Svojevremeno je Reis IZ u BiH ef. Cerić odbijao svaku pomisao da Islamska Zajednica BiH sklapa bilo kakve ugovore i sporazume sa državom BiH pod jednostavnim i iskrenim obrazloženjem šta će mi taj papir, ovo je moj narod i moja država, ovdje se zna ko uređuje i kako uređuje odnose
I dok je u skladu sa Zakonom o slobodi vjere i vjerskih zajednica u BiH od januara 2004, Katolička crkva /Vatikan i država BiH/ ‘iskoristila svoje pravo’ da sa državom sklapa ugovorne odnose o vjerskim pitanjima aprila 2006 a decembra 2007 to je isto učinila i Srpska Pravoslavna Crkva /SPC i država BiH/, Islamska Zajednica BiH kao najveća i najbrojnija vjerska zajednica je još uvijek bez tog dokumenta. Šta više, i Vijeće ministara i Predsjedništvo se još dvoume oko ovog sporazuma kojeg su ‘glatko’ potpisali i sa Vatikanom i sa Pravoslavnom crkvom, u dva navrata nacrt Sporazuma nije dobio zeleno svjetlo u proceduri.
Od marta 2008 se tako ovaj ugovor Islamske Zajednice sa državom BiH ‘kiseli’ u ladicama ministara i vraća ‘na doradu’, čak i pored činjenice što ‘novi’ Reis ef. Kavazović, za razliku od svog prethodnika insistira na usvajanju takvog jednog sporazuma.
Gdje je zapelo i šta bi taj dodatni zakonski okvir donio Islamskoj Zajednici, pojasnio je revoltirano, inače uvijek smiren ef. Kavazović, kojeg zbog njegove uglađenosti i umjerenosti za razliku od radikalnog Cerića nazivaju ‘nasmiješenim Cerićem’, što će reći, isto misli i radi samo to pakuje i servira sa osmijehom.
Ef. Kavazović se potužio medijima kako je osnovni razlog neusvajanja ovog Sporazuma taj što Sporazum predviđa slobodu nošenja i odijevanja pokrivala za glavu muslimanki svuda i na svakom mjestu, iako se ne bi moglo reći da je to glavni ‘kamen spoticanja’ u sklapanju ovog ugovora sa državom.

