Nimalo me, ama baš ni malkice nije iznenadilo puštanje na slobodu Hamdije Lipovače, nije Tite mi, to je ovdje na ovim stranicama i ‘predviđeno’, Hamdija se samo vratio sa ‘službenog puta’ nakon mjesec dana.
Pištanje novog premijera US Kantona Saračevića o finansijskim dubiozama Kantona i voznom parku pa i o kreditnim karticama Hamdije Lipovače, šuplje su priče za budalaste birače, za raju naravno.
Hamdijino spektakularno hapšenje pa još spektakularnije puštanje na slobodu, tipičan je primjer bh pravosuđa uvučenog do guše u politički i klerikalni glib, takvo je i hapšenje pa puštanje ‘velikih zvijerki’ političara, tako ide i sa vehabijama, selefijama, originalnim muslimanima ili po najnovijem : muslimanima ehlisunnetskog određenja, ma šta god značila ova najnovija kovanica.
Koje funkcioniše po sistemu vari-hladi, da se stvori utisak o dešavanjima, o demokratiji i efikasnosti pravosuđa a čime se zapravo najteži oblici kriminala i terorizma amnestiraju od strane države i njenih organa čijim ‘vlasnicima’ se na kraju daje sudska ‘potvrda o poštenju’ zvana oslobađajuća presuda.
Vidjeli smo kako je to sa advokatskim smicalicama (o, da, advokati su sastavni dio ovog performansa u pravosuđu) u slučaju Lipovače kulturno bačeno na margine događanja. Gdje na kraju niko ne zna ko je zapravo nadležan za slučaj kriminogenog premijera, da li je to Kantonalni Sud u Bihaću ili neki tamo u Sarajevu. Isto se dešava i sa slučajem Budimir, sa profesorima fakulteta u Tuzli u seksulanoj korupcionoj aferi, bilo je toga sijaset, biće toga još više.
Pod presumcijom da je svako nevin dok mu se ne dokaže krivica, velika većina bh ministara, premijera ili funkcionera uopšte, prije podne su na suđenju a po podne u kancelariji vlasti, dok ne dođe presuda ‘o poštenju’. Očigledan je primjer Dragana Čovića, još očigledniji slučaj ministra Lijanovića. Prije smo imali Hasana Čengića, pa Mirsada Veladžića i Šefika Štulanovića, Nasera Orića, a najsvježiji je, još miriše, ‘slučaj’ direktora za oporezivanje BiH Čauševića.
Slučaj Hamdije Lipovače i njegovo spašavanje od odgovornosti za silne malverzacije i kriminogeni lopovluk neviđenih razmjera o trošku narodnih para, samo je blijeda kopija rada pravosudnih organa BiH.
Ne bi me začudilo da i njegova optužnica kao i stotine drugih ‘padne’ na Sudu, jer je to recept kako se treba raditi. Isto će se desiti i sa teški optužbama koje je na sam vrh i BH Armije i njene državne vlasti iznio u javnost Mirsad Kebo, iz izjave Bakira Izetbegovića datoj nedavno za Face TV kojom prilikom on ‘moli Tužilaštvo’ da se što prije očituje o ‘slučaju Džaferović’ jasno proizilazi da je Bakir već unaprijed siguran u ishod u Kebinu dženazu, inače ne bi insistirao.
Dodajući kako su to uglavnom ‘stare i poznate stvari’, dokazi koje već godinam u svojoj ladici tužilaštvo drži i ‘kiseli’.
Recept pravosuđa je jednostavan.
Još u vrijeme onog ‘mračnog sistema’ zvanog komunizam bio je u ‘tihoj upotrebi’, na jednom primjeru iz ‘Agrokomerca’ to se vidi golim okom a i danas je mala razlika u poređenju. A primjer kazuje kako je iz ‘kruga’ pogona ‘Agrokomerc’ nestao šleper natovaren kafom pa je ‘nakon istrage i prikupljenih informacija’ optužen vozač kamiona koji je ujutru trebao upaliti kamion i voziti a kad je došao kamiona nema. Vozač je uz medijsku pompu uhapšen i određen mu je pritvor, kasnije je pušten da se brani sa slobode, u međuvremenu ostao bez posla. Nakon izvjesnog vremena prazan šleper je nađen na području Cazina, vozač je ‘usljed nedostataka dokaza’ oslobođen i naloženo njegovo vraćanje na posao. Tužilac se žalio, žalbu odbija i Bihać a kasnije i Sarajevo. Yeahh, živjelo pravosuđe! Vozač je odahnuo.
Niko, nikada poslije toliko godina mrcvarenja osumnjičenog i nakon stotine i hiljade zapisnika i vještačenja i troškova postupka nije našao za shodno upitati : a dobro, nije vozač, ko je onda? I gdje je kafa? Jok ! Policija je u svoje zapisnike unijela slučaj ‘kao riješen’, tužilac, kao ‘riješenu prijavu’ a Sud kao ‘riješen predmet’. A nema tone i tone kafe. A svi zadovoljni jer ‘pravna država’ radi i odradila je posao.
A kako je kamion izišao iz kapije poduzeća ako ga nije odvezao vozač i ko se omrsio sa kafom, e, to nije predmet ove optužnice. Slijedeća nije nikad ni bila predmetom opservacije, slučaj završen.
