Duračak je svoju skromnost ka medijima odlično odglumio čime se zahvalio i listu i darodavcu, međutim istina dakako ima dva kraja.
Na drugom kraju kojeg poznajemo mi građani našeg grada stoji nesporna činjenica da grad ima tri a ne dva džemata, u radijusu od svega par kilometara, a što je veliki patriota svjesno prešutao. Džamija na Kemble Street, prva bh džamija grada je hodžaluk ef. Mujkić Ferhata i nju je Duračak ‘preskočio’ onako, čisto muslimanski, druga je na Kossuth Ave u zgradi koju su kupili ljudi uz bivšeg imama Mehmedovića i njegovog oca, nakon svađa i podjela u džamiji/crkvi nastalih od prije tri godine, kada je utička policija uredovala dva-tri puta u smirivanju. Duračak i novinar svjesno zaobilaze ovu stvarnost a medijski linč građana čini i lokalni ‘Observer Dispatch’ te bošnjački medij ‘tv Bostel’ u Chicago IL, povezujući obavezno svaku aktivnost Bosanaca samo i isključivo sa džamijom uz prozore Opštine.
Koja ne samo da liči na bh ambasadu već se tako i ponaša. I kao da ništa od Bosanaca u našem gradu nema osim džemata i džematovanja.
Podsjećamo i zašto je to tako. Ovaj naveliko ‘izvikani’ objekat/crkva kojeg je ‘poklonio’ Bošnjacima bivši načelnik David Roefaro uz poznati dogovor o servisiranju ukopa svih umrlih Bosanaca kroz njegov Funeral Home od nekadašnjeg ‘svijetla’ grada postao je stalna top-tema i mjesto svađa i daljnjih podjela, o nekakvim melodičnim bratskim druženjima o kojima vazi predsjednik Duračak nema ni govora.
Ali, zato ima ‘druženja’ u akcijama sakupljanja love do besvijesti. Predsjednik Duračak je u poznatim događanjima u crkvi konvertovanoj u džamiju na sva zvona grmio o finansijskim malverzacijama familije Mehmedovića, uz njega je najgrlatiji bio član odbora Bajro Smajić koji je čak februara prošle godine dao interview ovom listu tražeći istinu i samo istinu. I plačući na glas : oteše nam Bošnjaci džamiju. Danas je, eto kaže Duračak, Smajić jedan od najzaslužnijih, njegova mehanizacija je zasjenila sve džematlije i to veli džabe, for free. Malo morgen Sakibe! Ni ti, ja pogotovu, u to ne vjerujemo. Jer, i predsjednik i Bajro su se kleli da ih stolica ne zanima već samo ‘rasčišćavanje’ lopovluka Mehmedovića. Međutim, nakon što su u sumnjivim izborima u kojima je džamija dijelila čak i punomoćja za glasanje džematlija istjerali ‘lopove Mehmedoviće’, i Duračak i Smajić su se ugurali u njihove ranije stolice/Duračak je čak postao predsjednik, direktor, op.cross/ i ušutali. Tako je ‘tajna’ o utrošku preko milion dolara ostala zakopana po poznatom receptu “zaklela se zemlja raju”. Sufliranje i vodstvo i džemata i raspored para olako su prepustili lokalnom kafedžiji Seji Durmiševiću koji zvanično nije ni član odbora a sve konce vuče iz svoje kafane. Što je opet jeli, muslimanski.
Da se razumijemo, familija Mehmedovića / otac Ahmet i efendija sin Ahmedin, op.cross/ su za postojanje i ove džamije i džemata zaslužniji i od Smajića i od Duračka. Sve su oni to odradili i čak stekli naklonost načelnika, kasnije su izbačeni naglavačke uz epitet lopova i kriminalaca. Malverzacija sa parama je dakako bilo, o tome je ovaj list pisao nekoliko puta, iz tadašnjih kopija izvještaja vidjelo se da se za grijanje samo u jednoj sezoni ‘knjižilo’ 46,000 ili da se slalo u Palestinu 7,000, međutim, informacije o finansijskim transakcijama su ostale nepotpune i nedostupne iako su se odboraši kleli da će stvari rasčistiti. Sada nekoliko godina kasnije se vidi da je ova šutnja opravdana, u finansijskim transakcijama su učestvovali skupa, zato je najlakše bilo ovako ‘uhvatiti lopova Mehmedovića’ i staviti tačku. Međutim, tačke nema,.
