Znamo, Kur’an je Sveta Knjiga i njegovo tumačenje ili čitanje bi također moralo biti sveto, međutim, u praksi, sasvim je drugačije. Tumači se onako kako se kome dopadne i kako nalaže interes Islamske Zajednice. A on kaže, Bosna je akobogda sultanat, ‘ćilimom prekrivena’, ‘čista’ i netaknuta, miroljubiva i dobronamjerna, prepuna džamija, medžlisa i mejtefa, urmi i maslina, u kojoj će se samo sjediti i učiti Sveta Knjiga, niko neće raditi ali će se harač, muslimanski porez /zekat/ davati do iznemoglosti.

bulaSvakodnevne bombe i bombice, potezanje noža po tramvajima i autobusima /dok rade/, opijanja i seksualni zločini omladine, Bajramske žurke uz alkohol i pjesmu, laganje i pljačka od strane političara i vjerskih učenjaka, u toj i ‘takvoj čistoj islamskoj državi’ sušta su suprotnost ovom čistiluku, i dakako, normalna pojava.
Kao što su i normalna pojava da ponekad iz mraka iskoči nekakva ‘vjerska policija’ koja sa štapovima pomete kratke ženske suknjice po parku, kao što je normalno da su nam vehabije i selefije ‘braća’ i važniji od države i ekonomije o kojima se zdušno brinemo, kao što nam je najnormalnije da su u državnim službama zavijene osobe što se proglašava medijskom senzacijom, da nam je vjera u vrtićima i školama, da imamo škole po arapskim programima, da su nam u zakonima zvanične definicije ‘šehidi’, ‘gazije’, da je mnogoženstvo prisutno čak i kod onih u parlamentarnim klupama koji se lažno zaklinju iza sekularnosti. Da imamo halal banke, hotele, teretane, halal meso, sladoled i bombone i čokolade, molitvene prostore svuda i na svakom ćošku, uskoro i na aerodromu u Sarajevu, halal pastu za zube, da su nam u pravopisu i u bosanskom riječniku poodavno ušle arapske kovanice i turske sintagme, ahmedije u državnoj akademiji …
U dijaspori, hodže su listom ambasadori dok je ambasada uvezana /linkovana/ sa džematima kojih ima više nego kod kuće.
Dakle, pitanje svih pitanja je je li ili nije Bosna šerijatska?
Naravno da nije, ne bar još, jer treba sve polako (PolaHko) da sjedne na svoje mjesto i teško bi to bez otpora prošlo zbog drugih nacionalnosti, ali sabur, što kažu efendije, sve dolazi na svoje mjesto.
Nekad smo se čudili vehabijama, danas ih smatramo normalnim pojavama. Jer nisu više pojava, naša su stvarnost. Nekad smo se čudili ovome ili onome, danas je sve to ‘dio naše tradicije’ koja se sistematski izgrađuje.
Ovo prividno šarenilo je samo trenutno, upotpunjava ga Ured za fetve Islamske Zajednice BiH.
To je dodatni zakonski regulativ za muslimane Bošnjake koji polako ali sigurno osvaja i legalni zakonski prostor. Zato što su tamo u Parlamentu osobe koje deklarišući se za građansku opciju države idu po fetvama i nameću ih i ostalima.
Tako je najnormalnije da se važniji kulturni i zabavni događaji ravnaju prema Islamskoj Zajednici, Filmski Festivali se odgađaju zbog Ramazana a evo, svjedoci smo, čak se i štrajkovi pomjeraju u kasnu jesen zbog istih razloga.
Za to vrijeme fetva i emin ef. Ljevaković ima prepune ruke posla dok ne dadne sve odgovore. A oni su poprilično opširni i kao u kakvoj enciklopediji raspoređeni po granama našeg života pravo, brak i porodica, ekonomija, ljubav, sex…
Piši da ti pišem.
Jedan vrli pitac je ushićen ‘što se čeka sa šerjatskim ustavom’ i dokle će mo pratiti nemuslimane u vlasti koji nas vode u džehenem’, drugog zanima može li sa kreditnim zaduženjem na hadžž ili smije li ljubiti ženi topala, jer ga to uzbuđuje. Treći pita može li mu se žena šminkati, zašto pripadnice Fakulteta ISlamskih nauka nose gore hidžab a dole uske pantalone, četvrti je li grijeh oženiti amidžićku ili tetkinu kćerku. I tako na stotine pitanja i na stotine odgovora.
