Ovakav zaključak nije baziran na predizbornim neispunjenim obećanjima mladog Afro-Amerikanca (politička obećanja jednako vrijede svuda na Kugli Zemaljskoj, odnosno ne vrijede ništa), već na silnim scandalima koje potrpava Bijela Kuća i njena administracija iz dana u dan.
Poslednji, objelodanjen uoči Dana Sjećanja na veterane i žrtve američkih ratova /Memorial Day, zvanični državni praznik koji se slavi neradnim svakog zadnjeg ponedjeljka maja mjeseca/ tipičan je primjer nemoći i laži države.
A scandal kaže kako su u nekoliko država veteranima u koje se svi redom zaklinju, posebno u povodu pomenutog praznika, namjerno odbijane zdravstvene usluge, kako se muljalo sa fiktivnim susretima sa doktorima koje veterani nisu nikad vidjeli usljed čega je njih 40 umrlo očekujući pomoć države. Sramota je pukla u državi Arizona u gradu Phoenix a kasnije se bruka proširila na druge države. Kažu vijesti, dok se Obama u avijatičarskoj jaknici kleo u nezaborav onih koji su dali živote za Ameriku, da se istraga širi na desetak saveznih država u kojima su svjesno, dakle, namjerno, veterani obijali uzalud pragove bolnica tražeći pomoć. I-ništa. Obami odavno više niko ne vjeruje.
A i zašto bi? Nedavno je od svih kompanija posjetio WalMart, poznatu firmu po kršenju radničkih i ljudskih prava, pa i onih veteranskih, dok su slike isluženih i ostavljenih veterana po ulicama i gradovima Amerike na kojima traže pomoć u hrani ili traže posao, odavno sasvim ‘normalna’ svakodnevnica.
Ova ‘istraga’ zbog koje je ‘pao’ jedino šef ministarstva veterana (Erin Shinseki) završiće kao i mnoge druge ‘istrage’ koje se medijski napumpavaju do nemilosti da bi na kraju sve završilo nekakvim ‘saslušanjem’ šefova u Kongresu, pred nekakvim etičkim ili drugim odborima oformljenim samo da krupne ribe ne završe u zatvoru. I da se mi, sirotinja, sa tim zabavljamo u inače bezizražajnim i zaglupljujućim tv programima koji se ubiše od vijesti, ustvari vrte jedno veliko ništa.
Međutim, Obama bez obzira na scandale, veselo provodi svoj zadnji mandat u Bijeloj Kući, zadnja žurka prije par mjeseci gdje se slio sav Hollywood i ostala bogataška američka krema, ličila je na nekakve jeftine ‘stand up’ komedije.
Ono, zajebancija “odstojećki”! Obama je kao dobar momak i Demokrata, oni Republikanci su loši dečki i krivi za sve.
Ma jesu, slažem se u dobroj većini slučajeva, ali ovaj sex između dvije jedine Partije je više ‘dejavu’. I još pride, samo oni uživaju u njemu.
Najnoviji scandal sa razmjenom 5 ‘žestokih’ talibana iz baze Guantanamo za jednog američkog vojnika”’, a što je Obama odradio bez Kongresa i Senata, pašće ubrzo u zaborav kao i svi drugi, prošli, sadašnji i budući.
To što je otac ovog vojnika koji je u zarobljeništvu talibana u Afganistanu proveo 5 godina, pozdravio oslobađanje sina na arapskom i uz tekbire, rame uz rame sa Obama-om, neće pretjerano ništa promijeniti. Čak ni činjenica da je pet američkih vojnika izgubio živote tragajući za ovim, kako kažu, dezerterom, koji se prije pet godina odmetnuo iz baze i završio u talibanskim rukama.
Neće Obama ništa uraditi ni u pogledu masovnih terorističkih domicilanih akcija koje iz dana u dana zastrašuju narod i odnose nevine živote. Poslednji slučaj u California-i kada je jedan, vijesti kažu mentalno bolestan’ mladić ubio sedam nevinih u studentskom kampusu, samo je nastavak domicilnog terorizma koji se pokriva izvještajima o mentalnom zdravlju. Bogati, pa nije nam valjda država prepuna luđaka koje niko ne liječi, koji ubijaju nemilice koga i šta stignu a onda tek saznamo da su ludi kad budu ubijeni u akciji spašavanja? Jeste, tako ‘ispada’, ali takav luđak je bez problema mogao i može i danas kupiti tri vojničke puške. Zar i to nije mentalno sumnjivo, bar malo?
Dok je Obama ronio suze nad tragedijom u NewTown u državi Connecticut kad je također jedan terorista (ili mentalac, svejedno) ubio dvadeset i kusur dječice i učitelja u školi, obećao je bar dio prodaje teškog oružja ograničiti ali, suze nisu ništa promijenile pa tako nam dođe da je organizacija koja kontroliše prodaju oružja jača od države. Zapravo, njene vođe, i drugi moćnici po bankama i korporacijama su država i u tome je sva tajna ‘neuspjeha’ predsjednika.
Ipak, jeste, desila se promjena. Tu su školu sravnili sa zemljom da ne podsjeća na ovu tragediju a sa param poreznih obveznika nikla je nova.

obamaZato će skandala, nažalost, biti još, teško ih je pobrojati, ali pokušaćemo samo ‘nabacati’ nekoliko njih koji su kroz medije prošli kao turske sapunice : bilo je zanimljivo slušati i gledati, ronili smo suze i ‘navijali’ ali rješenje nije nađeno. Možda u nekom od hollywoodskih ‘ostvarenja’ gdje se unaprijed zna happy end.
