Nije uopšte diskutabilno pitanje da li treba raditi na projektu Krajiškog pomirenja, međutim sporan je metod i način rada, tu mnogo toga ne štima.
Narod krajiški je pomiren odavno, ne treba ovu činjenicu podvoditi pod sintagmu ‘vjerovali ili ne’. Ljudi žive u miru na istim prostorima, rade i trguju, žene se i udaju, djeca se školuju, ljudi putuju, umiru i sahranjuju se. Dvadeset godina od međumuslimanskog sukoba je prošlo a narod se još uvijek podsjeća na pomirenje.
I to samo u Vel. Kladuši i njenoj okolici. Deklaracije, Izjave, Projekti, Programi.
Uredu, i to, ali ovakva važna dokumenta bi morala doći ‘odozgo’ a ne ‘odozdo’. Konkretnije, iz Sarajeva a ne iz Vel. Kladuše, iz Bihaća a ne iz Bužima ili Cazina. Jer, činjenice u našem vremenu i prostoru govore da su političari, vođe naroda ne pomireni, mrtvi su nažalost već odavno mrtvi i počivaju u miru.
Ako već takva dokumenta ne dolaze ‘odozgo’, a ne dolaze jer nema spremnosti za takvo nešto, to dalje znači da su ‘naše vođe’ upravo one osobe koje ne žele pomirenje.
Onda, kad je već tako, dobro je došla svaka inicijativa i ‘odozdo’, svaki politički dokument, svaka akcija, međutim, kad se već takva pojavi i objelodani, tada bi se trebali svi truditi da se ideja i koncept te ideje ispoštuje na svakom mjestu i u svakom mogućem trenutku. U protivnom, dolazimo na isto.

sead1 Očiglednu ujdurmu pomirenja priredio nam je efnedija Mustafa Cerić, bivši i po svojim nastupima još uvijek aktualni Reis Islamske Zajednice BiH u ljeto 2011, kada je u režiji DNZ stranke (Dolić i Mulalić, op. cross) a uz sponzorstvo Hamdije Lipovače krajiškog lihvara i kriminalca pohodio Vel. Kladušu. Načitali smo se svega i svačega, od onog ‘istorijski događaj’ do nebeskih hvalospjeva i gotovo svršenog čina krajiškog pomirenja. A znali smo svi u duši da je to bila čista predizborna ili neka druga farsa još onog trena kad je ‘Muslimanski Papa’ na crvenom tepihu postavljenom na ‘liniji razgraničenja’ u G. Purićima izljubio nečije dijete u znak mira i dolepršao karavanom mercedesa u ured načelnika. Ostalo je sve naša ‘nepodijeljena’ istorija. I poklon Admilu Mulaliću, i ček Mulalića od 200.000 KM ef. Makiću, i sve Cerićeve daljnje posjete u Opštini osim one najvažnije-posjete groblju ‘Dubrave’. Gdje je doktor Cerić trebao proučiti dovu pomirenja i ukinuti fetvu. Ništa, kasnije smo čuli da je fetva ukinuta, međutim vrijeme je pokazalo da ju je zvanično ukinuo jedino krajiški list ‘rePrezent’ i niko drugi, i to ovako ‘usljed protoka vremena ona više nijena snazi’. Već viđeno i doživljeno.
To je bila lažna farsa Cerića, jedna u nizu, čitav njegov život je u lopovlucima i farsama, koja je proizvela rezultate pomirenja koliko i nikad razmatrana inicijativa o pomirenju u Parlamentu FBiH u Sarajevu, recimo.
No, mi smo u duši svi pomalo ‘cerići’, mi smo sitni, lažljivi, politički pijuni i nije nam bilo teško prihvatiti da odahnemo pomireni. Jer nam duša nije čista u tom vremenskom prostoru, jer lažemo i sebe i druge a zaradi nekih nama samo potrebnih i svojstvenih interesa.
Slično je i sa Deklaracijom DNZ Partijice donešene na jedinom i zadnjem Kongresu prošle godine. U članu III ovog dokumenta se govori da će DNZ BiH, ‘u cilju ubrzavanja, poticanja i jačanja misije Krajiškog i općeg pomirenja i gradnje međusobnog povjerenja u Krajini i na cijelom prostoru BiH, pozivati sve političke subjekte, institucije vlasti, Vjerske zajednice, Udruge proistekle iz proteklog rata, nevladine organizacije, medije i sve građane ponaosob da u granicama svojih nadležnosti i uticaja, daju doprinos i podršku procesima normalizacije, pomirenja i gradnji međusobnog povjerenja, te promociji dijaloga i osuđivanju svakog oblika širenja mržnje i netrpeljivosti među ljudima i građanima u Krajini i BiH’. Tačno tako, dok u članu V DNZ ‘obavezuje’ sve svoje članove da rade na tim proklamovanim principima.
Cvrc! Čim je u konstituisanju vlasti u US Kantonu DNZ ispala iz kombinacija, a zbog loših izbornih rezultata’, prvi u DNZu Dolić Rifat ustaje sa svojom teorijom pomirenja. ‘Ko je sa vragom sadio tikve o glavu mu pucaju’, tako je svoj pomirbeni postulat Dolić ispalio prema imenovanju dvoje članova Laburističke stranke u vlasti, kao da su tamo imenovani Marsovci a ne dojučrašnje njegove kolege i koleginice. I naravno, sve u skladu sa Deklaracijom, osuo rafalnu paljbu po Abdiću i njegovoj politici.
Ne branim Ljilju Abdić ni Laburiste, niti Abdića, zbog budala koji neznaju čitati moje stavove o njima to moram naglasiti, međutim, kakve veze sa pomirenjem imaju ovakvi tekstovi i koliko su u duhu proklamovanog iz Deklaracije DNZ Partijice, to je suštinsko pitanje? Dakle, deklaracije ove vrste su niko i ništa, samo duhovna hrana za naivne.
Osvrta vrijedi još jedan veoma značajan dokument iz radionice Rame Hirkića, publiciste i pisca i njegove Partnerske grupe i Koncepta ‘Unaprijedimo Kladušu zajedno’.