Isto će biti i sa Lipovačom i njegovimi sličnim spašavanjima. U praksi, to izgleda jednostavnije i ovako. I policija i Tužilaštvo znaju sa približnom sigurnošću počinioca, ali se ide namjerno na krivi kolosijek. Barata se sa milionskim iznosima štete, dokazima o počinjenom djelu, trag novca se zna, ugovori, anexi i sve tako, javnost se napaljuje do bevijesti a u optužnicu se ide ili protiv osobe koja to nije učinila ili se ide pogrešnom kvalifikacijom djela i bez pravih i solidnih dokaza. Narod se naslađuje a onda slijedi šok, ‘tužilaštvo nije dokazalo ni jednu tačku optužnice’. Dakle, imamo štetu milionskih razmjera, imamo krivično djelo, ali nema kafe, nema Lipovače. Čovića, Budimira, Bakira, svejedno. A svi su odradili svoj posao.

justiccaSudije, činovnici vladajućih stranaka nisu za amnestirati, ima i njihovih zasluga, međutim, oni nisu mađioničari. Sa ovakvim ‘kilavim’ i namjerno naopakim optužnicama i manjkavim dokazima, ne može se od njih puno više očekivati. Još kad se tome dodaju veze advokata i sudija, stvar postaje zanimljivija. Tipično po onoj narodnoj : ‘zaklela se zemlja raju’.
Zato Bakir može mirno pozivati tužioce i moliti ih pred kamerama, u restoranu ili na posebnim sjedeljkama-zna se.
Sa vehabijama i bh terorizmom, princip je isti, uz manje nijanse. Oštricu optužbe ili sumnje prvo ‘izbrusi’ Islamska Zajednica BiH koja se nikad nije iskreno, detaljno i javno ‘očistila’ od ove terorističke pošasti. Prvo su nijekali postojanje vehabija, poslije su ih nazvali selefijama, pa originalnim muslimanima, sada su to nekakvi ‘muslimani ehlisunnetskog određenja’. Generalne ‘osude’ obično završavaju citiranjem Kur’ana i miroljubivosti islama sa pozivom na četnike ili ustaše a onda se ide u razblaživanje i razvodnjavanje. Počev od ljutnje u korištenju pojmova ‘islam’, ‘šerijat’, ‘islamski radilazam i islamski terorizam’, pa evo sve do najnovije, prema kojoj znak terorističke države ISISa nije ništa opasno, to je pečat Poslanika Muhammeda kojeg su ‘tamo neke budale’ bespravno prisvojile. Pod tim pečatom se pali, kolje i režu se vratovi, pod tim znakom ‘najčistija religija na svijetu’ islam bukvalno čitav svijet drži u strahu i uvlači u rat, kod nas u Bosni se traži da se taj znak ne ‘inkriminizira’. Što opet dalje znači da se može slobodno šetati sa majicom na kojoj je pečatnjak Muhammeda, a možeš pod takvom zastavom i pritiskati dugme daljinskog ili rezati nožem. Klasična šerijatizacija pravosuđa koja ‘prolazi’. Mevlid Jašarević je tako ‘više zaslužio žaljenje nego kaznu’, da nije pucao po američkoj ambasadi, već bi bio u Maoči ili Bočinji i mirno uzgajao pčele ili hranio koze, ne bi morao brijati bradu. Terorista Haris Čaušević je također ‘naša domaća budala’ /definicija Alije Izetbegovića i sina mu Bakira/, ubijeni policajac u Bugojnu je kolateralna šteta ovog drogeraša a ne izravni uzrok države Bosne. Bilal Bosnić je na slobodi, svi su zaboravili policijske i tužilačke tvrdnje o finansiranju u stotinama hiljada dolara iz Katra ili Jemena, neka ga, neka se slobodno bavi svojim sevdalijskim pjevanjem i osvajanjem svijeta. Skupa sa Nusretom Imamovićem jednim od najtraženijih svjetskih faca. Nekadašnji junoša u jedinici ArBiH i odredu ‘ElMujahid’ a sada iskusni bradonja ispod pečatnjaka Poslanika je u političkom a ne u realnom show programu, i nevin j dok mu se ne dokaže krivica. Može čak svratiti i u Bos. Bojnu ili po dozvolu za kamp kod načelnika Behrić Edina, ‘how yes nou’? Advokat Adil Lozo, inače branilac ovih nepostojećih džihadlija u Bosni je postao svojevrstan tumač šerijatskog pravosuđa. Biće dobro da nam i presude uskoro ne otpočnu sa citiranjem fetvi ili sa onim ‘U ime Allaha’, umjesto ‘u ime naroda ‘ nekad, ili ‘u ime države’ za sada, bh teroristi su u bošnjačkim medijima iz usta hadžije Fatmira Alispahića već postali humorističko društvo sa nalijepljenim bradama u nekoliko epizoda, dok je Mirsad Kebo postao Milorad Klembo sav ‘umrljan slaninom’ zbog koje narušava gazijsku borbu mudžahedina u Armiji BiH. Zagrebački ‘reis’ Hasanović je čak šta više za jihad u Siriji ali bez naših momaka’ i djevojaka. Ko bi onda mogao osuditi ove bradate lole sa pečatnjakom Poslanika, pitam ja vas, ma šta radili ili predlagali? Još pogotovu ako su ‘zlatni ljiljani’, dobričine za na ranu previti ?
Obični smrtnici se mogu upitati pored svega ovoga pa dobro pobogu, da li su sigurnosne službe toliko glupe i ne načitane, da li su takvi i tužioci i sudije, kad poslije samo mjesec dana ugledaš slobodnu facu koju bi do jučer strapo iza rešetaka godinama?
Naravno da nisu, sve je po slovu zakona. Države koja se predstavlja sekularnom a koja je već uvela šerijat u sistem, države koja ima svoju mafiju i mafiju iz Sandžaka a zaklinje se evropskim Putem. Države na mnogim crnim svjetskim listama koja to smatra zavjerom. I koju na kraju svih krajeva-zaslužuju njeni građani.