Gađenjem ne želim svakako staviti znak jednakosti između islama i terorizma ali ne mogu se lako ni ograditi od te povezanosti jer su pariški horor terorizma izveli muslimani i baš u ime i za račun islama i muslimana, kako su i sami izjavili prije nego su likvidirani. Ko je onda taj ovlašteni predstavnik (ili ko sam ja uopšte kao jedinka) da takvo jasno i precizno priznanje od kojeg je precizniji samo metak ili eksploziv može staviti u zagradu ili ogradu. Iz čisto praktičnog razloga je naprosto nemoguće ‘ograditi se’ od ovakvog ili sličnog terorističkog čina kad neumorna statistika pokazuje da su ga počinili muslimani u ime islamskih (islamističkih) ciljeva, a adresirali ih svim muslimanima svijeta. Braća Kouachi nisu izuzetak, kada bi se samo na trenutak vratili u samo nekoliko godina terorističkih akcija u BiH i Svijetu, vidjeli bi da je ograđivanje i osuda samo čin straha za sopstvene guzice, čin straha od eskalacije sukoba širih razmjera i nastavak licemjerja političara i vjerskih vođa islama.

Posebna priča za sebe je mazohističko potrpavanje istine i opšte relativiziranje svakog ovakvog ili sličnog akta. Nisu u pitanju vječite teorije zavjere koje su prisutne uz svaki događaj (od Septembra jedanaestog u USA do padova ili nestanka malezijskih aviona) na sceni je klasičan vid dvolične politike islamske religije i njenih kreatora.
Ako je već otrcana fraza kako je ‘islam čista religija’ i ako već i ptice na grani znaju da Kur’an zabranjuje ubijanje i terorizam, neka mi neko pojasni zašto se ratuje uglavnom u islamskim zemljama i zašto kao po receptu skoro svaki teroristički čin ima vezu sa muslimanima i islamom?
Ni pet pišljivih centi ne dajem na floskulu Alije Izetbegovića kako su teroristi ‘pojedinci’ i ‘neke naše domaće budale’ koja je u politici njegovog sina Bakira i uopšte u politici bh establišmenta dobila punu satisfakciju. Jer, kao što smo mogli vidjeti ne postoje samo ‘naše domaće budale’, Svijet je pun takvih ‘budala’. Koje su, da se ne zavaravamo, proizvod vlasti i politike, religije svakako.

Islam kao religija je poodavno iz faze ‘čistoće’ i ‘religije mira’ prešao u fazu isključivosti i ekspanzije, po svaku cijenu.
‘Tipična islamska mafija’ kako je to fino opisao američki biznisman i poznato tv lice Bill Maher, zbo čega je poprilično izložen bespotrebnoj kritici. Njegov ‘križarski put osvajanja svjeta koji se sastoji u radikalizmu, terorizmu potpomognut dobrim i snažnim finansijama odavno je vidljiv, dok vlasti u BiH licemjerno i u skladu sa ahmedijama prave od svake terorističke akcije ‘kino’. Narod u ‘talasanju’ sa islamom i uvoznim komponentama već dvije decenije jezdi ka isključivosti i relativiranju svega opasnog i nazadnog, dok vjerske poglavice pod maskom ‘islama sredjneg puta’ odoše u totalni radikalni put bez povratka, pretvorivši Bosnu u šerijatsku državu. Reis Cerić je u suradnji sa Alijom uvezao ovo sjeme sa Istoka, plodove uživamo poodavno, dok se sva aktivnost službi bezbjednosti odvija pod kontrolom i sukcesivno. ‘Ima vehabija-nema vehabija’. ‘Jeste brutalno ali to su pojedinci, islam sa tim nema ništa’. Malo morgen !
Važnija nam Palestina od radničkih prava, Abu Hamza je paćenik, mučenik i gazija, humanista, sa pedigreom ‘slavne’ 7 Muslimanske brigade i jedinice ‘Al Mujahid’, u ‘zajedničkoj’ ArBiH, čije vođe već dvadeset godina uživaju u miru a podpaljuju vatru. I ne mogu se procesuirati. Od ‘Pogorelice’ i treninga iranskih separatista do silnih ukinutih ‘humanitarnih’ organizacija po Bosni koje su pod pritiskom američke politike samo promijenila način i metod rada, ništa nismo uspjeli ‘naučiti’, jer se permanentno tvrdi da je to proizvod ‘neprijatelja’ (na bosanskom : din-dušmana), da je sve upereno protiv islama i muslimana i da ništa od toga ne postoji. Idiotluk nema granica jer se može, najnovija ‘medijska’ relativiziranja terorizma idu dotle da se javno publikuje ‘dokaz’ kako je sve u Parizu namješteno. Čak i petnaestak brutalno ubijenih.

Blamaža i šokantnost samo za neupućene. Reis Cerić je tako dvije decenije ‘osuđivao’ i ograđivao se u medijima dok ispod svojih prozora nije mogao vidjeti vehabije ni selefije i koju sve ne bagru uveženu pred bh ratovanje, i u toj mjeri da mu je i Bugojno i Mevlid Jašarević pusta podvala sa zapada ili još žešće, četnička provokacija.
Ova politika ‘stap by stap’ u osvajanju svijeta milom ili silom dočekala je svojih pet minuta i u izjavi aktualnog Reisa Kavazovića jer i po njemu u Bosni nema selefija (‘šta je to’?), nema Bilala Bosnića, Maoče ili Bos. Bojne (akobogda), treba samo naprijed osuđujemo i ograđujemo se, ali biće onako kako mi kažemo.
Vrlo je mali put od metka poslanog poštom do pojasa sa eksplozivom, Emir Suljagić se uvjerio u to vrlo brzo i postao ‘Bošnjak sa dna kace’. ‘Em je finansijski isplativije ’em je sigurnije, ni kladuški hodža Beganović neće naći smiraj duše dok ne zaboravi Bos. Bojnu i pastire Bilala Bosnića.
Koliko smo zaglavili u opasne vode, pokazao je Pariz i terorizam dvojice braće. Skoro svi elektronski mediji su načisto pogasili mogućnost komentara i iznošenja stavova čim su vidjeli koliko i kako se zapravo relativizira ovaj teroristički čin i koliko se indirektno podržava. Šokantno samo za neobavještene. ‘Tipična Židovska podmetanja’, ‘što ne hvatate četnike’, ‘tako im i treba kad diraju u svetinje’.. I tako na tone i na kile. Narod koji nema bukvalno šta da jede prihvatio je ucrtane podjele tako srčano da se čovjek naprosto mora upitati što se više ne odvojimo i zaokružimo zacrtano.

