Iako je Ramazan Sveti mjesec muslimana, to ne znači da Bosanci (Bošnjaci) u ovom malom gradu na sjeveroistoku Amerike nisu spremni za sprdačine. Čak i sa vjerom u koju se listom zaklinju. Dapače, takve majka više ne rađa.
Neznam kako drugačije okvalifikovati ovu najnoviju akciju dijela džemata iz crkve konvertovane u džamiju (Court Street, Bosnian Islamic Association) koja je u nedjelju 20. juna ove godine održala inicirajući sastanak i donijela odluku da se formira četvrti po redu džemat, koji će se akobogda kažu zvati ‘krajiški’ ili ‘zapadnobosanski’.
Aferim našoj gluposti i pasjanluku odpočeo je izvjesni Bajro Smajić koji je od lumpen proleterijata lole i bekrije okrećući se vjeri izrastao u dobro poznatu facu našeg grada, do člana odbora Bosnian Islamic Association, (u dva mandata), ma dogurao čak i do Ćabe, ekskurzijom u Saudi Arabia-u nedavno.

bajrosreNeki su skloni reći da je BajrA, kako su mu inače tepali Bošnjaci u džematu crkve-džamije u centru grada došao ‘tobe’, poveći je broj onih koji kažu da nije došao pameti, dok je moje mišljenje da BajrA nije ni naivan ni glup ali da je jedan obični konvertit i tipičan primjerak malog mozaika našeg ogledala, u to nema sumnje. I da će imati pristalica i da će se džematovati, tu nema dileme, jer od Alije Izetbegovića i bivšeg Reisa Cerića, islam je postao bismillah biznis koji se ne propušta, tako je u Bosni a tako je i ovdje u Americi.
Priče kažu kako je ova zadnja svađa u crkvi-džamiji nastala radi hodže, smjenom efendije sa područja Bihaća i dovođenjem drugog iz Norveške ili Švedske (Amsal Memić, ahbab Cerića i predsjednik Unije studenata Islamskih nauka,veoma blizak vehabijskim krugovima i džamiji Kralj Fahd u Sarajevu), odakle je otjeran, međutim ima i mišljenja, kojem sam i sam skloniji, da je u pitanju više primat, vodstvo, donošenje glavnih odluka i pljačka džematskog plijena važniji razlog ovog cijepanja džematlija i od samog izbora hodže.
Ovom udrugom koja je inače nekad davno preuzimanjem crkve opjevana od New York-a do Sarajeva, od mualime Ajše Purak do načelnika Opštine kao ‘naša svjetlost’, rukovodi neformalno utički kafedžija Durmišević Sejo dok formalno njome /pred/sjedava Duračak Sakib, prije Sakiba crkvu-džamiju su veoma uspješno držali pod kontrolom otac Ahmet Mehmedović i sin mu efendija, koji su se nakon silnih svađa u koje se morala umiješati i utička policija i medijskog rugla razišli, kada su Mehmedovići osnovali poseban džemat na adresi Kossuth Street. Sada, uz onu na adresi Kemble Street kojom rukovodi ef. Mujkić Ferhat, imaćemo četvrtu džamiju i četvrtu non-profit vjersku udrugu, u prečniku od par kilometara.
Sramota i bh ruglo, ništa drugo i živi dokaz da u ovom gradu od oko 6,000 Bosanaca (Bošnjaka) nema muslimana, ima samo bh izbjeglica koje su iz puke sirotinje i ničega došle u zemlju koja im je dala identitet, posao, penziju ili SSI (socijalu) a one, čim su malo ‘stale na svoje noge’, udarile u bošnjakovanje i islamovanje do nepoznatih granica i visina, uz čistu zloupotrebu demokratije i prava domicilnih organa. I kao u Bosni, puna su nam usta hvale čistoćom islamske vjere dok se mi po džematima hvatamo za vratove, dok nam po gradu hvataju i zatvaraju Bosance i Bošnjake džematlije za drogu, provale, seksualne delikte, čak i za terorizam i pomoć ISISu/ISILu. Dakle, čistoća islama i Svete Knjige se gubi u našem balikluku i našem poimanju vjere, naprosto čovjeka dođe stid da kaže odakle je i šta je.
No, vratimo se novom džematu i njegovom osnivaču i idejotvrocu, njegovim lobistima koji su u silnoj potrazi za džematlijama, kako onim ‘običnim’ tako i -posebno-za onim ‘kapitalcima’-vlasnicima biznisa.