Naime, iz nacrta tog Sporazuma vidljivo je da se radi o daleko složenijim i opipljivijim stvarima od samog zara, nikaba ili burke, kako to ef. Kavazović želi prikazati.
Nacrt Sporazuma bi, ako će mo pravo ‘oživio’ nikad zvanično ukinuti Zakon o nošenju zara i feredže iz 1950 godine kojeg je donio ondašnji Prezidijum Narodne Skupštine BiH i kojim je zabranio svako pokrivanje lica žena, međutim to uopšte nije toliko bitno, budući da, kako i sami znamo da od rata naovamo, maksima ef. Cerića ‘ovo je moj narod i moja država’ uspješno djeluje u praksi kada je pokrivanje žena u pitanju, uz manje izuzetke.
Kroz naglašeni problem ‘burke’ iliti zara, ef. Kavazović i Islamska Zajednica su u Sporazum unijele mnogo složenije odnose i regulativu Zajednice i države koji bi usvajanjem u takvom obliku promijenile ne samo demokratska prava žena u BiH već i zakonske i ustavne okvire.
Iako se predstavnici Islamske Zajednice BiH trude sve svesti na princip reciprociteta, da se ono što je priznato Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi mora priznati i Islamskoj Zajednici, to je samo dijelom tačno.
Jer, pravo na vjeronaukovanje u vrtićima i školama, vojsci, policiji, pravo na cenzuru udžbenika i uticaj na obrazovni sustav, slobodu vjerskog izražavanja, izgradnja vjerskih objekata i njihovo stavljanje na listu istorijskih spomenika, utvrđivanje vjerskih praznika kao i slobodno upražnjavanje vjerskih običaja, Islamska Zajednica ima i bez takvog dodatnog sporazuma sa državom na osnovu Ustava i zakona. Jedino što u odnosu na druge konfesije nema to je uvezivanje vjeroučitelja i drugih vjerskih funkcionera u penzioni staž države, a kao što znamo samo Islamska Zajednica BiH ima 873 vjerska učitelja na svom spisku, dok Pravoslavna Crkva ima 301 a Katolička 390.
U tom dijelu, Islamska Zajednica je nažalost u pravu i po principu reciprociteta to joj i pripada. Kažem nažalost, budući da su i Islamska Zajednica i Pravoslavna i Katolička crkva prebogate firme da bi im još i država finansirala radnike. Samo u prošloj godini SPC Srbije je inkasirala čistog prihoda 130 miliona eura, a koliko ostale dvije konfesije zarade, ni Bog nezna, one još nisu spremne izaći u javnost sa tim podacima.
No, Islamska Zajednica BiH nije u pravu kad pokušava pored burke i zara reinkarnirati šerijat i ozvaničiti ga u sekularnoj i građanskoj BiH koja je to po slovu Ustava. Ona hoće da se ozvaniči i poseban režim ishrane /halal hrana/ u svim radnim jedinicama, hoće pravo upražnjavanja vjere staviti iznad radnih i drugih propisa, hoće priznavanje sklopljenih brakova po šerijatu, hoće ozvaničiti višeženstvo, pravo na učešće u zakonima o nasljeđivanju po šerijastkom pravu, pored već postojećeg prava da upražnjava vjeru na radnom mjestu od carinske kontrole do aerodroma hoće i plaćeno odsustvo u vrijeme džuma namaza, hoće veću autohtonost bogomolja i vjerskih ustanova, vraćanje imovine /vakufa/ nekad oduzete po komunističkoj vlasti, i mnogo toga još što je pokolebalo i ministarsko vijeće i Predsjedništvo da ratifikuje takav jedan pravni okvir.

fer2Ruku na srce, Islamska Zajednica BiH hoće šerijatsko pravo koje već postoji u njenim aktima ugraditi u okvirni dogovor sa državom a što je u konstelaciji složenih bh političkih odnosa veoma rizično i komplicirano, mada većinu od traženih ‘prava’ Islamska Zajednica nesmetano upražnjava i bez ovog propisa.
Kao što smo se svojevremeno zabavljali oko dječjih vrtića i famozne Arzije Mahmutović i njene zabrane Djeda Mraza u vrtićima Sarajeva, sada bi se trebali zabavljati sa pravom muslimanki i feredža. Klasična zamjena teza je i sa otvorenim protestom ef. Kavazovića koji suštinu problema ne potpisivanja sporazuma sa državom svodi na maramu, iako je problem daleko ozbiljniji i vidljiviji.
No Arzija je kao što znamo smijenjena pa vraćena sudskim odlukama na posao ali ona je otišla na Pale kod Srba i kod Djeda Mraza i tamo doktorirala na Filozofskom fakultetu. U međuvremenu je na stotine dječjih vrtića otvoreno ili renovirano od strane Islamske Zajednice širom BiH, Sandžaka i Republike Srpske. Isto je i sa burkama po Sarajevu i drugim mjestima u FBiH, zna ef. Kavazović šta priča.
Ali ono što se vidi i što je sve više na sceni u BiH govori u prilog teze ef. Cerića, bez obzira na sporazume i ugovore. Ovo je moja država, šta će mi njeni zakoni.
Pred rat i poslije rata u BiH, svih ovih dugih godina i decenija našu djecu straše dogmom i ideologijom komunizma.
A niko neće da otvoreno kaže kako smo stvorili jednu drugu dogmu, vjersku dogmu, hiljadu puta opasniju od prošlog sistema. Po kojoj Federacija BiH odlično funkcioniše. Bez, ili sa sporazumom između vjerskih firmi i države.

photo : slika prva-Sarajevo danas, slika druga-nekad, arhiv Cross