Isti slučaj je i u dijaspori. Prva faza izgradnja džamija i islamskih centara moći a onda pod okriljem demokratije raspali po svakom onom ko misli drugačije.
Poslije se prelazi na ‘islamofobiju’, na ugrožavanje demokratije, na sve samo se istina zaobilazi. A ona kaže da Bošnjaci (Bosanci) nisu potražili utočište ni u jdnoj od arapskih zemalaj ili u Turskoj (oni malobrojni koji su tamo zalutali Boga su molili da se dočepaju Zapada) a onda, čim su im države dale identitet, ličnu kartu, socijalu ili zaposlenje, počeli su sa praksom. Graditi džamije, žalovati za ‘braćom’, plakati za Palestinom ili Sirijom, pa na kraju, čak i potezati oružje za jihad na državu koja im je sve dala. Kakva asimilacija, kakvi palci i bakrači.
U Americi nema grada a da nema po nekoliko džamija ili islamskih centara, samo država New York ima evidentiranih 247 islamske bogomolje i u svakoj od njih se prevarantska politika Islamske Zajednice BiH striktno provodi. U džamije svraćaju ambasadori, u džamijama se slave praznici BiH, na džamiji se vijori bh zastava, tamo se sakuplja novac i šalje u Sarajevo, Palestinu, Siriju, Afganistan. Ovdje su silna fantomska udruženja i asocijacije, nekakvi ‘instituti’ za izučavanje genocida, traže se i pišu deklaracije i lobira se svim plućima, para ne fali. Američke vlasti zbog novca i glasova na izborima ovakvu vrstu ‘demokratije’ nagrađuju nemilice. ‘Grantovima’, dobrim položajima, finim radnim mjestima. U gradu Utica NY samo džamijski ‘pacovi’ nogom otvaraju opštinska vrata i najortodoksniji vjerski činovnici dobijaju državne dobro plaćene poslove, drugi tamo ulaze samo kad plaćaju taxu. Kada bih se pitao ne bih im dao ni socijalu, jer vrlo dobro znam šta misle od ržavi u kojoj žive. Ako sve ono što rade po internetu ili facebook profilima ili kod svojih kuća rade ‘zbog Bosne’, zašto ne idu natrag, da li se iko zapitao?
Nisu ludi. Tamo odu samo da pokupe lažne gazijske boračke penzije jer su zgladili iz Bosne prije početka rata, ovdje umriješe za Bosnom i Arapima. Niko se ne pita zašto je to tako jer ako se šta i desi, prepustimo se ‘ograđivanju’ i ‘osudi’ a sa druge strane može i ide ovako : ‘ko ih jebe, neka su im dali vatre’.
Pa nama i trener i predsjednik bosanskog-bošnjačkog nogometnog kluba nogometa u Utici koji je dobio državni posao, po internetu širi marketnig odprilike ovako : sve će ovo jednog dana biti naše, vidi ali se mi muslimani širimo, niko nam ništa ne može. Ostaviće on svakog petka svoj posao u Pošti i otići na džumu, kao i jedan lokalac pjevač, kao što je Bakir nedavno ostavio evropske moćnike dok on ne odklanja svoj vakat namaza, tako se radi. Dok vlasnik opskurnog radia 202 u našem gradu svesrndo reklamira direktora Okruga Oneida, iako mu je glavni idol sheik Al Qaradawi.
A svako malo se desi poneki teror i svaki put čujemo istu priču : ovo nema veze sa nama i sa islamom. Iako vijesti govore da su počinioci indroktrinirani ili u džamiji ili vezi nje. Pa sa kojim kurcem onda ima, kad oni koji potežu obarač i ubijaju nevine i djecu viču ‘Alahu ekber’ i kad su očima mnogih nas ‘braća’ i važniji od svakog Srbina ili Hrvata. Amerikanca pogotovu.
Može Obama tvrditi šta hoće, može amnestirati islam koliko god mu volja, valjda on zbog svojih putešestvija po Bliskom Istoku mora tako nešto i izjaviti, ja ne moram, živim i radim, i gledam. I vidim o čemu se radi.

Iako se ne radujem, naprotiv, zaplašen sam jer nikad se ne zna kad će te strefiti ‘neka domaća’ ili druga budala.
Francuska redakcija Charlie Hebdo je posebna priča iz razloga više. nije u pitanju samo crtež Poslanika Muhameda. Svi redom su u toj redakciji ateisti a kao što ono reče ‘mirotvorac’ Cerić, ateisti su opasniji od komunista. Zato se smrti ovih hrabrih novinara ne raduju samo Bošnjaci, već i Srbi i Hrvati. Kod njih nije bilo pardona ni kod Muhameda ni kod Jesusa. Čudo već viđeno.

photo : ilustracija dvoličnosti