Fore radi, i kobajagi, sad bi trebali svi za Bajrom, da imamo ‘svoju’ Krajišku džamiju, sad nam ne treba ona ‘njihova’ u kojoj je Bajra našao sebe a uvlačio Krajišnike, u kojoj je uvijek sa žutom ili bijelom kapicom čučao u prvom saffu, uvijek prvi uz hfz. Bugarija čije ime ni nezna izgovoriti pravilno, uvijek prvi sa čekovnom knjižicom u ruci, ispod ljiljana, sa knjigom ‘Srebrenica Domavija’ za koju sam siguran da je nije ni pročitao, napor je to preveliki za njega, sa svojim bagerom marke ‘bandit’ stalno na usluzi, rovokopačem na groblju, za Bajrom koji je uz pomoć sina i ovog odbora kojeg napušta naučio kako se vrata Opštine otvaraju nogom, posebno vrata od Agencije za prodaju nekretnina … A malo prije nego će ući u ovo carstvo nebesko, isti BajrA je ovom listu kukao ‘oteše nam Bošnjaci džamiju’ u svađama u ovoj crkvi-džamiji 2011.godine koju sada napušta, ‘nije Drina nikad bila Una’, ‘nisam ja kriv što sam autonomaš’, da bi nakon manje od mjesec dana ostao u ‘novom’ odboru do današnjih dana…
Sada velikodušno nudi na zgarištu svoje ‘nekretnine’ u Bleckeer Street plac za ‘novu Krajišku džamiju’, i svi listom trebamo za njim.
Malo morgen, malo više selam allejkum!

bajrohaAko nije dobio pare od osiguranja za svoju zgradu nastradalu u požaru, ne mora to oprihodovati od džematlija.
Međutim, Bajro je, kao što rekoh klasičan konvertit, danas ovako, sutra onako. Gdje bolje tu žešće. Ko mu vjeruje, eto mu ‘naše’ džamije, a uvijek ima onih koji nisu ‘Nevjerne Tome’. I da se zna, Bajro uopšte nije usamljen. Puna je Utica takvih ili sličnih, džamija i džemat su samo trenutni odsjaj u našem ogledalu.
Crkva konvertovana u džamiju je prokleta samom činjenicom što je na mjestu krsta postavljen alem, tu nikakve molitve ne pomažu, a nema više ni bivšeg načelnika Roefaro-a koji je nemilice za izborne glasove i korištenje usluga servisa za umrle davao džematlijama i šakom kapom, nema Gorana Smiljića i žurki sa načelnikom, nema čak ni Bude. Iako je u nju spiskano preko milion dolara (to je ono po papirima) tu ne pomaže ni molitva za pomirenje Seje Durmiševića (joj, Sejo i njegove molitve, Allahu dragi spašavaj, one su se mjerile samo količinom fiktivnih faktura isporučenih džamiji), glasnogovornika Sakiba Duračka koji je od ove udruge najviše profitirao, povlačenjem konaca iza sjene, uz ovu ustanovu se od njenog preuzimanja vežu finansijske afere, mržnja i svađe, u nju nije htio navratiti čak ni Muslimanski Papa Cerić kojem je odbor u kojem je i BajrA aminovao i poslao pare za dolazak.
Bajra je bio u pravu kada je tvrdio da će crkva postati bošnjačka, međutim gramatički je pogrešan-ona je to bila oduvijek, od prve web stranice otvorene na ime Dževsada Dizdarevića (selam Utica) a u režiji utičkog šminkera i džamijskog pacova Nedima Mujića gdje je sve vrvjelo od ‘naših idola’ tipa Atifa Dudakovića i radikalnog islamiste šeiha Qaradawi-a, pod čijim zastavama su ‘autonomaši’ i ini Bajrini ‘Krajišnici’ pucali od tekbira i sreće razbacujući se čekovima i donacijama koje su punile kase Islamske Zajednice u Sarajevu. Sad će, kao biti drugačije. Moguće je da i efendija sa područja Bihaća ne može dobiti primat nad efendijama iz Rogatice, Živinaca ili Kalesije, Durmišević se pita, vjerujem da osnivač novog džemata zna toga još što iritira određenu grupu džematlija, međutim kako mu povjerovati kad je godinama kao član odbora ako ne potvrđivao a ono šutnjom aminovao sve takve poteze i namjere.