Groblje sa kojim se Duračak hvali je također samo realizovana ideja i posao Mehmedovića koji su nakon što su istjerani kupili drugu zgradu i u tišini organizovali treći bh džemat po redu.
Međutim, ovo zemljište je, ako to nezna predsjednik Duračak, također nezaobilazna tema za tračeve kao i sama crkva/džamija. Naime, tamo se prvo dovukla i instalirala pecana, uz pecanu ide i išla je mashanllah i piva a koliko jer morbidno uz groblje teferičiti neka to ocijene same džematlije. A teferiči se.
Koliko Smajić poklanja svoj život džabe radeći na uređenju groblja najbolje govori tvrdnja džematlija ovom listu koji kažu da po mezarluku ‘čardža’ 600 dolara, dok marka njegovog malog buldožera marke ‘bandit’ zaista budi maštu.
Tek da se zna, akcije ovog odbora su igre bez granica i zaista se mora priznati umijeće Durmiševića u osmišljavanju načina kako namlatiti lovu od nevještih džematlija. Po sistemu da su uvijek ‘ovce bile za šišanje’. Bile su i za kurbana, mogli bi dodati.
U prošlogodišnjoj akciji na groblju svo drveće je posječeno i uz svađe podijeljeno džematlijama ili prodavano da bi kasnije uslijedila akcija pošumljavanja ledine kestenom.
Najnovija akcija ‘otvaranja’ džamije koja je u funkciji od 2008. zaslužila je posebno da se pomene. Ako je to namjerno izostavio predsjednik, nije trebao novinar, a jeste. Naime, mjesecima se uz slike Reisa Cerića i Durmiševića najavljivao njegov dolazak i otvor crkve/džamije iako se unaprijed znalo da neće doći. Čak i kad je dva dana prije otvora gostovao u Syracuse, 40 milja udaljenom gradu od Utice, Reis se i dalje ‘očekivao’ i najavljivao’. I danas, oktobra sedmog kad pišem ovaj tekst, Reis se na zvaničnoj web stranici ove džamije još najavljuje i očekuje. Ovim su džematlije načisto držane u obmani, da se odazovu u što većem broju, dok se paralelno lansiralo kako će džamiju otvoriti ne jedna osoba već svako onaj ko dadne najmanje $1,000 dolara. Džematlije su tako načisto prebukirale odbor zahtjevima i u dan prvog septembra njih 90 i kusur je sjeckalo nekakvu špagu čiji komadić je koštao najmanje hiljadarku.
O odustanku Reisa Duračak ne prozbori ni slova. Isto tako, sadašnji efendija doveden po preporuci Durmiševića kao ‘privremeno’ rješenje, ostao je ovdje evo već druga je godina. Iako ima tvrdnji da je mladić vehabijske provijencije, odbor je kažu nam džematlije iz džamije na Kossuth Ave, za vehabijsko djelovanje zvanično optužio Mehmedovićevu džamiju, navodno njih sedmoricu na spisku koji je dostavljen u FBI. Vehabija ima i u jednom i u drugom odboru, ima ih odavno u Utici NY, tu nema priče, ovo sa prijavom je klasično naša i tipično muslimanska frtutma koja će američku vlast kao po običaju zanimati tek kad se, i ako se šta loše desi.
Dakle, uz gromoglasno natjecanje posebno krajiških biznismena, najviše ‘otvordžija’ je bilo iz reda onih koji gule ovu državu za sve moguće benefite. Biznismeni će svoje pare vratiti brzo i postali su donatori namjerno, jer znaju kako oprihodovati Boga i vjeru, sva braća džematlije će samo kod njih po fasungu ili po burek ili na pivu, što je opet tipičan reket džamije, no nama su interesantni ovi drugi, lažni bolesnici i lažni penzioneri.