Odgovori su zaista zanimljivi a svi su do jednoga uz poziv na Svetu Knjigu. Međutim, dvije stvari se kroz njih provlače polako, još nije vrijeme šerijatske zakone u klupama, ali se mora znati Bosna se pravi po uzoru na arapski pijesak dok su pojašnjenja više nego alarmantno dokaz da se za sve mora pitati Islamska Zajednica. Od kurbanskih kožica do sexa sa ženom ili patnje sa njenom menstruacijom.
Mnogi će reći da je to čista zajebancija, ja sam skloniji vjerovanju da će ova poduka ostvariti svoju svrhu i da je planska. I da će, bez obzira na ‘prljavost’ pored ovako proklamovane ‘čistoće’ ostvariti efekat. Onda, kad to nastupi, čudićemo se tome kao i vehabijama ali tada će već biti kasno jer će to već biti naša ‘tradicija’.
Kao što rekoh na početku teksta, iako nije smiješno, možeš se u ovom štiv i nasmijati i razgaliti dušu. Tako recimo, u Bosni možeš otvoriti privatni zoološki park ali u njemu ne smije biti svinje. Kao da je svinja rijetka zvijerkana našim prostorima ili nedaj Bože srpski tigar. Možeš ljubakati ženu po stopalima ali ne previše, ne smije to preći u fetiš, ako ideš na hadžž a fali ti para, možeš uzeti kredit u muslimanskoj banci (u Bosni ih ima puno, halal Banke), ženu ne smiješ dodirnuti čak ni pozdraviti se dodirom ruke. Jedna me žena slučajno dodirnula, kaže jedan bošnjo musliman, u autobusu, da li sam izgubio avdest. Nisi, kaže fetva i emin ako je bilo nenamjerno.
Grijeh je saditi boriće ispred kuće, mi valjda moramo kalemiti hurme, muslimanske kuće su sa ‘četiri voda’ a one druge sa dvije strane krova, možeš se i sa ženom ‘rukovati’ ali u poslu i u krajnjoj nuždi, ako je nužda sve može.
A ovo je najžešće smiješ poljubiti majku, sestru ili babu, osobe sa kojima ne možeš stupiti u brak, ali ‘Uvjet je da je osoba sigurna da to čini bez strasti i da bude u granicama normalnog i uobičajenog’. Koja to budala poljubi mater ili bližu rodbinu sa strašću i van granica normalnog, nije pojašnjeno.
Donaciju za Crveni Križ/Krst/ u namjenu za ljude stradale u poplavama ne smiješ davati tamo nego samo Islamskoj Zajednici i to u samo određen fond /Bejtu-l-mal fond/, ako nemaš para za šerijatsko vjenčanje obrati se džematu i imaćeš ga džabe, pokriti ženu znači dati joj slobodu jer se zamotana osjeća slobodnije, kožice o dkurbana se moraju predati IZ, alkohol u šminki žena je haram, grijeh je slaviti Novu Godinu, ne valaj pričati viceve ili igrati bilo koju igru u sportu ako ćeš se tamo iznervirati i psovati…
Kad znamo da oko Medresa uveče i duboko u noć lete ženske maHrame na sve strane, kad vidimo kako su nam naše muslimanke upeglane, ušminkane i utegnute i kako talasaju dimijama dok nose čaše i tanjire u džamijama, ili kako nam djevojke naših vjerskih poglavara i hodža studiraju vani u inostranstvu dok oni pojašnjavaju kako je punoljetstvo naših kćeri i unuka nastupilo sa prvom menstruacijom a ne kad imaju 18 godina i da se mogu udati i sa 9 godina, onda se na trenutak prestanemo smijati, međutim mi smo takvi ljudi. Sve shvatamo neozbiljno dok ne postano suviše ozbiljno i stvarno. A onda je kasno, kao kad vam saopšte da imate rak, samo je objava strašna, sve ostalo se svodi na ‘normalu’ i rutinu. Kako preživjeti još koji dan.
Tipičan paralelni pravni sistem koji se nameće /i koji će biti nametnut/ raji a koji ne važi niti je važio za tumače Poslanikovih i Božjih riječi.
photo : ilustracija, arhiv