Boginja pravde nije slijepa, ona je gola. Razgolićenim vježbanjem ‘iz nehata’ u prozoru Palate Pravde u Sarajevu dokazala je ovu tezu sutkinja Vrhovnog Suda BiH Enisa Bilajac, dok je izborom visokog dužnosnika i sekretara SDA Partije Mirsada Ćemana na mjesto predsjednika Ustavnog Suda BiH proces urušavanja pravosudnog stranačkog sistema ušao u svoju završnu fazu.

U zemlji Bosni, u kojoj nekoliko političkih ‘lidera’ u dogovoru sa vođama vjerskog klera odlučuje od direktora dječjih vrtića, direktora osnovnih škola pa sve do rukovodioca najviših bezbjednosnih struktura, sudskih i tužilačkih instanci, govoriti o pravdi i sudskim odlukama ili o ljudskim pravima, isto je kao naglabati o guzi Kim Kardashian ili o cicama Mace Diskrecije alias Senade Nurkić.
Što znači, umilno je uhu i oku, zabavlja katastrofalno i državu i njen narod.
Svjedoci smo javne blamaže i neviđene drskosti u radu službi bezbjednosti, tužilaštva i pravosuđa, svakodnevno u medijima pratimo javno potonuće pravosudnog sistema do neviđenih mračnih dubina kroz bombastične akcije hapšenja, potvrđivanja optužnica do nakaradnog suđenja i oslobađanja kriminala i kriminalaca svih fela. Ili vraćanja u ponovni postupak uz dužno puštanje na slobodu osvjedočenih mafijaša, kriminalaca pa čak i ratnih zločinaca, ili još gore-uz oslobađajuće presude kao ‘potvrde o poštenju, povratak optuženih na javnu scenu i na ista radna mjesta kao da se ništa nije desilo.

bozicaAko izuzmemo milionske iznose sudskih, advokatskih i policijskih troškova u ovom pravosudnom larmanju bez granica koji debelo načinju budžet države, ako progutamo i oslobođene kriminogene face koje nam se bezobrazno i drsko smiješe sa tv ekrana i prednjih stranica novina, kako progutati permanentnu političku žvaku o ‘pravnoj državi’ koja je u ustima svakog političara ili portparola svake stranke, koja nam se kao pljuska šamara svakodnevno lijepi na obraz?
Lako, tako mora biti jer smo tako tražili i dobili, baš sve po zakonima koje su donijeli oni koji nam i kreiraju ovaj pravosudni haos.
U kojem je sasvim normalno i po zakonu pristojno da nam se Kemal Čaušević, bivši direktor UIO (Uprave indirektnog oporezivanja) ‘nagodi’ sa tužilaštvom kako će svjedočiti u zamjenu za slobodu a onda nemamo ništa osim slobode kriminalca. Za kojeg se pouzdano zna da je za nepunu godinu dana kupio imovine u Sarajevu u vrijednosti od oko milion KMa, da je omogućio milionske iznose bogaćenja trećim licima po nagovoru političara, i bogzna šta još, a sve se u ovoj nagodbi svelo na ‘zamrzavanje’ pa odmrzavanje njegove imovine, svaljivanje svega što je inkriminirano na mrtvog Sulejmana Tihića ili nedodirljivog Dragana Čovića i tu je kraj tv spektakla.
Čaušević je jedan od svježijih primjera kako pravosuđe spašava ‘kapitalce’ kriminalce, uskoro će mo slične slastice kusati iz kuhinje Hamdije Lipovače, u čijem pranju obraza se otišlo toliko daleko da pravosuđe nezna ni ko je zapravo nadležan za njegov ‘slučaj’ milionske zloupotrebe državnog novca. Ali se zna da ga moraju pustiti na slobodu.
Prije toga imali smo slučaj ‘Lijanović’, sada imamo nasiješenu facu ministra ponovo u istoj fotelji. ‘Kupujmo domaće’.
Prije Lijanovića je na tone sličnih ‘slučajeva’, pobrojati ih sve je uzaludan i bespotreban posao, možda bi vrijedilo samo natuknuti o slučaju teroriste Harisa Čauševića i ubice i reketaša Turkovića, budući da je i u jednom i u drugom slučaju izrečena visoka kazna zatvora a onda sve palo u vodu naše pravosudne prakse. Haj’mo ispočetka, dok se za to vrijeme iz pritvorskih ćelija šalju prijeteće poruke, ili dok optuženi jednostavno ostane spavati, neda mu se na Sud.