O konceptu je mnogo toga publikovano, prijeti da postane novo glasilo Vel. Kladuše, i neka. Iako nisam ni partner ni učesnik, podržavam projekat budući da želi Kladuši dobro, budući da je usmjeren na strateška i važna pitanja i posebno jer želi mir i suživot. I jer su mu temelji dobro dokumentovani i jer su u samom vrhu Projekta Hirkić kao nekadašnji predsjednik Vlade APZB i komandanti V Korpusa Agan Elkasović i Sead Delić, što nije za podcijeniti. Projektu bi se moglo i štošta zamjeriti ali u moru sivila i bespuća u Vel. Kladuši, i ako se izuzme veoma vidno prestrojavanje više prema DNZ struji nego onoj drugoj, nastaloj u istom zagrljaju, vrijedi ga podržati. Međutim, bila je dovoljno svega par mjeseci egzistiranja pa da Projekat dođe pod lupu sumnje i iskrenosti. Riječ je o istupu Seada Delića koji je, slučajno ili ne uslijedio nakon istupa Dolić Rifata a u povodu konstituisanja vlasti u US Kantonu. Kada je iz usta ovog veterana progovorio jezik mržnje i netolerancije izborom ‘kćerke Fikreta Abdića u vlast’ i ‘povratkom ratnog zločinca Abdića’ na scenu. Da li će ovakav nastup osobe u samom vrhu Projekta ‘Unaprijedimo Kladušu zajedno’ ugroziti sam Projekat ostaje da se vidi, ali da se tako ne gradi koncept pomirenja, jasno je kao dan. Jer, svjedoci smo da je oktobra prošle godine u organizaciji Centra za ne nasilnu akciju u Vel. Kladuši održano druženje veterana ArBiH i pripadnika ApZB koje je bilo pravo svjetlo u tunelu kladuškog mraka, kada su zajedno od strane Delića, Miljkovića, Bašagića i mnogih drugih pročučene dove i borcima ArBiH i APZB i iskazana puna podrška pomirenju na ovim prostorima. Otkud sad najednom tolika opasnost od onih sa kojima želiš pomirenje i koliko smo u duši iskreni i pomireni, mi živi, zaboravimo na sekundu mrtve?
Da je kojim slučajem umjesto Mirveta Beganovića ili Ljilje Abdić u vlast USK ušao Admil Mulalić, veliki je upitnik da li bi bilo ovakvih ‘reakcija’ od strane veterana ili logoraša, što opet upućuje da je pomirenje potrebno živima i to političarima. Uzgred, slika Delić Seada sa starog grada je u totalnoj suprotnosti sa njegovim reakcijama. Pobogu, šta zapravo Delić radi uopšte na Starom Gradu da bi se odande slikao kao ispred svoje zaostavštine? I koliko je dugo ‘gore’ a da ga niko ne pita u silnim brigama za imovinom Agrokomerca?
Svi, ama baš svi, ne samo u vel. Kladuši već širom Bosne znaju da je slika Starog Grada simbol Agrokomerca.
A ko je najveći vlasnik i graditelj tog koncepta? Onaj sa kojim ‘ni po koju cijenu nećemo zajedno’.
A hoćemo Stari Grad i pomirenje. Malo morgen!


photo: slika prva -oktobar 2014, Vel Kladuša borci i veterani ARBiH i APZB zajedno, slika druga-Delić Sead, veteran ArBiH i predsjednik demobilisanih boraca ArBiH Vel. Kladuša na Starom Gradu u Vel. Kladuši, arhiv Cross