickasto. Jer, ako je Abdić ratni zločinac a jeste, kako je moguće da niko ne poteže Mulalića za rukav kad je u pitanju kandidatura i vlast, budući da je kao u onom vicu o Hasi i Husi, u svojstvu komandanta abdićeve brigade, ako ništa drugo a ono ‘bar držao ljestve’.