Kroz istu pravosudnu farsu prošli smo i u ‘suđenju’ Mirsada Veladžića, pa Hasana Čengića, pa Dragana Čovića, Nasera Orića, mediji umjesto pravosudnih organa vode istrage koje završavaju u nagodbama ili oslobađajućim presudama, glasnogovornici i predstavnici Sudova i Tužilaštva te Policijskih organa nas i dalje bezobrazno bombarduju izvještajima o uspješnim normativima i riješenim predmetima.
Nema dileme, pravosuđe je u raljama političke mafije, možemo svaki dan gledati spektakularno guranje u ‘marice’ teških kriminalac i terorista, sutra je na programu epizoda sa nasmiješenim facama u društvu advokata koje napuštaju zatvor hvaleći pravdu i sudije, a mi, običan narod smo samo pažljivi gledaoci ovih sapunica demokratije.
Pored namjerno pogrešnog optuženja kako bi se došlo do oslobođenja, razlog ovog urušavanja pravosuđa su sigurno i kadrovi koji se ubacuju u sistem putem političkih dogovora. Visoko Tužilačko i Sudačko Vijeće je priča za sebe koja upotpunjuje ovaj pravosudni cirkus izborom i imenovanjem kadrova bez iskustva i znanja, gdje sistem ‘podobni’ umjesto ‘sposobni’ izvrsno funkcioniše, ali i tu je ‘sve po zakonu’. Kojeg su donijeli autori cirkusa, naši političari i njihovi predstavnici u parlamentarnim klupama. Krug je tako zatvoren, živjela pravna država.
U kojoj prekršajne sudije postanu u čas sudije Vrhovnog Suda, bez dana iskustva u složenim predmetima, u kojoj lica ratni diplomirani pravnici sa položenim sudačkim ispitom u četrdesetoj godini života pred ‘svojom’ Komisijom postanu kandidati bez premca.
U davna vremena onog ‘omrznutog’ komunizma, svaka ‘šuša’ nije mogla suditi niti sjediti u stolici Vrhovnog ili Ustavnog Suda, vremena su promjenjljiva. ‘Demokratskim promjenama’ u BiH si tako mogao završiti fakultet u Ljusini, selu kod Bos. Krupe, ili u Travniku ili u Kalesiji, a pravosudni ispit polagati pred Komisijom bez mogućnosti da ‘padneš’. U Bihaću su tako prvi kadrovi položili ‘zakletvu pravdi’ i nekad zahtjevan i težak pravosudni ispit koji je trajao najmanje tri dana u Sarajevu, pred eminentnim stručnjacima-profesorima i sudijama, pred Mirsadom Veladžićem i Ramom Atajićem, uz nezaobilaznog Kasima Trnku sa dnevnicom iz Sarajeva, za samo 100 KMa.
Tako se polagalo i širom i uzduž čitave Bosne, još se polaže.
Po istom redosljedu smo dobili u Ustavnom sudu i sutkinju koja je od SDA čistačice uznapredovala do sudije najviše instance (Suada Paravlić), dobili smo evo, i predsjednika Ustavnog suda Mirsada Ćemana, sekretara SDA Partije. I on je u četresetoj položio pravosudni ispit pred ‘svojom’ Komisijom, sada će donositi za državu važne preporuke i presude. Imaće Bakir Izetbegović apelacija.
Na stranu što se u Bosni ni odluke Ustavnog suda nikako ili djelimično provode, ali biće to dobar ‘papir za mahanje’ pravdom i demokratijom, ujedno doživotno i predobro plaćena stolica zasluženom kadroviku.
Po istom receptu i postupku, kadriraju i ostala dva konstituitivna naroda, preko svojih političara. Zato smo ovako duboko zaglibili u pravdi, zato se pogrešno čudimo što nam ratni zločinac (Edin Džeko) izdržava kaznu u planinarskom ‘zatvoru’ poluotvorenog tipa a Turković ‘pila’ celularni iz ćelije, Čaušević ‘nagođen’ hoda kao ratni heroj a bogati sinovi još bogatijih profitera ‘rafalaju’ po gradovima sve dok im municije ne zafali, dok tužilaštvo ozbiljno i pravično hapsi kradljivce šume i kradljivce kornjača na carini, zaobilazeći one sa pola miliona KMa u gepeku.
bozica2