Sjedim u svom omiljenom dnevnom boravku i ‘šaltam’ tv kanale, imam ih na stotine. Uhvatim ponešto u pauzi od reklama, vrlo teško.
Nema moga druga Muradifa, otiš’o da se popiše pa mi se ne ide ni u našu omiljenu ‘Lokaciju’ na već tradicionalni ‘eglen’ uz pravu domaću pivu, onu zelenu marke ‘subhajnike-velahamdiken’.
Muradif mi se ne javlja pa se bojim da nije šta sebi uradio, totalno je zglajz’o otkako se počelo pričati o popisivanju insana, životinja i imovine uopšte u našoj Jednoj i Jedinstvenoj.
Žao mi ga, čuo sam da je jedan ‘naš’ fasov’o infarkt zbog popisa jer se nije mogao dogovoriti sa popisivačem šta će se u papire utefteriti, a znam ga da je plahe naravi. Posebno jer se zatekao Tamo u vrijeme Bajrama na svjetskom Mundijalu a ovdje u Americi se načisto osvijestio, saznao je ko je, šta je i odakle je.
Hvala dragom Reisu, ali Muradif nije zaslužio da toliko pati, nadam se da će biti sve u redu.
‘Listam’ domaće kanale ali od Farme ne vidim ništa. Sve neke fine gospođe i još ljepši gospodini, sve estrada do estrade za koju nikad čuo nisam, ali stalno nešto zvockaju, reže jedni na druge, pućkaju električne i normalne cigare, poneko se Boga mi zavuče i u sijeno ili ode u mrak i kresne se, da prostite na izdisaju.
Lepi Mića /valjda mu je to ime i prezime/, neki ratni estradni umjetnik što je nekad uveseljavao publiku rafalnom turbo-folk umjetnošću, stalno kopa nos i čisti sline, u pauzi psuje kao normalan čovjek, čujem da ga zbog kopanja po unutrašnjosti surle sada zovu ‘Mića Rovokopač”, poznato imbecilno ime Ekrem Jevrić se valja od rakije po treći put u ovom ‘reality show programu’ ljubičaste televizije za narod, muzu se krave i tove prasići.
Cijela Srbija je na Farmi, uz nju Bosna i Dijaspora, a kad nije tamo, onda je na Zvezdama Granda. Sve blješti od zvijezda i zvijezdica.

radnik

Od ozbiljnih tema samo puste priče o Kosovu kojeg ovi/Srbi/kao fol nedaju nikom i nikad a ne smiju tamo ni priviriti, a ovi onamo/Albanci/ kobajagi hoće sa Srbima a već stvorili državu.
“Sex na ex”, prokomentarisao bi moj drug Muradif da je ovdje.
U Bosni, kao u bajci. ‘Zmajevi’ se plasirali na Svjetsko prvenstvo pa se mediji dali u srcedrapateljske evropske floskule kako je ‘eto moguća jedinstvena Bosna’, lopta je živi dokaz. Cvrc!
Kad je Mile Dodik igrao fudbalice, pa on jedva stoji pola minute ispred mikrofona a da se ne zaljulja. Uhranjeni Lagumdžija sav obmotan u ratne zastave zna jedino gledati utakmice, Tihić se opravlja od operacije u Njemačkoj pored tako dobrog zdravstva u rođenoj zemlji i pišti kako mu je nedostajao Stevica Fule, neki od gazda u EU.
Budimir, predsjednik Federacije odkako je izišao iz zatvora sve bogatiji sa članstvom u novoj stranci što opet ispada /a ne mora da znači / da su naši ‘lideri’ najbolji kad izađu iz zatvora. Od Alije pa na ovamo. Čović se cjenjka kao na pijaci, Fahro Radončić je rođeni švercer, zlatni ljiljan Komšić juriša za još jednu izbornu medalju, kad se zarati iduće godine u oktobru, novi Reis isti kao stari.
I da vam kažem, svi su za zajedništvo, što bi FTV BiH na čistom bosanskom opisala kao suživot. Svi se slažu da trebamo biti zajedno a onda u trenucima istine kao Sin Velikog Oca Bakir odvale kako ‘nikad nismo živjeli u bratstvu i jedinstvu’ pa zato nećemo ni od sad ni u buduće. Jašta, ba, mi nismo uopšte živjeli, sada uživamo.
Kad zatreba para od međunarodnih kredita ili kakvih fondova, učas se dogovore, kad treba pomoći drugu političaru u nevolji naprave sa njim posao /deal/, kad i pored toga izmanjka love, podignu porez i komunalne ili druge taxe.
Prebacujem na američke kanale, tek da sam u toku.