Osim pucanaja po velikim trgovinama i školama, kasarnama i parkovima, što je skoro svakodnevni ugođaj, oči para i scandal sa guvernerom države New Jersey Chris Christie, koja trakavica se tiho povukla iz naših dnevnih boravaka a fino je rečeno da je guverner i kandidat za predsjednika iz reda Republikanaca 2016 godine naredio da se zatvara, bez ikakve potrebe i razloga, najfrekventniji most George Washington Bridge, ulaz u New York, da bi ‘naudio’ svojim političkim protvnicima te da je spisako 20 miliona dolara namijenjenih posljedicama uragana Katrina-na sospstvenu reklamu. Čak 18 naredbi državnog tužioca da se dostave dokazi /email prepiske i sl./ guverner je odbio ‘glat’, jer se tako može.
Ja ne bih smio ni milicionera vratiti sa mojih vrata, da dođe nešto tražiti, kamo li da se oglušim o subpoena naredbu.
Scandal sa silovanjim studentica po campus-ima širom Amerike, od čega prednjači Univerzitet u Montani Missoula gdje je u tri godine silovano 80 studentica, gdje su uglavnom silovatelji razmaženi i bogati studenti i ‘sportaši’ u studentskim klubovima, buknuo je u medijima i ugasio se kao svaka druga iskra. Kako je i red, gdje skoro niko nije odgovarao, ako se izuzmu ‘suspenzije’ od studiranja po nekoliko mjeseci za silovatelje.. Silovanja ima i u vojsci USA, ‘istraga je u toku’, ali, iako je u pitanju krivično djelo, ovdje odluke donose ili dekani fakulteta ili vojni generali. Dakle, samo navali!
Scandal sa isplatama bonusa čelnicima IRS /federalne Agencije za taxe Internal Revenue Service/ ili sa izbjegavanjima plaćanja taxe zaposlenih u Bijeloj Kući, vrijedi pomenuti tek onako uz put, scandal sa nezakonitim povećanjima studentskih kredita nakon čega banke dogovorno plate kaznu od nekoliko miliona do nekoliko stotina miliona,vrijedi zabilježiti zbog istih razloga. Dok, nama običnim smrtnicima ostaje da plaćamo sve i cent taxe jer zatvor ti ne gine.
Čitam ovih dana kako je Bank of America platila ‘kaznu’ 900 miliona dolara jer se nagodila sa federalnim tužuiocem pa mi dođe milo ’em drago. Kad se već može nagoditi. A šta je uradila i koliko je zaradila zbog te ‘kazne’, to samo Bog i Obama znaju. Tako se slično nagodila i HSBC banka i platila stotine miliončića dolara a prala novac od droge i kriminalnih grupa.
Firma Enron je i pored zabrane spalila ‘sve dokaze’ krivičnog djela, šefovi velikih kompanija kupuju manje pod izgovorom poslovanja /nama su na Balkanu uvijek tvrdili da veliki giganti ne opstaju/ a u stvari radi monopola, glavnom adutu corporacija, rasipaju se bilioni dolara pred očima puka čija granica bogatstva se mjeri do $15.000 godišnje. Ti i takvi šefovi samo na ime bonusa dobivaju po dvadesetak i kusur miliona dolara dok se njihovim zaposlenima nudi uz osmijeh, kao obavezan rekvizit postojanja dvadesetak hiljadica godišnje.
Da i ne spominjem bailout operaciju kada je vlast, ona pod Bush-om i ova sa Obama-om dala silne bilone naših para da ih ‘spašava’ od propasti a oni nas ‘deru’ do besvijesti ili uz račune telefona ili uz kreditne kartice. Jer su ‘toliko veliki da ne mogu pasti’. Zapravo, nesmiju pasti, jer se oni pitaju. Ili scandal sa zatvorima u Americi, koji su, kao tvrdi New York Times prepuni, dobrim dijelom i s razlogom : u privatnim su rukama, pa ožeži sve po dvadeset ili trideset godina za ‘malu stvar’, država, tj. narod će to platiti.
Obama se ne pita sigurno ili ne mnogo. Iako je ovdje u Americi učešće bogataša iz sjenke u vlasti ušlo na Reganova vrata, u dva perioda svoga mandata Obama se nije ‘pretrgao’ /da li je mogao ili nije, to je već filozofsko pitanje/da to otkloni.
Jedino se može pohvaliti ubistvom Osama bin Ladena. Sve ostalo oko Afganistana, Libije, Egipta i Syrije pa do gušenja nemira nazvanih ‘occupy walstreet’ kada su studente vezivali i špricali sprejem po očima ili do negiranja prisluškivanja /NASA/svega i svačega, pa nemogućnost da podigne minimum ličnog dohotka, čista je laka beletristika.
Koja se čita i sluša sa osmijehom, kao dokazom blagostanja i sreće.
Uz slogan ‘samo nam je nebo granica’! Vraga, meni je osmijeh na licu ako stignem poplaćati sve račune, o granici na nebu niti ne razmišljam. Neka o tome razmišljaju Warren Buffett ili Bill Gates ili Mark Zuckerberg koji su prema idiličnoj američkoj bajci ‘počeli iz garaže’ i dogurali do multibilionera.
I ja sam počeo iz garaže, plaćam taxu veću nego što oni plaćaju a niko me ništa ne pita. I ostajem i dalje garažiran.