Državu gule za sve što im treba za život od stana do doktora, preko leđa nas zaposlenih i lagodno žive od ‘apointmenta’ do dobre dnevnice ‘na crno’. Da se zna, svaki od ovih ‘bolesnika’/ riječ je o lažnim bolesnicima, oni stvarno nesposobni za rad nisu tema ovih opservacija, op.cross/ za svoj rad traže od 200 do 250 dolara ‘dnevnice’ Bog te malovo, dnevnice, a sve sami bolesnici na kičmu, živce, ruke ili bog zna šta, na papiru pravi mrtvaci, u stvarnosti tipični paraziti. Na žurkama ‘đikaju’ sve ‘od šesnaest’. I još, dobre su ‘otvordžije’, odvajaju od svojih usta, kažu u odboru.
Odvajaju govno, rekli bi mi na čistom bosanskom, oni otimaju iz usta drugih, zaposlenih, to je istina.
Naravno, ne treba se hvaliti, ali kažu da je akcija otvora do sad nešto najbolje i najpametnije isplanirano u porodici Durmišević odakle je za Reisa bila pripremljena čak i pjesmica/poema koju Reis nije odslušao ali jesu džematlije.
‘Bože prodaj, meni PODAJ’.
Ja ipak mislim da takva tvrdnja nije ni blizu kraja idejama, ima toga još a ima i onih koji učestvuju, i biće ih.
Osim materijalnih efekata akcije, predsjednik je zaboravio istaknuti i neke druge.
Najistaknutiji džematlija i član odbora BajrA je već jednom nogom na putu za Mekku sa suprugom i postaće akobogda hadžija. U tu čast u crkvi/džamiji, u restoranu džamije napravio je žurku. Da li je bilo šta ‘hedije’ kao što je red, nismo uspjeli saznati. Kada sam pitao ef. Mujkića je li ispravno da pravi feštu u povodu odlaska na hadžž u džamijskom restoranu kad tamo ne može biti restorana kaže odluka Rijaseta, efendija je rekao da mu hadžiluk nije halal ali ne zbog restorana.
Veli, nekoliko puta sam od njega tražio da džamiji gdje je pripadao vrati pare koje je na ime vazife ili zekata sakupljao, on se oglušio o moje zahtjeve. Tražio sam bar spiskove ljudi koji su dali, ne trebaju pare, ni to ne dostavlja evo godinama od kako je otišao iz našeg džemata i nije ništa vratio do danas, zato mu hadž neće biti halal.
Zlonamjerni će njegov odlazak na hadž povezati sa akcijom otvora džamije ali ne bi trebalo, kao što će reći i za predsjednika koji je upravo ovih dana u Rijeci kupio stan. Jebiga, potrefilo se, iako ne mora biti tačno, jer oba su privatni poduzetnici i dobro zarađuju.
Zato vrijeme zastave na jarbolima crkve/džamije su privremeno spuštene.
Za sve neznalice svijeta koji tvrde kako se jarboli za zastave grade samo uz ambasade pouka : sačekajte slijedeću igru ili ugođaj ili čak kakvu muslimansku olimpijadu pa će te vidjeti kad vam se da prostite podignu sve tri, zastava BiH, američka i džamijska. Ili prošetajte, ili se provozajte pored džamije kojoj tepaju “gradska”. Ostale dvije su za seljake iako su također u gradu.
I ne pokušavajte ni u snu tražiti ijednu crkvu sa jarbolima i zastavama kao sto je ova naša bogomolja. Iza državnih zastava i kvazi-patriotizma lakše se sakriju sve brljotine ovog svijeta, zato neka nam se vijore, pardon viHore.
Ovo je ambasada, nacijo!
Ostaje još da joj se u nadležnosti prenese izrada pasoša i ovjera dokumenata, čudi me kako se niko toga nije dosjetio.
Reis Cerić koji to više nije, još se očekuje u našem gradu. Nezna se akobogda kad će stići. More biti da stigne a more biti i da ne stigne. Sudeći po web stranici džamije, još smo u iščekivanju Godotta Reisa!

slika : crkva/džamija, Utica NY Court Street, jarboli-ambasadorski, foto : cross