Dugo, dugo je Mustafa efendijica Cerić razmišljao ovih mjeseci i godina kako popraviti bosanski jezik, kako animirati ‘fejs ullemu’ i ‘svoje Bošnjake’, kako oplemeniti svoju i našu vjeru islam, bošnjaštvo ihahhaa, kako osvanuti u novinama, na tv ili bilo gdje na internetu, i dosjetio se.
Preimenovati Bajram, da ne kažem na čistom maternjem jeziku, jednostavnije ‘prekrižiti ga’.
Pa da bo’me, uzduž i poprijeko, malo lekture iz istorije jezika, malo dobre volje i mašte i evo ga, da izvinete, Hižaslav je tu, mirišu naše tasture kao avlije, gore kompjuteri.
Hižaslav se rodi! Vaistinu se rodi!.

Tako se pravi istorija.
Olinjali političar i kriminogeni vjerski poglavar sa pedigreom, sa neprevaziđenim iskustvom ahmedije, uzdrmao je naša srca baš i upravo pred dolazak Najdražeg. Hižaslava – Bajrama.
‘Hiža’ je stari bosanski naziv za kuću, ‘slav’ je skraćenica od riječi slaviti, također bosanska inačica i eto originalnog imena od još originalnijeg bivšeg Reisa, nekakvog emeritusa i akademika, čuvara Bosne i Bošnjaka.
Radost dolaska Bajrama nije pomutila njegove granice ‘hiže’ sa Drine i Une, a Boga mi, lakše je i Bošnjacima baratati bosanskim nego li arapskim ili turskim jezikom, čak i pored činjenice da su i arapski i turski prvi zvanični jezici u ‘državi’ Bosni, odmah ispred maternjeg.
Ako se narod u početku ne osjeća previše komotnim i ne prihvati ‘na prvu’ ove promjene u bh jeziku i Islamskoj Zajednici, ne treba paničariti. Sve će to ‘leći’, polako ili što bi se na čistom bh jeziku reklo : ‘sabur braćo’. Jer, tako se to radi, poslije šok terapije dolazi otriježnjenje i shvatanje ‘šta je naučnik Cerić htio da kaže’.
Uostalom, tako smo nekako kao poslije Hižaslava reagovali i na termin ‘vehabije’ pa smo se na njih navikli. Vrlo brzo smo izračunali kad je ‘pala’ prva ‘Ajvatovica’, sad se zna da je to naša tradicija. Prve javne žderačine u vrijeme Ramazana smo ismijavali jer su skroz na skroz u suprotnosti sa našom tradicijom, sad se takmičimo gdje će mo uslikati više ‘postača’ (još jedan u nizu naših najnovijih riječi u maternjem, to su oni nabiguzi koji idu samo na žderanje a ne poste, op. Cross), da li ispod mosta ili na mostu, jal’ na krovu zgrade ja’l na livadi ili brežuljku, da li na lusteru ili na trgu …
Do slijedećeg Hižaslava, očekujemo da Mustafa prevede i ostatak Bajramske čestitke, ono sa ‘Šerif Mubarek Olsun’, bar približno naših shvatanjima tradicije i islama, nešto slobodnije kao ‘Mustafa vaistinu se rodi’, tako da konačno može i dr. Dževad Jahić ovu promjenu ubaciti u deseto izdanje Bosanskog Rječnika, uz poprilično pojašnjenje i uz veliku našu radost.
Nacijo, Hižaslav je prešutno prihvatio i aktualni Reis budući da je ovog Hižaslava na svečanosti tvorac Cerić ponovo namaknuo, nije ni pedlja odstupio od svoje novomudrosti u svojoj čestitki, dok ef. Kavazović nije ništa o tome rekao, ni oduzeo ni dodao.
Ja sam, da mi srce i duša ostanu na mjestu, odlučio odmah isprobati ovo veselje u Bošnjaka, ovog Bajrama od sad pa u buduće Hižaslava, ovog današnjeg 05. jula 2016 godine, hoću reći 01. Ševval/a, 1437
Iako nisam posjetilac Hižaslavskih namaza niti sam postač, mada često znam biti gladan, prvu moju komšinicu baba Mejru, što bi se na maternjem jeziku reklo hanuma Mejru, presreo sam u gradu Utica NY rano ujutru, čim sam ustao.
‘Hižaslav Mubarek Olsun bako’, odvalio sam cerićevski i iz petnih žila, da me hanuma koja je poprilično stara i nagluva dobro čuje a baba mi još glasnije odgovori iz srca i duše.
‘Baš si pametan sinko, samnom si se naš’o špotati baš danas, šta ti bi’.
‘Ništa baba, majke mi, samo slijedim našu tradiciju, Cerić rek’o od danas ide ovako.
‘Jebali te i Cerić i tradicija, estagfirla, ode mi post u džaba’ ….