Osim toga, kakvo je sad to obrazloženje da se ide sa gradnjom ‘naše’ džamije, pa valjda se u vjeri ne dijelimo već zbližavamo, valjda se molimo istom Bogu a ne različitom. Kako ćemo Amerikancima ‘na oči’, šta će nam tolike džamije kao po Bosni, gdje ima samo kafana i džamija, kako im objasniti da mi tako ‘čisti’ i tako žestoki vjernici slavimo svake godine Bajram (osim unazad godinu-dvije) po dva različita kalendara, ne znamo kad nam je najveći naš vjerski praznik, dok naklanjavamo i proklanjavamo najviše uz votku cramberry a ponekad i uz pivu… Aaaa, jok ! Nema to veze sa vjerom, da imalo ima, i da ima muslimana, nama bi, i jeste, dovoljna bila samo jedna džamija. Ovako, kao u političkim partijama, čim se odboraši posvađaju, eto ‘novog’ džemata. Kad se posvađaju Ljilja Abdić i Dolić Rifat, dobijemo novu stranku, kad se zakače Lagumdžija i Komšić eto nove partije, Alija i Silajdžić doniješe Stranku za BiH, poslije dobismo i aSDA. I tako od Utica-e NY na istoku, do zapada Amerike, gdje kao po pravilu u svakom gradu ima po nekoliko i džamija i džemata.
Ako se u ‘novom’ odboru ‘nove’ džamije posvađaju odboraši, da li to znači da će mo dobiti peti džemat?
Naravno da hoćemo, zato je to čista sprdačina i od vjere i od odbora. Važno je da se vidimo iz daleka, da je prednji dio u zelenom, da popunimo formulare za ‘grant’, da je bh zastava na vrhu a ona sa ljiljanima unutra, da dajemo donacije po Bliskom Istoku ili finansiramo Abu Hamzu u Sarajevu i mnogobrojne arapske porodice ali dajemo i za Crveni Križ Utica NY, ‘da se vlasi ne dosjete’, da sakupljamo vazife i druge muslimanske poreze (kad smo kod ovoga da li je ef. Mujkić halalio Bajri Smajiću nevraćene potvrde i pare od vazifa iz njegovog džemata gdje je Bajro carovao prije crkve, ef. Mujkić je javno sve nas obavezao da halala nema), da otvorimo web stranicu ili facebook profil i da uvećavamo imovinu Islamske Zajednice BiH. Uz to, da se možemo slikati i ‘predstavljati’ u javnosti kao važne face, predsjednici ili sekretari, sastajati sa opštinskim predstavnicima u vlasti, obećavati im glasove, imati kod za kupovinu po popustu. I kupovati ispod cijene opštinske kuće i zgrade.
Braćo i sestre, navalite, ili na čistom bosanskom : bujrum! Uz put, ako šta kane i u sopstveni džep, dobro će doći. A kane bezbeli, nije bismillah biznis za podcijeniti.
Na kraju, a ne manje važno, kuda ‘plovi’ ovaj naš brod, ova nova Noina Barka? U mirne vode sigurno ne, što više džamija i džemata to više posla za službe bezbjednosti, to veći teret za opštinski budžet, budući da se džemati bave sa sobom a ne sa nama, budući da sisaju ‘grantove’ kao rovci našu krvu. Plus, šta će mo sa ‘zajedničkim’ mezarlucima, ‘našim čistim’ koje smo ‘otvorili’ pompezno uz pivu i roštilj, hoćemo li i njih dijeliti u ovoj brakorazvodnoj parnici? Puno je još neodgovorenih pitanja a malo odgovora.
A umirati se mora, ovako ili onako.

photo : slika prva-Sefadil Ličina (u sredini), imam Abduselam Fetic i ostale džematlije Bošnjačkog džemata, slika-druga hadži Bajro Smajić, slika treća-montmontaža Cross Atlantic 2011 Kuda plovi ovaj brod, s lijeva udesno :bivši načelnik grada Utica NY David Roefaro, ef. Mehmedović, njegov otac Ahmet, Bajro Smajić, Avlim Tričić prvi i bivši predsjednik Bosnian Islamic Association te Sakib Duračak, aktualni predsjednik crkve konvertovane u džamiju. Arhiv Cross.