Poslije majskog obraćanja dijaspori vrhovni poglavar Islamske Zajednice BiH Reis ef. Kavazović upao je u žižu javnosti zbog svoje izjave kako trebamo u dijaspori glasati za Ćamila Durakovića. Tako što je jasno i nedvosmisleno uputio fetvu svakom eventualnom glasaču koji se ne opredjeli za ‘nezavisnog’ Bakirovog pulena, i koji zaokruži neko ‘vlaško ime’ na dolazećem oktobarskom izbornom glasačkom listiću.
Jednostavno i kratko : Ćamilu moramo dati glasove kako ‘Vlah ne bi vladao Srebrenicom’.
Poslije ove izjave bošnjački mediji su, a Boga mi i Reis lično, krenuli silno u pranje i peglanje ‘nespretne’ Reisove izjave. Izjave ‘izvučene iz konteksta’.
Iako je izjava bila čista i neistrgnuta niodakle i niotkuda osim iz Reisovog mozga i duše, svega smo se načitali i naslušali poslije ovako fino složene fašizoidne i nacionalističke izjave Prvog U Bošnjaka, Cross Atlantic je otišao još malo ‘dublje’ u potrazi za Reisom ‘istrgnutim iz konteksta’.
Tako smo otkrili da je Reisova izjava zapravo čista i nježna preporuka Bošnjacima, i dobro poznata u bh narodu. Reis je zapravo samo prenio ono što se do sada nije puno javno koristilo, a to je da su svi drugi konstitutivni narodi u BiH osim Bošnjaka – Vlasi!
Srbi, zvanično po bh Rječniku Dževada Jahića su ‘đikani’, a evo, poslije Reisove besjede, mogu biti i jesu i Vlasi, Hrvati su samo Vlasi.

Reis je svoje ‘otkriće’, kao što smo naveli crpio iz naroda ali također i iz usta književnika.
Znamo da se o mrtvima govori sve najbolje, zato će mo ovdje citirati jednog o najboljih, od kojeg je Reis svoju ‘istrgnutu’ uvredljivu sintagmu o Srbima pronašao u pravom obliku.
Riječ je o Zilhadu Ključaninu, poznatom bh književniku i publicisti, profesoru i novinaru, koji je preminuo 06. juna ove godine.
Ključanin je ovu dozu bh vlahaluka iznosio naravno u vrijeme rata u BiH, dok je uređivao ‘Ljiljan’ i svoj list ‘Bošnjak’, kasnije, sve do smrti slovio je kao primjeran i poznat bh književnik, posebno poslije njegovog roman ‘Šehid’.
Evo, kako je Ključanin u vrijeme dešavanja u ratnoj Sani, njegovom rodnom mjestu pisao u svom listu ‘Bošnjak’.

“Vozam, vozam, vozam se. Po Sani. Snivao sam dan kada ću se vozati po BOŠNJAČKOJ Sani. Po čistom bošnjačkom gradu, bez ijednog Srbina. I evo, dočekah taj dan. Ako se izuzmu zarobljeni Srbi, koji već, evo, čiste, pod stražom, sanske ulice, u Sani nema Srba. (…) Ali, tješim se, velik je sanski otpad, primiće on još tone i tone preostalog vlahaluka.”
…. “U Ugljeviku ima 500 srpske siročadi. Masallah! Armija BiH je do sada poslala u džehenem 50-ak tisuća četnika. Eyvallah! Srpske majke će ubuduće, što bi rekao Ibrišim, rađati grumenje leda umjesto djece. Insallah! (…) Srbin se približava čovjeku samo onda kada je mrtav. Ili zatvoren.”…. “Svakim danom zakuka stotine vlahinja, žaleći Miluna, Lazara, Trivuna, Gojka, Spasana… Svakim danom čuje se lelek vlaških narikača. Svakim danom sve je manje četničkih smradova i krmaka. Svakim danom vazduh iznad bošnjačkih glava je čišći.”

Dakle, Reis je samo prenio ono što su školovani i mudri već zapisali. Nije se njemu omaklo, omaklo se Zilhadu i Bosni.

photo : Zilhad Ključanin, arhiv Cross