Slušam i gledam ‘caption’ ispod dole na ekranu i ne mogu da vjerujem.
Kao u Bosni, kao kod kuće. Odbrojavaju se sati i minute do dana kad će Amerika pući i uzduž i poprijeko jer stranke ne mogu i neće da dogovore budžet, dvije sedmice piše tamo, vlada ne radi. Shutdown! Nema u javne parkove, stala isplata socijale, radnici ispod prozora Washington DCa kao ispred bh Parlamenta, ‘hoćemo posao’.
Da li to sanjam. Brišem sa CNN prvaka u proizvodnji vijesti na Fox News-isto. Još gore.
Obama je kriv za sve a ja znam da je dobio Nobela za 19 dana u fotelji predsjednika. Republikanci hoće njegov zdravstveni zakon poturiti kao joker u sklapanju posla, hoće taj zakon oboriti.
Idem dalje na MSN-skoro isto. Odbrojavanje do dana ‘D’ kad će nas nestati.
Ako se ne podigne nekakva granica zaduženja odosmo svi u mrak.
Zar nije isto kao u Bosni. Ako se ne dogovorimo, nerma ništa od MMFa. Nema para. Ako ‘debt ceiling’ ne bude O.K., nema više pozajmica od Kine. ‘Hoćemo da radimo’ pišti jednako i bh i američka radnička klasa. Ljudi moji, šta je ovo. Priča se u Americi u 21 vijeku o bonovima za hranu, ma šta priča, desetine miliona ih dobiva, redovi ispred Social Service kao ispred Merhamet kuhinje u Bosni.
Stranački prvaci Amerike kao bh ‘lideri’. Debeli, stari kao mumije a veseli, uvijek optimistični. Zdravstvena zaštita, pare, taxe/porezi, prijetnje revolucijom, plač za sirotinjom, nema fabrika…
Od nervoze otvaram prozor, guši me. Čujem ezan sa jedne od nekoliko džamija, kao kod kuće. Ezan se čuje u svakoj od šesnaest bh kafana. Kod kuće sam nema šta.
Evo javljaju da su se skoro dogovorili. Ovako je bilo i prošle i pretprošle godine. Valjda neće, strepim u sebi.
Prisjetim se tako onda naših zemljaka švercera što glumataju biznismene po našem malom gradiću na Sjeveroistoku Amerike, nama najbliži je jedan što ga zovu ‘Doktur’, taj jeod crtanih romana iz Bosne pokušao čak i pretvaranje dolara u euro ali nije išlo, zadržao se na kreditnim karticama i njenim blagoslovima, postao je kamatar.
Majke mi, sve je isto, ljudi moji. Niko neće raditi, samo hoće ‘plahe’ ili da burgija nešto. Bez ‘motike’.
Spiker javlja da je Obama optimističan a umalo potom rekoše kako su se dogovorili /made a deal/ da sve zajebancije odlože do 15. januara iduće godine. Nešto slično je bilo i prošle godine kad smo odahnuli kao sada. Mora da im je neki njihov Visoki predstavnik došapnuo kao kod nas šta da rade.
Ma jok! Bogati predstavnici sirotinje kojoj tepaju srednja klasa napravili su čistu pogodbu. Obama i Bohner kao Dodik i Lagumdžija. Čisto kao suza.
Znači, poslije Nove godine slijedi nam repriza straha i zastrašivanja i vjerovatno novi porezi.
Okrećem telefon i zovem druga Muradifa. Javlja se sav ozaren, kaže popisao se.
‘Na koga’-pitam. “Šta na koga?- uspio se popisati a ne popišati, ispravlja me. Još veli da sredi za mene, našao neku vezu sa jednim popisivačem.
Prekidam ga.
– Slušaj Muradife, ne čini ništa, nahrani kerove. “Koje kerove, čije?- pita.
– Ma ničije, konju-tješim ga-to ja samo figurativno, slušaj, ne dolazi ovamo, eto i mene tamo.
“Kako odjednom, zašto”, pištao je u slušalicu.
-Nije odjednom, šuti kad pričam. Zato što mi je jednaka šansa i ovdje i tamo da odsanjam svoje snove. I sve mi je isto. Uskoro će Bosna sa Hercegovinom i Republikom Srpskom postati nova država, ista kao ova ovdje. Zvaće se Sjedinjene bosanske države. Možda i bošnjačke, ali to je samo nijansa.
Čuo sam kako je Muradif prokomentarisao nekome kako sam se najednom izmijenio te kako samnom nešto nije u redu.
Prekinuo sam vezu.
Nisam imao snage ni živaca da mu objašnjavam da to nije odjednom. To ništa ne bi promijenilo.